Foto: Karmen Poznić, Ilustracija Index

“STIŽE nam toplinski val, stručnjaci upozoravaju da se klonite vrućina i da pijete puno tekućine” - kaže teta na radiju jučer u vijestima, pa eto ako netko slučajno stoji na suncu i žedan je i ne zna što da radi jer nije stručnjak, sad znate i to.

Svaki dan naučiš nešto novo, nije li divan ovaj svijet? E i jedan savjet od mene nestručne - ako na benzinskoj, neću reć kojoj ali onoj čije ime možda ne znaš izgovorit slučajno želiš kupit narezano voće, pogledaj rok trajanja na ambalaži jer sam ja jučer naišla na pet pakiranja na kojima lijepo piše da vrijede do prekjučer. Nije to strašno, nećeš dobit salmonelu, ali kad već plaćaš, lijepo je da ne jedeš vintage lubenicu. Ako već stavljaš stare stvari u usta, lijepo je da oni tebi daju pare a ne ti njima, rekle bi neke mlade djevojke čiji su dečki išli u srednju s Isusom. Ne mislim na nikog konkretno, ti isto ne misliš na nikog konkretno, Bože sačuvaj.

Uglavnom nemoj jest staru lubenicu ako ne moraš, to je moj stručni savjet za ljeto.

I nemoj ostavljat iskorištene tampone na kotliću od wc-a, to nije toliko ljetni savjet koliko životni, ali upravo to je scena koju sam doživjela kad sam prije 10 godina radila u kafiću na plaži pa možda nije zgoreg spomenut, pod uvjetom da osobe koje rade takve stvari znaju čitat i/ili imaju pristup internetu.

E imam i još jedan stručni savjet za ljeto - prestani tražit stvari koje ne valjaju na tebi kad se skineš. To žene uvijek rade kad dođe ljeto jer nam odmah nakon što prođu Sveta tri kralja časopisi počnu prat mozak popisom kvaliteta koje moraš imat ako želiš bit respektabilna jedinka na plaži. Pisala sam već o ovome, ali čini mi se da sa svakim ljetom sve više raste pritisak na ženske umove i tijela kad je u pitanju plaža. A i ako stručnjaci mogu svake godine upozoravat da popiješ vodu kad je vani 40 stupnjeva, mogu te i ja podsjetit da na tih 40 stupnjeva ne budeš pomahnitali ljudski senzor za mane. Uvijek ćeš nać jer kao i s pakiranjem stvari, žene su i po ovom pitanju lude.

Prošle godine sam bila u Zadru na plaži s tri cure i sve smo bile lude, svaka na svoj način, svaka ima svoj faktor.

Ne govorim o sunčanju, ali i to isto. Jedna je tamnoputa. Jedna je bijela. Jedna je na sredini. I SVAKA želi bit druge boje nego što je. Ova tamnoputa nije zadovoljna jer kad pocrni, onda si je pretamna jer “mi se boja prejako prima i čađava sam i to bude ružno.” Ova bijela bi svaki put kad ova crna kaže “boja” i “prejako prima” u istoj rečenici izvadila šeflju i namlatila ju po glavi. Ova srednja isto nije sretna jer je taman na toj nekoj sredini gdje se ne mora mazat sa faktorom 7 tisuća ali opet, ne može ni pocrnit onak kak bi htjela. Svaka ima svoj faktor i svaka želi tuđi faktor.

To mislim kad kažem da su žene lude.

Ljudi su generalno stvoreni tako da žele ono što nemaju, a žene pogotovo.

Na primjer, ja želim imat trbuh Ivane Mišerić jer je to trbuh koji treba uokvirit i stavit u muzej. To joj kažem svaki put kad ju vidim i njoj nije jasno zašto, a nije joj jasno jer ima taj trbuh i ne zna ga cijenit onako kako ga znaju cijenit ljudi koji ga nemaju. Ona bi, s druge strane, htjela malo mojih sisa i ja bi joj dala da mogu (ovo zvuči krivo), a meni nije jasno zašto bi itko htio sise jer su sise neudobne, teške, ne možeš ležat na trbuhu, znojiš se ispod njih (hešteg seksi), kad obučeš usku majicu izgledaš jeftino i svi lijepi badići u Vimens sikretu se NE proizvode u tvojoj veličini jer “ne, ovaj lijepi badić u bojama sreće vam imamo samo do B košarice ali imamo vam ovaj crni sa klasičnim košaricama i ovaj oker boje s interesantnim dezenom” - neću ić na plažu u jugoslavenskom badiću u kojem izgledam kao da se zovem Grozdana, hvala vam, gospođo. (Isprike Grozdani, ali mislim da se i ti slažeš sa mnom).

Tako to ide.

Kovrčave cure bi ubile za ravnu kosu, cure s ravnom kosom često znaju kovrčavima reć “joj, blago tebi, moja kosa je tak dosadna”, cure s kosom koja nije ni kovrčava ni ravna nego puflasta metla samo žele da im kosa prestane bit Božo Petrov i odluči u kojem smjeru želi ić  - uglavnom, sve bi nešto drugo, kao kad u restoranu u tuđem tanjuru vidiš nešto drugo i to ti izgleda bolje samo zato što nije na tvom tanjuru.

