Foto: 123rf

PITANJA pobačaja, barem po onome što velika većina javnosti misli, trebalo bi biti i ostati pitanje slobode izbora jer donijeti zakon koji će obuhvatiti i razlikovati sve razloge zbog kojih se žene odlučuju za pobačaj malo je nerealno za očekivati. Igdje. Jer razloga je zaista jako puno. 

Naravno, onaj dio javnost koji osuđuje mahom će se u svojim argumentima nakalemiti na one koje su se svjesno odlučile za pobačaj, iako nisu imale nikakvih medicinskih razloga za to, no - biste li vi osudili neke od ovih razloga? 

>>>Nitko nije za pobačja već za pravo izbora<<<

O tome su otvoreno progovorile žene koje su pobacile. Iz svojih razloga, a cijela je priča pobudila veliku pažnju javnosti, američke, s obzirom na cijelu onu priču o Trumpovim izjavama i njegovom stavu prema pravu na pobačaj. S njegovim izjavama "žene će se trebati nekako kazniti, ako Amerika usvoji zakon o zabrani pobačaja", što su naknadno ublažavali njegovi Republikanci objašnjenjem da bi se u tom slučaju trebali kazniti liječnici koji to naprave jer bi u tom slučaju žena zapravo bila žrtva, Trump je apsolutno "pomutio" prava žena diljem SAD-a. 

>>>Molitelji javno objavljuje podatke žena koje planiraju pobačaj<<<

Zakonski, Amerika je i do sada imala različita pravila, od države do države, prema kojima je pobačaj bio dozvoljen, odnosno zabranjen, ali je isto tako činjenica da, prema podacima iz objavljenog izvješća u Americi su čak 59 posto žena koje su pobacile - već majke. Zašto su to onda učinile? One kažu ovo: 

1. Zatrudnjela sam kad mi je beba bila stara samo tri mjeseca 

A pila sam pilule! Toliko smo se jako željeli zaštiti od nove trudnoće da sam već dva tjedna nakon poroda počela piti pilule, redovno, ali kada je moja beba bila stara samo tri mjeseca shvatila sam da sam trudna. Jednostavno nisam mogla odmah dobiti još jednu bebu. Odlučili smo da je pobačaj stvarno najbolja opcija za nas. To je bilo prije deset godina i nikada nismo požalili zbog svoje odluke.

Lela D. Chism, Arkansas, 30 godina, duga veza, kćeri od 14 godina i osam mjeseci i sin od sedam godina. 

2. Da sam ga rodila, pomalo bih žalila 

Imali smo dvoje djece od 13 i 9 godina i taman počeli uživati u sve većoj roditeljskoj slobodi. Odavno smo se složili da nam je dvoje djece dosta. Dok nisam sasvim slučajno zatrudnjela. Naša je odluka pala isti dan. Obavila sam to vrlo brzo i nisam požalila. 

Da sam rodila to dijete ja znam da bi to dijete bilo voljeno, iako nije planirano, ali isto tako znam i da bi mi to dijete poremetilo baš sve moje životne planove. I zato ne žalim, jer ima dvoje krasne djece. 

Rana Barar, California, 42 godine, udana, sin 15, kćer 11 godina.

3. Prolazila sam razvod 

U tri godine rodila sam troje djece, a onda smo se suprug i ja odlučili razvesti. Bila sam u groznom periodu kada sam, na sve to još shvatila da sam trudna. Četvero djece mlađe od četiri godine, a ja razvedena - ne to si zaista nisam mogla priuštiti. No, problem je bio što dolazim iz vrlo konzervativne obitelji, oboje, zato nikada i nismo koristili zaštitu, i zato se za pomoć nisam mogla obratiti nikome svome, pa čak niti mom ginekologu. Otišla sam u drugu kliniku, napravila to i nikada nisam požalila. 

Clair, Kansas, razvedena, 31 godinu, sinovi 7 i 6, kćer 5 godina. 

4. Planirali smo samo dvoje djece 

Imali smo sina od pet godina i kćer staru 18 mjeseci kada sam otkrila da sam ponovo trudna. Dugo smo razmišljali i vagali, zamišljali naše živote s dvoje ili troje djece i vaga je na kraju odlučila. Živjeli smo u malom stanu, imali smo kapacitete za nas četvero, zamišljala sam sebe kako s dvije ruke pokušavam i treće sigurno prevesti preko ceste. Zamišljala sam i na kraju odlučila otići u kliniku u kojoj me nitko ne pozna, i nisam požalila. Naša djeca su sada stara 22 i 18 godina, to je obitelj po našoj mjeri. 

Lisa Bessen, Colorado, 49 godina, udana, sin 22, kćer 18 godina. 

5. Rekli su nam za dijagnozu 

Dogodilo se najgore. Nakon prvog djeteta dogodila se i druga sreća koju su pomutili prvi nalazi testova na Downov sindrom. nakon što je dijagnoza potvrđena na svim testovima, dali smo se u istraživanje. Čak smo i posjetili jednu obitelj koja je živjela s djetetom koji ima Downov sindrom, ali njihovo je dijete bilo zdravo. Nama su dodatni nalazi potvrdili zaista najgore, da se već sada vide džepovi koji zadržavaju puno tekućine u tijelu i tada smo donijeli zaista konačnu odluku. Tada sam već bila trudna 17 tjedana, ali su mi omogućili zahvat bez previše uplitanja. 

Nakon toga smo jedno vrijeme još žalili, a onda krenuli planirati bebu koja bi se trebala roditi svaki dan. Ova je trudnoća uredna, iako je naša panika bila preogromna.