Ilustracija: Shutterstock

OVO SE pretvorilo u običan reality show.

Bjesomučna potraga političkih stranaka za kandidatima na lokalnim izborima, prožeta panikom i obilježena visokim stupnjem očaja, izrodila se u karikaturalnu inačicu televizijskog showa Hrvatska traži zvijezdu.

Pod nazivom "Stranke traže pobjednike".

Nije više bitno koliko je netko kvalitetan, samo da je popularan. Ako nije popularan, koga briga što je kvalitetan.

Ankete ih ne vole

Pa je tako Zoran Milanović odbacio Davora Bernardića kao kandidata za gradonačelnika Zagreba pod izgovorom da loše stoji u anketama. I nametnuo Rajka Ostojića samo zato što ankete navodno pokazuju da je on taj koji može pobijediti Milana Bandića.

Istog onog Bandića kojeg je Milanović podržavao na prošlim lokalnim izborima samo zato što mu je on garantirao pobjedu u Zagrebu. Pa je stoga njegove afere proglašavao "njegovim stilom".

Ali Kajina vole

Milanović sada podržava i Damira Kajina. Ne samo zbog toga da bi uništio svog koalicijskog partnera, IDS, već prvenstveno zato što Kajin kotira kao favorit za istarskog župana, pa je SDP odlučio ugrabiti šansu da napokon osvoji Istru.

Nema veze kakav je Kajin. Važno je samo kako stoji u anketama.

A popularan je i don Ivan Grubišić, pa Milanovićeve delegacije redovito hodočaste kod umirovljenog svećenika ne bi li se ogrebale za djelić njegove slave.

Evo zore, evo dana...

Ni HDZ ne zaostaje. Dapače, njegova parada oko zagrebačkog gradonačelnika čak je komičnija od SDP-ove. Pod sloganom "Evo zore, evo dana, evo Ćire i Bobana", novine su uspjele nabrojati čak sedam poznatih osoba koje su odbile ponudu Tomislava Karamarka: počelo je s Mladenom Vedrišem i Nikicom Valentićem, a dovelo do Ćire Blaževića, Zlatka Viteza, Zvonimira Bobana i Dražena Siriščevića.

Jedan pleše, drugi pjeva, treći priča viceve, četvrti sluša klasiku, peti tehnicira, šesti izvodi pantomimu... Da bi se na kraju, kako stvari stoje, ipak opredijelili za onog koji pobjeđuje.

Laburisti celebrity

A tu su, naravno, i Laburisti. Dragutin Lesar je razmotao svoj crveni tepih (ne ideološki, nego onaj drugi) na koji pokušava namamiti svoj ešalon poznatih i slavnih: od Mirele Holy, preko Ozrena Matijaševića, do Milana Štrljića.

Fale još samo Gotovčevi.

Tako se ponašaju ozbiljne stranke koje tvrde da u ozbiljnim vremenima vode ozbiljnu politiku. A ustvari, što je kriza veća, kandidati su nebulozniji. Odnosno, nebulozan je način njihova odabira.

Politika za popularne

Popularnost je već dugo jedini kriterij u politici. Čim netko skoči u anketama, automatski ga se proglašava kandidatom za premijera, predsjednika, župana, gradonačelnika... Tako je, primjerice, bilo sa Željkom Rohatinskim, guvernerom središnje banke za kojeg se odmah pomislilo da je materijal za premijera.

Uglavnom, čitava hrvatska politika svela se samo na jednu zapovijed: kako pobijediti. Milanović mora pobijediti u Zagrebu, bilo s Bandićem, bilo s Ostojićem, pa stoga bezobzirno ruši statut i prijeti raspuštanjem najjače stranačke organizacije. Mora pobijediti u Istri, pa makar to značilo rasturanje vladajuće koalicije. Mora bilo gdje pobijediti, jer je postalo očito da mu malo gdje to može uspjeti.

Testiranje ili biranje

Istodobno, Tomislav Karamarko panično traži način kako da što manje izgubi, pa makar sa Ćirom Blaževićem, dok Lesar uporno traži način kako da se što bolje promovira, pa makar se pretvorio u celebrity stranku.

Jasno, nema ništa lošeg u tome da se kandidati testiraju u anketama. Naime, teško je nepopularnog kandidata, koliko god dobar on bio, gurnuti na izravne izbore s nekim ridikulom ili populistom.

Problem je u tome što je u hrvatskoj politici malo što drugo ostalo.

Političari iz laboratorija

Milanovića ne zanima koliko je neki kandidat ozbiljan, sposoban, kompetentan, odnosno koliko se uklapa u kriterije kojima upravo on nesmiljeno lamata. Da je tako, sigurno ne bi stao iza Damira Kajina.

Svojedobno je i Ivo Josipović izmišljen u PR laboratoriju, gdje se smućkala njegova kandidatura za predsjednika države, a nusprodukti u vidu političkog diletantizma, karakternih nedostataka i sumnjive prošlosti odbačeni su kao nevažni.

Bila je bitna samo pobjeda. Pod svaku cijenu.

Oprosti grijehe pobjednicima svojim

Sada je Milanović izmislio Rajka Ostojića, ne obazirući se na pitanje hoće li time oslabiti ionako kilavu Vladu, usporiti ili zaustaviti reformu zdravstva i je li taj ugledni liječnik uopće najbolji čovjek za upravljanje metropolom.

U isto vrijeme, šef SDP-a spreman je zanemariti grijehe kandidatima koji su popularni u svojim županijama i gradovima - poput Nove Gradiške, Požege, donedavno čak i Zagreba - samo zato što mu garantiraju pobjedu na lokalnim izborima. Bez obzira na cijenu.

Celebrity politika

I tako, dok se nekada anketama samo provjeravao rejting kompetentnog kandidata, danas su ankete gotovo isključivi kriterij za odabir bilo kojeg kandidata. Programi, usmjerenja, kompetencije, iskustvo i kvaliteta postali su sporedni, zajedno s građanima i javnim dobrom kojim se upravlja. Bitan je instant uspjeh.

Tako je celebrity kultura iznjedrila celebrity kandidate.

A celebrity politika iznjedrila osnovnu devizu: idemo najprije pronaći kandidate koji će pobijediti, pa ćemo onda vidjeti što ćemo sa samom pobjedom. I što ćemo s kandidatima.

U ovom reality showu realnost nije na prvom mjestu.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje