Foto: Press

DAN POBJEDE je ponovno tu, a to znači samo jedno - hrpetina vijesti o ustaškim obilježjima na Thompsonovom koncertu.

Valja se stoga još jednom pozabaviti ovim zanimljivim hrvatskim fenomenom koji nas već 25 godina uveseljava svojim dogodovštinama i osigurava nam milijune klikova baš kao što i mi njemu osiguravamo besplatnu reklamu kako bi što uspješnije nastavio ono čime mi skupljamo klikove.

Marko Perković Thompson nedavno je izbacio kompilaciju hitova kako bi obilježio 25 godina karijere, a mi ćemo se pozabaviti njegovim "najvećim hitovima".

Spoiler alert: često će se spominjati ustaše.

Bojna Čavoglave (njegov najveći hit)

Teško je odrediti je li popularnost ove pjesme 25 godina nakon izdavanja rezultat Thompsonove veličine, činjenice da se radi o tuzemnom evergreenu ili općenite zarobljenosti u prošlosti, ali ovaj folk-rock komad i dan danas je aktualna tema.

Jasenovac i Gradiška stara (njegov drugi najveći hit)

Koliko se god neki trudili Thompsona prikazati kao "običnog domoljuba u čijim pjesmama možete pronaći samo poruke mira", toliko će onoj drugoj strani biti jednostavno iščupati snimku njegove sada već "legendarne" izvedbe iz perioda kada poruke mira nisu bile jedine na njegovu repertoaru.

Moraš skupit sve...Ustaše

Neki love divljač, neki Pokemone, a novinari i fotoreporteri lijevo orijentiranih medija ekipu koja na koncertima MPT-a nosi ustaško znakovlje. I ne samo da je apsolutni antiklimaks kad mediji krenu izvještavati o još jednom koncertu na kojem su "uhvaćeni" neki, uglavnom mladi, krkani s ustaškim kapama, majicama ili tetovažama već bi u ovoj fazi daleko veća vijest bila da ih tamo nije bilo.

Don Juan DeMarco Perković Thompson

Prije nego ga je medijska histerija pretvorila u mega pojavu na sceni, MPT se kao i mnogi drugi glazbenici okušavao u kojekakvih strahotama karakterističnim za devedesete, a jedna od njih je i ovaj neobični upliv u latino vode kojima su tada suvereno vladali iskusni moreplovci kao što su Davor Radolfi i Željko Krušlin Kruška.

Cilj: Arena

Pulska Arena još je uvijek mjesto u koje Thompson nije uspio zabiti svoj mač. Iako je ostatak Hrvatske preorao koncertima, Pula mu se i dalje uspješno opire. Pokušali su to riješiti sudski, ali sud nije dao zeleno svjetlo. Tijekom donošenja odluke neki "genijalac" iz Gruda zaprijetio je čak da će Arenu dići u zrak ako Thompson tamo ne nastupi.

Nakon što je sud donio odluku, Arena je nakratko bila pod policijskom zaštitom.

Vrijedi spomenuti i da Perković slične emocije budi i kod antifašističkih bombaša pa je tako 2008. Vilim Bon postavio eksplozivnu napravu u Boćarski dom u Pazinu jer mu se "nisu svidjeli Thompsonovi tekstovi".

Vječna borba s inozemnim neprijateljima

U Hrvatskoj postoje oni koji vole Thompsona i oni kojima već na uši izlaze priče o njemu i onome što se događa na njegovim koncertima.

Međutim, širenje mržnje nešto je što izaziva niz problema u inozemstvu gdje Thompson prilično često nailazi na otpor onih koji ga nazivaju "bardom mržnje" ili pak imaju dovoljno vlastitih fašista pa ne osjećaju potrebu uvoziti ih iz drugih zemalja. U svakom slučaju, imao je probleme u Austriji, Nizozemskoj, Australiji, Švicarskoj, Njemačkoj...

Ukratko, Thompson je naš omiljeni međunarodni incident. 

Njegove "obrade" i "posudbe"

Kao i svaki pravi hitmejker prije njega i Thompson se debelo omastio na tuđem radu i to na jedini logičan način - tako da ne potpiše čiju je pjesmu maznuo. Tako se u njegovu opusu mogu naći ne samo preočito ukradeni hitove Abbe i AC/DC-ja već je posuđivao i "Bitola moj roden kraj" za "Grkinju", ali pun je pogodak četnička pjesma "Nad Kraljevom živa vatra seva" koju je malo posudio za "Anicu Kninsku kraljicu".

