index.hr index.hr

Olićevi suigrači i treneri za Index: Ponosni smo što smo igrali i radili s nogometnim i ljudskim velikanom

Saša Čobanov
06:56, 01. studenoga 2016.
Sponzor
rubrike
Olićevi suigrači i treneri za Index: Ponosni smo što smo igrali i radili s nogometnim i ljudskim velikanom

Foto: Guliver Image/Getty Images

IVICA OLIĆ najavio je da kraju privodi svoju veliku nogometnu karijeru. S 37 na leđima, Ola, posljednji pravi junak hrvatskog nogometa, odlučio je reći dosta.
 
 
Gdje do god da je igrao, bio je ključan igrač. Ne radi svojeg bogom danog talenta, jer budimo iskreni, kako u "Vatrenima",  tako i u svim klubovima čije je boje branio, Olić nikad nije bio fantasista. Nije bio igrač s desetkom na leđima, onaj koji drugačije hoda po terenu, onaj koji na drugačiji način udara loptu.
 
Bilo je i bit će od Ole puno talentiranijih igrača, ali rijetki su oni koji su bili bolji nogometaši. Olić nikad nije bio igrač trika, majstor finese, lucidnih dodira i brazilske magije. No, bio je majstor čeličnih pluća, fajter koji je znao trkom, voljom i željom razbucati i najlukavije taktičke zamisli protivnika. Jednostavno, Olić nije bio igrač od šablona ni šahovskog nogometa. 
 
Olića su godinama otpisivali. Bilo u reprezentaciji, Bayernu, Wolfsburgu, HSV-u ili sad u Münchenu 1860. Svake su godine Oli priređivali oproštajnu zabavu, party kojeg on nikad nije ni htio. U svakom timu u kojem je igrao bio je dinamo, parni kotao, lokomotiva, motor. U svakoj momčadi u kojoj je igrao davao je sve od sebe i svi ostali su ga pratili u stopu. Jednostavno, Ivica Olić bio je igrač koji je svoje suigrače činio boljima.
 
Golovi, količina trke, hektolitri znoja i pošten pristup prema grbu kojeg je nosio na prsima, priskrbili su mu status miljenika navijača. Svugdje, najmanje u Hrvatskoj. Premda je godinama u kockastom dresu zabijao ključne golove, trudio se, nosio na leđima poput Atlasa čitavu reprezentaciju, i dalje ostaje neki opori okus podcjenjivanja, koji ga je pratio cijelu karijeru. Dojma smo da se tisuću puta morao više truditi od nekih drugih, dokazivati. Velebni domaći ''stručnjaci'' i silni novinarski ''eksperti'' godinama su ga slali u nogometnu mirovinu. Eto, napokon su tu mirovinu dočekali. 
 
Valjda su sad i oni sretni, no svaki pravi navijač i ljubitelj nogometa bit će tužan jer odlaskom Olića s nogometne scene hrvatski nogomet ostaje bez svog posljednjeg pravog junaka.
 
O Ivici Oliću razgovarali smo s nekoliko njegovih bivših trenera i suigrača. 
 
 
ĆIRO BLAŽEVIĆ (Vodio je Olića do naslova prvaka Hrvatske s Dinamom 2003.)
 
Tko god makar i u šali kaže da Olić nije bio talentiran nogometaš, taj je neznalica i o nogometu pojma nema. Definicija talenta u nogometu danas nije ni izbliza ista kao ona koja je važila nekad, a prema najnovijim shvaćanjima modernog nogometa Olić je bio personifikacija istoga. Njegova startna i reaktivna brzina zapanjujući su, a današnji nogomet upravo takve elemente traži. Nogometna revolucija njemu je išla u prilog i nimalo me ne čudi što je napravio karijeru kakvu je napravio.
 
Imao sam čast i privilegiju trenirati ga i bez ikakve fige u džepu mogu reći kako je Olić jedan od rijetkih istinskih sportaša koji nikad nisu zabušavali već su uvijek davali sto posto sebe za opću stvar. Bio mi je možda i najvažniji igrač kad smo osvojili naslov prvaka s Dinamom 2003. Obilježio je cijelu epohu hrvatskog nogometa i više nego itko zaslužio je da mu se priredi veličanstven oproštaj, adekvatan njegovom doprinosu u hrvatskoj reprezentaciji.
 

 

 
IVAN KLASNIĆ (Suigrač iz reprezentacije)
 
Strašan igrač i još strašnija karijera. Uvijek je davao sve od sebe, kako na terenu, tako i van njega. Sve te titule koje je osvojio nisu bile plod slučajnosti. Zaslužio je sve što je napravio u životu. Kapa mu dolje, i kao čovjeku i kao suigraču. Bila mi je čast biti mu suigračem. Šteta što se oprašta, ali to tako mora biti, svima nam jednom dođe kraj. Zapišite molim vas još samo ovo, Ivica je bio jači od Terminatora!
 
 
NENAD BJELICA (Suigrač iz reprezentacije)
 
Ivica je idealan primjer sportaša koji je isključivo zahvaljujući svojem radu, vjeri u sebe, upornosti i poštenju iskoristio, pa rekao bih i više od sto posto svog potencijala. Olić možda i nije bio najveći talent, ali na karijeru koja je ostala iza njega može biti ponosan. Baš kao što možemo biti ponosni svi mi koji smo imali čast biti mu suigrači. 
 
