JA NE ZNAM gdje Vi točno živite i kakva je situacija kod Vas, no u našem vrtiću i u našem kvartu je kaos. U jaslicama je posebno teško dobiti mjesto i ako uspijete to je, pa skoro, kao da ste osvojili loto. I ostale grupe su, kako čujem i vidim, popunjene i uz to sve, još ima puno djece koja su na tzv.listi čekanja. Kad se šećemo kvartom, jedino što vidim su majke s malim bebama i malom djecom. Naravno, skužila sam da kad sam bila trudna da sam odjednom počela viđati samo trudnice oko sebe, a onda kad sam rodila samo majke s djecom, no zaista nas je jaaaako puno. I upravo zato pišem ovaj tekst danas jer ne razumijem o kakvom točno padu nataliteta govore u javnosti. Prilikom upisa Bubija u vrtić, na prvom sastanku upoznavanja, od 15-ak prisutnih roditelja, možda je bila jedna mama koja je rekla da joj je dijete upisano u jaslice jedino dijete. Svi ostali su roditelji minimalno dvoje, neki troje, a jedna majka čak četvero djece. U parku također. Od 10 mama, samo jedna ima jedno dijete. Trenutno se najviše družimo nas 5, od kojih nas 3 imamo po dvoje djece, a njih 2 imaju troje. Tu je ponekad i gore spomenuta mama iz vrtića s njih četvero. I svi smo mi, više manje, planirali svu svoju djecu i sretni smo što ih imamo bez obzira na krizu i financijske probleme. Nije lako, ali znamo da imamo puno više nego što imaju neki pa smo svjesne da moramo biti zahvalne na tome. Plus, sva djeca su nam zdrava za što zaista mislim da je najveće bogatstvo i da nema tih novaca koji mogu zamijeniti zdravlje. Slažem se da, često, novac može kupiti zdravlje i zdravstvenu skrb, no kako bi se i o tome dalo pisati i pisati,posvetit ćemo toj temi jednu drugu kolumnu (npr. mjesečni troškovi na vitamine, kremice i slično – za djecu, naravno).
 

Pa kako onda u javnosti stalno čujemo jedno, a vidimo drugo? Vjerujem da se radi o tome da puno ljudi odlazi iz Hrvatske pa je manje mladih ljudi koji imaju obitelj. Ja sam jedinica (ok, imam polubraću po tati s kojima nisam baš u kontaktu) i imam jako puno prijatelja koji su također jedinci. Moja prijateljica ima jedno dijete, ali već zna da će uskoro ići na drugo. Druga prijateljica je nedavno rodila treće. Treća prijatelja još nema dijete (traži savršenog oca  :)), ali isto zna da bi ih voljela imati barem dvoje. Danas, barem iz mog iskustva, rijetko koja mama ima i želi ostati samo na jednom djetetu. Iz gore navedenih primjera, rađanje djece nije problem u Hrvatskoj. Problem je odgojiti dijete jer ne znaš što te čeka sutra. Ne znaš hoće li ti krediti pojesti svu plaću pa na kraju mjeseca nećeš imati za igračke i neke stvari koje ti ili djeca želite. Ne znaš u kakvo će ti društvo dijete upasti i da li će u razredu imati ekipu snobova koja će gledati imaju li svi (npr.)Nike tenisice. Ne znaš hoće li tvoje dijete biti maltretirano ili će ono biti to koje će maltretirati druge. Iskreno, ako bih saznala da moje dijete maltretira druge, ne mogu garantirati da ne bih, kako kažu, ubila „Boga“ u njemu/njoj. Ne, generalno nisam za drastične mjere, ali drastična situacija, povlači drastične mjere u takvom slučaju. Strah me jer današnja generacija nema ništa slično našoj generaciji. Kad sam ja bila mlada, bullying je bio ako si dečka s naočalama zvao štreberu ili zašlatao djevojku s većim grudima. Danas kad slušam što se događa, ovo je ništa (a nije baš ništa). Pa ti sad budi pametan – odgoji dijete da bude dobro i da poštuje različitosti, ali ga isto odgoji da se zna izboriti za sebe i one slabije (a da ga pritom neko drugo dijete ne namlati ili još gore, ubije). 
 

Pa da se kratko nadovežem i na našu novu Vladu. Mislim da Ministri i Vlada trebaju davati primjer nama, malim građanima. Ako je primjer da živimo u sivoj zoni i gledamo gdje što ukrasti i kako koga prevariti za svoju osobnu korist, kako će se u takvoj budućnosti snaći moje dijete koje odgajam da bude pošteno i fer? Točan odgovor je - neće se snaći. Zašto nemamo novaca za nove bolnice i odjele za klince koji su teško bolesni ili za lijekove koji nisu na listi HZZO-a, a imamo za OPET NOVE UDŽBENIKE? Halo? Nemojte me zezati... Zašto se ne poprave Zakoni o socijalnoj skrbi i ne isprazne domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi? Zašto se ne izgradi još vrtića? Da, pad je nataliteta, ali zato jer mladi ljudi poput mene, bježe odavde i rađat će djecu negdje drugdje. A mi koji smo, za sada ovdje, želimo djecu, imamo djecu i za tu djecu želimo svijetlu budućnost. I mjesto u vrtiću. 
 

I za kraj, jedna istinita priča sa FB-a na koju sam naletila nedavno (a i sama sam vidjela i doživjela nešto slično):
 

Ujutro dolaze Borna i njegova mama te Marko i njegov tata. Marko je na adaptaciji i plače. Teta kaže tati da se vrati za pola sata jer da je Marku to jako velik stres i da bi bilo dobro ići polako. Markov tata kaže da to nema smisla i da će doći za 3h. Teta vidi da Marko ima mokre hlače i kaže kak je sav mokar. Markov tata kaže "Pa u ormariću imate rezervnu robu.", okrene se i ode, uz komentar starijem djetetu kako Marko plače kao slon. Teta presvlači Marka, a Marko ima punu pelenu valjda još od sinoć.Teta, naravno, ništa ne komentira i mazi Marka i nježno mu priča da ne plače, da će tata doći i da ga u dvorani čekaju prijatelji.
 

Bornina mama sve to gleda i sluša (i ne vjeruje) jer  je Borna putem do vrtića pao u lokvu te je sav prljav i ima kompletno mokre hlače. Bornina mama skida Borninu obleku, pere mu ruke, presvlači mokre hlače i provjerava da li mu je pelena čista prije nego da preda teti koja ima na brizi 20 klinaca od 1.5-2god.
 

Poanta priče - Bornina mama je cool. Budi i ti cool poput nje, pomogni tetama u vrtiću i brini se za svoje dijete!