Screenshot: YouTube

BIVŠI mađarski komunistički čelnik Bela Biszku, jedini dužnosnik kojemu je suđeno zbog sudjelovanja u gušenju revolucije 1956. umro je u 94. godini u Budimpešti, prenijeli su mediji.

Tadašnji predsjednik komunističke partije (MSZMP, Mađarska radnička socijalistička stranka) u svibnju 2014. je osuđen na pet i pol godina zatvora zbog uloge u gušenju pobune u Budimpešti u jesen 1956.

Kazna mu je u žalbenom postupku u prosincu 2015. smanjena na dvije godine uvjetno uz tri godine kušnje.

Bio je prvi komunistički dužnosnik optužen nakon pada komunizma 1990. za gušenje narodne pobune koju su 4. studenoga 1956. slomili sovjetski tenkovi. U represiji je 2000 ljudi poginulo, a 200.000 Mađžara je napustilo zemlju.

Usto je više od 300 ljudi pogubljeno, među njima i premijer Imre Nagy, a 20.000 je završilo u zatvoru tijekom progona koji je provodio mađarski režim.

Bivši dužnosnik, koji je od 1957. do 1961. bio ministar unutarnjih poslova, optužen je 2012. zbog toga što su redarstvene snage kojima je bio na čelu dvaput pucale u prosvjednike pri čemu je ubijeno gotovo 50 ljudi.

Sud u Budimpešti je ipak ocijenio da njegovo "aktivno sudjelovanje" u pokoljima nije dokazano i ostaje na razini razumne sumnje.

Biszku je ipak proglašen krivim za ratni zločin i za skrivanje dokaza u gušenju pobune.

Konzervativna vlada Viktora Orbana je 2011. izmijenila zakon kako bi se moglo suditi osobama osumnjičenim za sudjelovanje u represiji 1956.

Nakon revolucije 1956. Biszku je bio jedan od čelnika Socijalističke radničke partije, a do 1980. obavljao je niz vodećih položaja, među kojima i vicepremijera.

Ekstremno desna stranka Jobbik podnijela je protiv njega kaznenu prijavu 2102., a 2013. je optužen zbog sudjelovanja u osnivanju specijalnih snaga koje su pucale na nenaoružane protukomunističke prosvjednike u prosincu 1956., piše agencija Reuters

Žalbeni sud ga je 2015. oslobodio krivnje da je osobno počinio ratne zločine, ali je uvjetnu kaznu dobio jer nije procesuirao počinitelje.

Uz to je osuđen i za nijekanje komunističkih zločina u dva intervjua u kojima je o ustanku 1956. govorio kao o "kontrarevoluciji" i tvrdio da komunistička stranka nije vodila montirane procese protiv političkih suparnika.