Tri kuma

Baš u periodu kada je Thompsonova slava bila na vrhuncu, Miroslav Škoro ponovno je osjetio domoljubni naboj pa se nakon niza tamburaških pjesama prebacio na nešto ozbiljniji zvuk i tekstove koji se obračunavaju s istim neprijateljima kao i u Thompsonovim. U jednom trenutku pridružio im se i Mate Bulić i tako je započeo kolektiv "Tri kuma".

Iako je danas teško prisjetiti se nekih pikanterija, prva stvar koju će Google pronaći kad ukucate "tri kuma" je naslov "Ustaška obilježja na humanitarnom koncertu tri kuma" tako da... Ništa novo. 

Wikileaks

Ako ste mislili da na listi ne postoji dovoljno spominjanja ustaša, prisjetimo se i Wikileaks epizode u kojoj su Amerikanci 2007. posjetili Thompsonov splitski koncert kako bi se uvjerili ima li straha od neofašizma u Hrvatskoj.

"Policija i Perković osobno uspjeli su spriječiti pojavljivanje ustaških simbola i pozdrava koji su obilježili njegov prethodni koncert u Zagrebu. Perković je bio u svom najboljem izdanju, te je čak davao instrukcije svojim fanovima da se suzdrže od nacističkog salutiranja, ali se nije niti suzdržavao da odbaci sve kritike na svoj račun", stoji u izvješću američke ambasade koja je na kraju ustvrdila da njegovi fanovi naginju krajnjoj desnici, ali samo se manji dio maskira u ustaše.

"Diskretne" asocijacije na ustaštvo

Kako to i inače biva, mediji su u svojoj osudi ušli u apsolutno pretjeravanje s osudama pa su Thompsona pretvorili u još većeg heroja ekstremnih desničara od kojih nećete dugo čekati odgovor "pa što i ako je pjevao". Naravno, kod dijela fanova i dalje kola uvjerenje da mu je snimku netko podmetnuo (vjerojatno vragovi i masoni).

I dok su koketiranja s ustaštvom do tog trenutka bila očita (Ljutu travu na ljutu ranu) ili preočita (kao u slučaju "Jasenovca"), Perković je ipak shvatio da se ne isplati ulaziti u hardkor vode pa su reference na ustaške pjesme postajale rjeđe ili barem ne preočite.

Omoti, pogotovo ranija faza

Na počecima karijere Marko Perković Thompson igrao je na kartu seksipila, a kombinacija i neobuzdanih uvojaka i osmijeha koji su činili tek kupljeni biseri, dali su nam neke od najboljih omota. Nažalost, nakon što je na albumu "Vjetar s Dinare" otkrio Costnerov "Ples s Vukovima", stvari su krenule nizbrdo i sve je opteretio grbovima, mačevima, krunicama, a kasnije i ptičurinama.

Svi odnosi s političarima

Bili oni lijevi ili desni, svi političari u Hrvatskoj morali su se u jednom trenutku izjasniti o Thompsonu, a OVO je lista nekih od njih.

Međunarodni/dobrosusjedski odnosi

Koliko god ljutio domaće pravednike "antithompsonaška" struja jaka je i u Srbiji gdje jako ljuti tamošnje pretjerivače koji se na njega ljute kao da nakon svega postoji i najmanja mogućnost da održi srpsku turneju.

Međutim, srpski radikali glupost su podigli na višu razinu kada su od Borisa Tadića 2009. zatražili da ne poziva Papu Benedikta u Srbiju jer je papa primio Thompsona i uvjereni su da je Thompsonov posjet "rimokatolička zavjera".

Strane obrade i domaće parodije

Osim što je pjesma doživjela niz više ili manje uspjelih parodija, zanimljivo je spomenuti da je "Bojna Čavoglave" dobila i niz obrada, a jedna od tih je i ukrajinska kojoj je sporno mjesto Donbas koji za razliku od Čavoglava i možete vidjeti na karti.

Thompson na motoru

Malo što oduševljava ovaj narod kao prizor Thompsona na motoru. Štoviše, iste godine kad se Curiosity spustio na Marsa, Thompson je na motoru uletio u Čavoglave i postao najčitanija vijest tog dana. Thompson. Na motoru.

Jedino što mrzi više od vragova, demona i Juda su... Kacige

Kninska okupljanja uoči Dana pobjede s vremenom su se stopila s uobičajenim Thompsonovim koncertom koje je u isto vrijeme godinama održavao u Čavoglavama. Dan pobjede poprimio je tako sva obilježja "Čavoglavostocka" pa se uz ekipu, stil i obilježja, u Knin prebacilo i uobičajeno Thompsonovo godišnje vozikanje motora bez kacige za koju svake godine skuplja kazne. 

Želite li stvarno osjetiti svu vukojebastost zemlje u kojoj živite, pogledajte ove naslove na jednom mjestu i osjetite kako vam lice miluje vjetrić koji dolazi iz bezdana ove budalaštine. 

