NI NAKON tri i pol godine Hajduk nije uspio upisati trijumf nad Rijekom. Momčad Matjaža Keka slavila je pred više od 25 tisuća gledatelja na Poljudu s velikih 3:0, i to svega sedam dana nakon što je na Rujevici bila bolja od Dinama. Novom su pobjedom neporaženi Riječani nakon 15 prvenstvenih kola zasjeli na čelo HNL-a.

 

 

Bila je to uistinu sjajna partija gostujuće ekipe, koja je u potpunosti nadigrala, reklo bi se i posramila splitsku momčad baš u svakom segmentu igre. Do jučer najbolja obrana lige plivala je od prvog sučevog zvižduka, dok je vezni red Bijelih potpuno izgubio dvoboj s nevjerojatno agresivnim Radoševićem i Močinićem.

 

Društvo s Rujevice svih je 90 minuta znalački odbijalo jalove napade Splićane, kontrama i polukontrama doslovno uništavajući domaću momčadi. Prednjačili su Marin Tomasov, koji je s dvije asistencije i golom poslao još jednu poruku izborniku Čačiću te Slovenac Roman Bezjak, za kojegg Hajdukovci nikako nisu pronalazili rješenja.

 

 

S druge strane, ispostavilo se da Burićeva 4-6-0 formacija, s Vlašićem kao nominalnim napadačem, potpuni promašaj. Ta taktička varijanta može funkcionirati u malim dvobojima ili protiv Dinama koji je ofenzivno orijentiran, međutim protiv jedne defenzivne i izvanredno postavljene ekipe poput Rijeke ili Libereca, pravi je harakiri.

 

 

Istovremeno, gotovo cijela jedanaestorka Hajduka, nakon 12 uzastopnih susreta bez poraza, odigrala je ispod svake razine. Rekorder Kalinić bio je neprepoznatljiv, čudesno nesiguran, dok su Juranović na desnom, ali puno više Tudor na lijevom krilu, bili su otužno nemoćni protiv Ristovskog i Bezjaka i Tomasova, kako prema naprijed, tako i prema natrag. Upravo je Hajdukova lijeva strana, na kojoj je nedoraslog Tudora potpuno izvozao Tomasov, bila prava crna rupa za Bile i Eldorado za Bijele. Jer ne samo što Milić i Tudor nijednom nisu probili stranu, upravo po tom krilu njih su probijali gosti.

 

 

Tino Sušić opet je igrao neku svoju utakmicu, Jefferson je griješio na svakom drugom koraku, dok su Caktaš i Balić prespavali više od sat vremena dvoboja. Najbolji igrač Hajduka Nikola Vlašić naizgled nije ni istrčao na teren, a dovoljno o svemu govori kako je prvo ime Bijelih bio Velasquez koji je igrao zadnjih pola sata.

 

Bio je to potpuni raspad Burićevog Hajduka, a na žalost po splitske navijače, stigao je u gotovo povijesnom trenutku zadnjeg desetljeća, kada su pobjedom mogli otići na praktički nezapamćenih pet bodova prednosti u odnosu na omraženog rivala s Maksimira. Ovako su Bijeli ostali svega dva boda ispred Modrih i dva iza Rijeke.

 

Hajduk nedopustivo loš i u drugoj ključnoj domaćoj utakmici polusezone: Ništa hajdučki nije pokazao na gromoglasno najavljivanim dvobojima protiv Slovana i Rijeke

 

Kao što smo već naveli, Hajduk i njegov trener ispod svake kritike bili su na obje najvažnije utakmice prvog dijela sezone: domaćem uzvratu play-offa za skupinu Europa Lige protiv češkog Slovana i domaćem Jadranskom derbiju. Ne ističemo slučajno kako je Hajduk oba puta na svom terenu lovio dva velika, ogromna postignuća - u prvom slučaju grupnu fazu EL, znači barem još šest jakih europskih utakmica od kojih tri na punom Poljudu ili prevedeno na jezik modernog nogometa - lovio minimalni zaostatak na "utakmici od 5 milijuna eura". I ne da ga nije dohvatio, nego je zbog preopreznog garda trenera i igrača protiv također prošlog ljeta sklepane i prosječne momčadi, izgledao poput patuljka u srazu s divom.

 

Isto, točnije što se tiče igre i Burićevih promašenih ideja još gore, ponovilo se i na utakmici kojom je Hajduk na Poljudu imao priliku za još jednu senzaciju - pobjedom zadržati vrh domaćeg prvenstva i otići na četiri boda prednosti od Rijeke i čak pet u odnosu na Dinamo. Rijeka je bolja momčad od Slovana, ali Hajduk je opet izgledao gori nego što je. I opet se debakl dogodio na domaćem terenu, pred punim stadionom, nakon što je euforija među navijačima dosegla vrhunac, a momčad bila u odličnoj seriji. Burić je opet govorio isto što i nakon Slovana, kako se momčad uči, ali očito se na Hajduku uči i on, koliko god podigao ekipu.

 

 

Kada smo već slavili posljednje poraze Dinama, kojima je napokon vraćena zanimljivost domaćem natjecanju, onda istovjetno moramo tumačiti i posrnuće Hajduka u Jadranskom derbiju. I zaista, nema veće draži no kada se vodeće momčadi iz kola u kolo izmjenjuju na čelu prvenstva i kada se pobjednik u derbijima unaprijed ne zna.

 

Iako protiv Dinama možda i nisu bili u najboljem izdanju, na Poljudu su Riječani pokazali da su strašno napredovali od srpnja i da se s pravom mogu nadmetati, ako ne i predvoditi utrku s Hajdukom i Dinamom. Čak i uz silne probleme, u ovim trenucima možemo u jednu ruku biti ponosni na klupski nogomet.