Foto: Hina

SAID je kršćanski kickboxer porijeklom iz Irana, on je prepješačio čitavu Tursku da bi se dokopao Njemačke gdje se ponovno suočio sa situacijom zbog koje se dao u bijeg. "U Iranu, Revolucionarna garda je uhitila mog brata u kućnoj crkvi. Ja sam pobjegao od iranskih obavještajaca jer sam mislio da ću u Njemačkoj konačno moći živjeti svoju religiju. Ali ja u svom prihvatilištu za tražitelje azila ne mogu otvoreno priznati da sam kršćanin jer mi tada prijete," rekao je muškarac za Die Welt.

Said je smješten u centar za tražitelje azila na jugu pokrajine Brandenburg u blizini granice sa Saskom. Riječ je o jednom u nizu prihvatilišta koji su dobili nadimak džungla i do kojeg ne voze autobusne linije. Centar je dom brojnih izbjeglica iz Sirije, većinom predanih sunitskih muslimana. "Oni me bude prije zore tijekom Ramazana i kažu da moram jesti prije nego što se digne Sunce, ako odbijem kažu mi da sam 'kuffar' (kufr), nevjernik. Oni pljuju na mene, ponašaju se kao da sam životinja i prijete da će me ubiti," tvrdi Said koji je o svemu obavijestio službe sigurnosti, ali nije dobio pomoć jer su, kako kaže, "pripadnici osiguranja također muslimani".

"Gdje smo mi, tamo je i naš zakon"

Slične pritužbe se mogu čuti i u Evanđelističkoj luteranskoj crkvi trojstva u Berlinu, gdje kršćanske izbjeglice i tražitelji azila upozoravaju na netrpeljivost među migrantima i traže odvojeni smještaj. Svećenik Gottfried Martens kaže da crkvi pripada oko 600 Afganistanaca i Iranaca, od kojih je većinu sam pokrstio. "Gotovo svi govore da imaju velikih problema u svojim prihvatilištima gdje predani muslimani uče svoja gledišta: gdje smo mi, tamo je Šerijatsko pravo, tamo je naš zakon," rekao je Martens prema kojem kršćani ne mogu pripremati svoju hranu u kuhinjama i trpe zlostavljanje ako se pet puta dnevno ne pomole okrenuti prema Meki. 

> Reportaža iz francuske "Džungle" za azilante: "Opkoljena sam muškarcima, moram biti oprezna"

"Prije svih, kršćani koji su preobraćeni s islama najviše trpe kao manjina," dodaje svećenik. "'I oni si postavljaju pitanje: 'Što se događa kad predani muslimanski izbjeglica napusti dom, hoćemo li se u budućnosti morati skrivati kao kršćani i u ovoj zemlji?'".

Fanatici zvuče kao ubojice IS-a

Saidova priča je jedna od brojnih u posljednjim tjednima, piše Welt. Alžirski tražitelji azila su nedavno napali Eritrejca i njegovu trudnu suprugu u gradu Hemeru. Jedan od napadača je zavitlao staklenu bocu na par jer su im oko vrata bili istaknuti križevi.

Prijetnje prijavljuju i mladi Sirijci u Giessenu, glavnom gradu savezne pokrajine Hessen, zabrinuti da među izbjeglicama ima poklonika IS-a. "Oni citiraju stihove Kurana. To su riječi koje IS viče prije nego što obezglavi ljude. Ja ne mogu ovdje ostati. Ja sam kršćanin," rekao je jedan od tražitelja azila.

Welt u izvješću ističe "posebno dramatičan" slučaj kršćanske obitelji iz Iraka, koja je bila smještena u bavarskom gradu Freising. Otac je televizijskim novinarima rekao da je žrtva fizičkog nasilja i islamističkih prijetnji, prije nego što se zajedno s obitelji pokušao vratiti u rodni irački Mosul odakle su u međuvremenu protjerani kršćani. Obitelj je pokušala ponovno zatražiti azil u Njemačkoj, ali njihov odvjetnik kaže da nemaju šanse jer zakon ne dozvoljava pružanje azila nakon što se ovaj jednom odbije.

"Ljudi moraju štiti svoje obitelji," rekao je Simon Jacob iz Središnjeg vijeća za istočne kršćane kojeg priče poput navedenih više ne iznenađuju. "Ja znam puno izvješća o izbjeglicama koje trpe napade. Ali to je vrh ledene sante. Broj neprijavljenih slučajeva je visok. Mi moramo očekivati daljnje sukobe koje izbjeglice sa sobom donose iz svojih domovina u Njemačku. Između kršćana i muslimana, šijita i sunita, Kurda i ekstremista, Jezida i ekstremista." Jacob predlaže da se, barem privremeno, osigura odvojeni smještaj za izbjeglice različite religijske pripadnosti, iako pritom ne dvoji da to nije dugoročno rješenje i traži jasno formuliranje izjave o temeljnim vrijednostima demokracije i pluralističkog društva koju bi potpisivali tražitelji azila. "Nama je potrebna jasna izjava o religijskim slobodama, slobodi govora i ravnopravnosti žena" koja će izbjeglicama omogućiti da naprave razliku između sebe i ekstremista. 

Najveći rizik za kršćane i jezide

"Agresija često dolazi od  strane Afganistanaca i Pakistanca, koji su jednako često religiozniji od Sirijaca i Iračana", kaže Max Klingberg iz Međunarodnog udruženja za ljudska prava koji također očekuje jačanje nasilja u izbjegličkim centrima i prihvatilištima. "Mi se moramo osloboditi iluzije da su svi koji dolaze pobornici ljudskih prava. Među novim pridošlicama nije malen broj onih čiji religijski intenzitet odgovara razini Muslimanskog bratstva".

> Makljaža u izbjegličkom kampu: 70 ljudi potuklo se s njih 300

Stručnjak ističe da vjerojatnost sukoba raste s dužinom zajedničkog boravka različitih manjina na skučenim prostorima. "Dobrovoljne prijave nasilja sugeriraju da je najviše sukoba između šijita i sunita, ali najviše su ugroženi jezidi i kršćani. To je pogotovo točno za preobraćenike koji ne skrivaju svoju vjeru, vjerojatnost da će oni postati žrtve nasilja ili zlostavljanja je 100 posto," ocijenio je Klingberg.