Talentirani umjetnik, frizer, modni dizajner, vizažist, koji po potrebi i fotografira, stigao je završiti pravo, ali se neko vrijeme i baviti manekenstvom.

 

 

Uz to, njegove kreacije pod jednostavnim nazivom "Iggy" uvijek privuku interes domaće javnosti, a sve je to bilo i više nego dovoljno da s njim popričamo o stanju hrvatske modne scene, planovima i o tome koliko su Hrvatice stylish. Evo što nam je otkrio.

 

 

Počelo je još u srednjoj školi (vjerojatno iz dosade), nakon čega je slijedila moja manekenska karijera. Upravo to je utjecalo na moje profesionalno opredjeljenje. Biti svaki dan okružen dizajnerima i nositi njihove revije, potaklo je u meni kreativnost pa sam i ja počeo prepravljati svoju odjeću, a kad sam se odvažio, onda sam počeo šivati. Za to sam zahvalan mojoj teti (koju ne smijem tako oslovljavati) Maji, koja mi je posudila i stroj za šivanje. Nakon toga su neke moje prijateljice tražile da im dizajniram odjeću. 

 

 

 

Definitivno nosive komade odjeće jer nikada nisam bio za avangardu i nešto nenosivo. U mojem kreativnom opusu može se pronaći od casual majica do vjenčanica! Do sada smo pratili sezone jesen/zima i proljeće/ljeto, ali od ove godine odlučio sam raditi odjevne predmete koji su nosivi u svim vremenskim razdobljima.

 

 

 

Svaka žena koja želi izgledati u skladu s njezinim osjećajima, jer ne vjerujemo u godine! Imamo mlade klijentice koje vole ozbiljnije komade odjeće, ali imamo i žene u najboljim godinama koje vole odjeću sa svojevrsnim odmakom. Ako je neka klijentica neodlučna, onda moja Bobba uskače sa svojim savjetima i slaganjem odjevnih kombinacija.

 

 

Uh, teško pitanje. Nažalost, imamo jako malo dizajnera koji zaista stvaraju svoj stil. Najčešće se mogu vidjeti "inspiracije" od inozemnih dizajnera i modnih kuća. Takav način rada im otvara sva vrata, dok mi koji istražujemo ideju i formu, potrošimo puno više vremena da bi proizveli jednu kolekciju s potpisom. Žao mi je što to moram reći, ali nama su vrata medija i organizatora revija često zatvorena. Ja sam sretan što je moja mentorica Suzy Josipović uz mene od samog početka pa sam uspio pokazati kolekcije. 

 

 

 

Iskreno, nisam "naletio" na ljubomoru ili takvi ljudi nisu u mojem krugu društva. Mislim da nema potrebe za ljubomorom jer svatko stvara ono što voli i voli ono što stvara. Jednom se dogodilo da je dan prije na Fashion Weeku jedan dizajner imao istu tkaninu kao i ja. Svaki od nas je napravio drugačiji kaput. I to me nije zasmetalo, dapače, bila mi je potvrda kako svatko od nas stvara drugačije.

 

 

 

Upravo smo u stotinama metara tkanine od koje radimo haljine za Izbor Miss Hrvatske za Miss Svijeta. Tkanina je u pastelno rozoj boji, dakle, atelje je sav u tom tonu. 

 

 

Kupiti odjevnu kombinaciju koju je vidjela na lutki u izlogu dućana. Ne vjerovati svojem instinktu pa čak i ako je riječ o nenosivim kombinacijama. 

 

 

 

Mislim da ih je puno više koje igraju na sigurno. Biti individualka znači biti primijećena i komentirana, a to se u našem društvu ne smatra pozitivno.

 

 

Ja sam konstantno na relaciji svjetske modne prijestolnice i Zagreba. Upravo letim za Berlin, gdje ću raditi vjenčanicu za jednu otkačenu mladu. Nakon toga radim snimanje kolekcije za sljedeću godinu u Antwerpenu, gradu jedne od najboljih modnih škola i gradu Ann Demeulemeester i Dries van Notena.