Ovaj suvenir... Ali i mnogi drugi

Svaki veliki pjevač mora imati govnjivi suvenir. Međutim, Thompson ih ima mnogo, a svaki njegov dernek ujedno je i seosko proštenje sa štandovima na kojima možete pronaći sve od igle s "U" do lokomotive s "U".

Mali Thompson

Kao i svaka velika zvijezda i Thompson je iza sebe ostavio nekoliko manje uspješnih kopija, a najveća je svakako "mali Thompson" Ante Matić koji se stvarno trudi iskopirati sve što se iskopirati može. Od glazbe do motora. 

Thompson wear

Vjerojatno ste primijetili da na čavoglavskim, a kasnije i kninskim dernecima, postoji određeni dress code specifičan za ovu scenu.

Stil nije teško opisati. Dakle, morate biti obučeni tako da i slabovidnoj osobi na prvi pogled bude jasno da ste Hrvat.  Samo superhrvatski. Ko šoping centri kad igra reprezentacija. Isto tako, možete kombinirati šahovnice s crnom majicom ili Thompsonovu majicu s ustaškom kapom, a ako ne želite završiti na naslovnici baš svih novina, budite maštovite pa nabavite crnu majicu s maštovitim natpisom kao što je "Hrvatska U srcu" s tim da ovo "u" obavezno mora biti stilizirano jer... Nudge-nudge, wink-wink.

Priopćenja njegovog menadžmenta

Svi koji su se ikad ogriješili o Thompsona i o njemu napisali nešto bezobrazno, satirično ili istinito, osjetili su tragikomični bijes njegova menadžmenta koji kao da sačinjavaju shizofreni paranoici uvjereni da je sve loše napisano djelo komunjara kojima upravljaju mračne sile.

Čak i ako se trudite biti duhoviti i ne pretjerano kritični u tekstovima, očekuje vas kraljevski tretman ili epitet kao što je "kordunaš", "orjunaš" ili "ostatak jugokomunista".

Urbani mitovi i teorije zavjere

Dvije stvari neprestano se vežu uz Thompsona. Jedna je da je uzeo tisuće ili milijune kuna samo da ne pjeva (što nije točno), a druga je da se nikad nije ogradio od ustaštva koje mu pripisuju (to također nije točno).

Naravno, baš poput Hasanbegovića koji je učinio isto, i MPT ima naviku često biti okružen upravo onima od kojih se ograđuje, a i nije baš da ćete u opusu svakog hrvatskog glazbenika pronaći morbidne pjesme ili fotografije s fašističkim pozdravima.

Profesor Marko

Nabrojali smo sve ovo i što biste vi izvukli iz svega toga? Naravno, Thompsona u škole da oblikuje mlade umove. Ne jednom već više puta.

Ludi fanovi

Kao i svi veliki izvođači i Thompson ima svoje lude fanove. I dok neki svoju ljubav prema omiljenom bendu izražavaju tetovažama ili seksom s članovima benda, Thompsonova ekipa to radi povicima "ubij Srbina" koji iz godine u godinu iznova šokiraju domaće medije. Uz sve to, tu su i genijalci koji se po opskurnim birtijetinama tuku zbog Tita i Thompsona, oni koji se tuku samo zbog Thompsona, ali i oni poput patera Mije Nikića koji vjeruje da je pjevač "božji izaslanik jer ima sve vrline velikih ljudi".

To što je postao referenca

"A što misliš Thompsonu" postalo je već uobičajeno pitanje koje se postavlja lijevo orijentiranim glazbenicima da osjetite njihovo bilo i provjerite jesu li prijatelji slobodoumlja i jednakosti ili mraka i nazadnosti. Ovisno o iskustvu, glazbenici će na to pitanje dati, ili dosadan odgovor ili će odbiti na njega odgovoriti.

No, postao je referenca i još bitnije, postao je jedini relevantni pjevač domoljubne glazbe i to do te mjere da će se njegova pjesma pojaviti prva ako u tražilici upišete "domoljubna". 

To što je postao gotovo bolesna opsesija boraca protiv ustašluka

Na kraju dana, Thompson je samo pjevač koji igra na kartu ostrašćenog domoljublja koje i na ovim prostorima po starom dobrom običaju poprima najsjebanija obličja.

Naravno, možete mu dati i veću moć i pridavati mu više važnosti nego je zapravo ima, ali to neće umanjiti razmjere šovinizma publike kojoj se obraća već samo uvećati Thompsonovu popularnost. A to je ono što mediji uporno rade u svojoj jalovoj borbi protiv ustašluka, to jest, lovu na klikove.

Zato, za još 25 godina besmislenog navlačenja u zemlji u kojoj vrijeme stoji evo jedna prigodna fotka.