S Ivicom sam igrao u reprezentaciji na Euru u Portugalu 2004. Tada je igrao uglavnom na lijevom boku, što mu nije bila najidealnija pozicija, jer bi kao isturena špica siguran sam dao puno više. Upravo je to bila veličina Ivice Olića. Nikad se nije bunio, nikad nije negodovao i imao je strašnu sposobnost prilagodbe za sve zahtjeve koji bi se ispred njega postavili. 
 
Kroz cijelu karijeru trpio je strašna podcjenjivanja, pa čak i kad je osvajao europske titule, zabijao ključne europske golove i igrao u finalima Lige prvaka. Mislim da su ti dežurni kritičari i nogometni mudrijaši zapravo samo dodatno motivirali Ivicu da zapne još više. A njemu rad nikad nije bio problem.
 
Kao čovjek fantastična je osoba. Familijaran, nevjerojatno skroman, plemenit, ponizan. Zaista mi je čast što ga poznajem.
 
 
OTTO BARIĆ (Izbornik koji je Olića vodio na Euru 2004. u Portugalu)
 
Fantastičan igrač iza kojeg je velika karijera. Olić je bio pošten igrač, pošten prema sebi, ali i prema suigračima kao i prema samoj igri. Upravo ga je takav pristup doveo na sam vrh. Dok sam bio izbornik neke smo važne utakmice pobijedili baš zbog njegove fanatične upornosti. Bio je prototip modernog nogometaša, koji jednako dobro igra u defenzivi i ofenzivi. Olić je sportaš kakvi bi svi trebali biti, ali nažalost, to je nemoguće. 
 
U moje vrijeme on se tek probijao. Uglavnom je igrao, ali i kad bi završio na klupi nije očajavao niti se bunio. Samo bi još jače zapeo da mi dokaže da mu je mjesto u prvom sastavu.
U redu, sad je bio upetljan u ovu aferu s klađenjem i onda je na početku Bilićeve ere bio kažnjen zbog odlaska na cajke. Naravno, to ne opravdavam, ali ne mislim ni da su to bili neki veliki grijesi. Te sitne negativnosti nikako ne smiju baciti mrlju na karijeru koja je bila veličanstvena. Uvjeren sam, da kad se malo sredi i privikne na igračku mirovinu, da će se vratiti nogometu. Bilo kao trener, bilo kao član stožera. U svakom slučaju volio bih da se to dogodi jer mislim da Olić može još puno toga dati hrvatskom nogometu.
 
 
DARIO ŠIMIĆ (Suigrač u reprezentaciji)
 
Bespredmetno je pričati o karijeri Ivice Olića. Pogledajte mu CV. Gdje god bi otišao ta je momčad osvajala naslove. Bili smo suigrači u reprezentaciji i znam da sam uvijek obožavao igrati s njim u momčadi na treninzima. Znao sam da će trčati i za mene i za sebe, ma za pola momčadi ako treba. 
 
Međutim, kad pričamo o Oliću moram reći kako se sramim koliko je taj dečko bio podcjenjivan i omalovažavan u Hrvatskoj. Dok su ga vani smatrali legendom, kod nas su se mnogi sprdali s njim. Što ćete, takvi smo mi Hrvati. Ako su nam već vrijednosti u društvu totalno poremećene i izokrenute, zašto onda ne bi bile i u nogometu, je li tako? Možda Olić i nije bio najbolji tehničar kojeg sam vidio, ali vjerujte mi, uvijek bi više volio u momčadi imati njega, nego nekog žonglera koji jede loptu. Mislim da ne moram objašnjavati zašto.
 
 
DAVOR VUGRINEC (Suigrač u reprezentaciji)
 
Legenda. I s igračke, ali još više s ljudske strane. Obožavali smo ga. A kako i ne bi? Taj je dečko davao uvijek svoj maksimum. Nikad, ali baš nikad nije birao utakmice i uvijek bi dobro natopio svoj dres. Bilo mu je svejedno igra li protiv nekog niželigaša ili Italije na svjetskom prvenstvu. Gdje god je igrao bio je jedan od ključnih igrača i u svakom klubu osvajao je naslove. Počevši od Zagreba, pa do Bayerna. Nevjerojatna je karizma koju je imao. 
 
Uvijek sam se čudio kad bih čuo da ga se omalovažava. Nevjerojatno, pa Olić je svjetska klasa. Međutim, budite uvjereni, nikad od strane struke ili od suigrača nećete čuti nešto negativno o Ivici. 
 
Sjećam se da je ušao umjesto mene u utakmici koju sam odigrao možda i najbolje u životu. Bila je to ona slavna utakmica protiv Italije. Izašao sam, Olić je ušao i zabio gol, a onda nije znao ponovno obući dres kojeg je od sreće skinuo, haha.
 
Skidam mu kapu i zahvaljujem mu se za sve ono što je dao hrvatskom nogometu, najviše hrvatskoj reprezentaciji koja nam svima treba biti svetinja.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara