Foto: Press

BILO je realno očekivati da će nova (sedma) sezona Big Brothera biti podbačaj u odnosu na sve što je zla majka strave izrodila tijekom ove četiri godine otkad je BB izbivao s malih ekrana.

Naime, format "klasičnog" reality showa u kojem skupina anonimaca ulazi u šarenu nastambu gdje drobe budalaštine, ševe se, svađaju, žderu, spavaju, obavljaju nuždu i neke zadatke pa oko Božića snime lošu pjesmu, s vremenom je postao preobičan.

Zamijenile su ga "Farme" i "Parovi" koji su (posebno u potonjem slučaju) na pitanje "može li gore od ovog?" (koje se postavilo još tamo negdje oko prve sezone Big Brothera), dale odgovor: "Naravno. Štoviše, proždrijet ćemo kriterije i israti show toliko grozan da ćete poželjeti progutati vlastitu mladunčad ne biste li ih spasili od svijeta u kojem 'Parovi' ruše rekorde gledanosti".

"Show za gospodu"

Dakle, u posljednje četiri godine, otkad "Big Brothera" nije bilo na malim ekranima, mnogo se toga promijenilo, a kad kažemo "promijenilo" želimo reći "promijenilo nagore". A kad kažemo "promijenilo nagore", želimo reći "otišlo u kurac".

Kriteriji su se toliko srozali da cijela Hrvatska trenutno trabunja o sramotnom derneku u kojem je jedan Vojislav Šešelj stisnuo ruku Slađane Petrušić i odjednom postao figura na čije umobolne stavove trošimo riječi koje nisu "koga" i "briga". Slađa je jednim stiskom ruke postala žena čiji nas potezi šokiraju, a Živi zid "stranka sa stavom", a ne "ono nešto" povezano s Ivanom Pernarom o kojem se donedavno pisalo kao o čovjeku koji se sa Slađom nije samo rukovao.

Dakle, sve to, a "Parovi" se u Hrvatskoj uopće ne prikazuju.

Jesu li ljudi u te četiri godine postali još veći idioti, teško je procijeniti, ali ono što možemo konstatirati jest da je "Big Brother" postao show za gospodu u odnosu na svinjojebnu konkurenciju koja je u ovom trenutku samo korak dalje od toga da organizira glory hole natjecanje naziva "Tvoje spolovilo miriše poznato".

Obitelj Vasić je SVE

Međutim, je li "Big Brother" stvarno postao kvalitetniji i je li to dobro za sam show (preciznije, gledanost)? Je li "Big Brother" u 2015. zapravo prenormalan i prepristojan? Što se to događa sa svijetom ako moramo vratiti "Big Brother" da podignemo kvalitetu i oživimo stare vrijednosti?

Nećemo donositi zaključke unaprijed, ali samo na temelju prve emisije možemo zaključiti ovih nekoliko stvari:

a) lijepo je vidjeti show koji ne izgleda kao VHS snimka seoskih svatova u vatrogasnom domu
b) među kandidatima bi se moglo izroditi par zanimljivih likova, ali ipak nema pacijenata koji djeluju kao da su ostrugani sa samog dna bačve (i to bi moglo biti loše)
c) zasad se nitko ne oslanja ne jeftini trik "Hrvati i Srbi u istoj prostoriji, bit će sranja/seksa" (i to je dobro)
d) do sad nismo vidjeli ni jednog ratnog zločinca niti postoje naznake da će produkcija angažirati adekvatnu zamjenu u vidu obiteljskih nasilnika, silovatelja, ubojica...
e) živimo u svijetu u kojem "Big Brother" PODIŽE letvicu
f) obitelj Vasić je hit

Možda je nostalgija, možda glad za malo "klasične" besmislene zabave, a možda je ovo zaista prvi put nakon dugo vremena da "Big Brother" od početka djeluje kao da će biti najbolji do sad.

Ali, sve je to zagluplji... Začepi, više nikog nije briga

Daleko od toga da ćemo tu pronaći nešto "vrijedno gledanja", ali ta priča je ionako promašena, a ako ste 2015. uključili "Big Brother" i vaš je zaključak "ovo nije pametno"... Niste ni vi. Govorite ono što svi znaju i ni jedno se dijete na ovom igralištu neće igrati s vama jer ste mrtvo puhalo koje svoju intelektualnu "nadmoć" dokazuje na pogrešnim mjestima.

I ne znate koristiti daljinski.

I ne znate da je internet nepresušni izvor izuzetno kvalitetnog sadržaja koji je udaljen samo nekoliko klikova i ne svodi se na realityje.

I licemjerni ste i neiskreni.

I gdje ste bili 2004. kad se sav pošten svijet pretvarao da puste dane troši proučavajući kritičku teoriju društva i izvorni marksizam Frankfurtske škole dok samo plebs, prostaci, kurve i drumski razbojnici gledaju gluposti?

A što s cibetom?

Sve u svemu, rečeno je ovo milijun puta, ali dobro je ponoviti za sve one koji su se upravo vratili s 11-godišnjeg odmora na kojem su izgubili prtljagu u kojoj je bila i knjiga "Komercijalna televizija for dummies".

Naime, sadržaj (posebno u slučajevima komercijalnih televizija) ne mora nužno biti pametan i najčešće nije. Prilagođen je ukusu većine jer o tome ovisi gledanost, a spomenuta je većina pokazala što voli gledanjem u ekrane. Možda to niste znali, ali budite sigurni da nitko od vodećih njuški s televizije nije prije par mjeseci sjedio u svom uredu i odjednom izjavio: "Znate što bismo ove godine mogli? Oživjeti nepopularni Big Brother! Učinit ćemo to jer volimo gubiti novac uporno gurajući sadržaj koji nitko ne gleda i koji nas čini siromašnijima te samim tim bližima prosjačkom štapu kojem toliko stremimo".

Prestanite se ponašati kao da su televizije neki pomahnitali konobari koji vam neprestano donose ono što niste naručili.

Komercijalne televizija su uslužna djelatnost i nitko vam neće posluživati kopi luwak ravno iz dupeta azijskog cibeta sve dok vi mahnito naručujete običnu crnu kavu. Ne isplati im se.

I upravo zahvaljujući vama, drage mušterije, proširit će ponudu na crnu, crnju i najcrnju kavu jer vide da im je kafić prepun ljudi koji piju tu kavu, plaćaju je, seru po njoj, ali i dalje je naručuju.

A o jadnom cibetu nitko ne priča jer rijetki znaju da postoji.

No, ponekad crna kava može biti sasvim ok. Spletom okolnosti, prva šalica nove ture ispala je možda i najbolja dosad.