Na primjer, ja sam prirodna plavuša i donedavno sam full jako htjela ne bit plavuša. “Kak si ti prirodna plavuša, Andrea, pa imala si ombre sa smeđim izrastom?” Zato jer sam farbala izrast u smeđe, zato. Znam da to nije najuobičajenija stvar na svijetu, ali ljudi imaju svakakve preferencije koje su neuobičajene - na primjer, prije nekih godinu dana je izašao članak o ženi koja je dala otkaz na poslu kako bi mogla biti doma i 24/7 dojiti svog MUŽA. Dojit muža, vidiš kak je to što sam ja plavi izrast farbala u smeđe zapravo benigno. “Jao pa zašto farbat plavu kosu, ja da sam prirodna plavuša ja bi bila tak sretna…” - možda bi, možda stvarno bi, a možda bi htjela imat ono što nemaš, jer kao što sam rekla, žene su lude i stalno bi nešto što nemaju. Zato industrija cipela ne propada, jer koliko god crnih cipela s otvorenim prstima imaš, uvijek želiš još crnih cipela s otvorenim prstima, jel tak Ivana Š.?

Pa ne obraćaš pozornost na ono što imaš nego ganjaš baš to jedno (ili devet) što nemaš. Da mame mame ne brane svim sekama da ljube mornare, “ćisto sumljam” da bi im seke i dalje htjele dat svoje male usne.
Sve bi mi htjele nešto što ima netko drugi, a taj netko drugi vjerojatno želi nešto što imamo mi i onda nitko nije sasvim sretan.

Tamnopute cure žele bit svjetlije, svjetle cure žele bit čađave, niske cure žele bit visoke, visoke cure žele bit niže jer su prevelike u štiklama, cure s J.Lo guzicom žele manju guzicu, cure s Justin Bieber guzicom (ja) bi dale sve na svijetu da im hlače više ne padaju, cure s anemičnim obrvama žele debele obrve pa ih crtaju, cure s debelim obrvama ih čupaju i postaju cure s tankim obrvama koje ih crtaju pa opet nitko nije zadovoljan i tako u krug… uvijek još, uvijek ono drugo, baš ono što nemaš jer je zabavnije trčat za onim što nemaš nego bit sretan s onim što imaš. Ne bi se čudila da negdje postoji cura koja ima prekrasnu, čistu kožu i želi prišteve jer bi to njenom licu dalo povremeni karakter. Male su šanse, ali kako kaže The Game: “Anything’s possible if 50 fucked Vivica” - tako da možda negdje na Grenlandu živi i takva djevojka. Sigurno, jer smo lude, ne u lošem smislu, nego u faktičnom smislu.

Pogotovo kad nam u časopisu obećaju da uz ovih 5 laganih vježbi možemo imat guzicu ko J.Lo. Trbuh kao Cameron Diaz. Sise ko Sofia Vergara. Celulit etiopijskog dječaka. Ne možeš imat to, barem ne sve odjednom, a pokušavaju nam prodat da se može i zato smo lude.

Gledam te moje cure na plaži i sve su tak lijepe, svaka ima svoj faktor, a svaka gleda tuđi faktor i želi ga posudit, barem malo, jer nam posvuda lažu da svi možemo imat sve odjednom.

“Danas se od svake žene očekuje da ima plave oči, pune usne poput Španjolke, klasičan mali nos, kožu bez dlaka poput Azijatkinje, preplanuli kalifornijski ten, guzu poput jamajkanske plesačice, dugačke noge poput Šveđanke, mala stopala poput Japanke, trbušne mišiće poput lezbijke koja je vlasnica teretane, ruke Michelle Obame i grudi poput lutke. Osoba koja se najviše približila svemu ovome je Kim Kardashian, koju su, kako znamo, stvorili ruski znanstvenici kako bi sabotirali američke sportaše” - kaže Tina Fey i dobro kaže. Plus, pogle na kaj liči Kim Kardashian, žena je dvije operacije udaljena od toga da službeno postane luftić, što nije dobro jer te Česi onda žele jahat do Brača a to nitko ne želi.

U moru recepata za “bikini body” iliti tijelo za plažu koje nam nude u časopisima i koje garantira sreću, evo ti moj recept za beach body:

1. Dođi na plažu
2. Ponesi tijelo

I još jedan recept za sreću - na plaži i generalno u životu: Prestani se uspoređivat s drugima i htjet imat tuđi trbuh. Tuđu kosu. Tuđu guzicu. Nemreš to, imaš svoje.

Ljudi ne postaju sretni kad oblikuju tijelo do (samopercipiranog) savršenstva nego kad oblikuju glavu (ne mislim na plastične operacije, djevojko, ne to). Ak nisi zadovoljan u glavi, nema te J.Lo guzice koja će te učinit sretnom osobom.

Znaš kak kažu na Pinterestu, “The things you take for granted someone else is praying for”, pa je onda možda pametnije bit sretan s onim što imaš nego bit nesretan zbog onog što nemaš jer ćeš uvijek nešto nemat i htjet još, a to nije dobro, pitaj Sanadera.

Prestani gledat tuđi faktor, imaš svoj.

Ne možeš imat sve odjednom, a ni ne moraš. Jedino što možeš (i moraš) imat odjednom su dvije obrve, sve ostalo je marketing.

Pssst! Ostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje.