Foto: EUforija

U ZAGREBU u Muzeju Mimara, 5.rujna 2012. od 9 do 16 sati nastavio se ciklus jednodnevnih konferencija za pripremu poduzetnika za EU – EUforija (u organizaciji Centra za međunarodni razvoj, Hrvatskih izvoznika i TFM-a, više o projektu na www.EUforija.hr) sa temom TRANSPORT.

Sa gostima iz EU, Slovenije, domaćim stručnjacima i predstavnicima Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture i praktičarima iz publike raspravljalo se o tome kakva je nova strategija transporta EU (tzv. Bijela knjiga), što nas u transportu čeka 1.07.2013., zašto nas zaobilazi promet (putnički i cargo), kakve su nam realne šanse u svakom od glavnih modaliteta transporta, zašto je zadnji trenutak formuliranja potpuno nove strategije transporta za Hrvatsku u svjetlu nove strategije prometa EU, te zašto se ne može razvijati nova strategija transporta EU od restrukturiranja javnih poduzeća u transportu (HŽ, HP, CA, ZLZ) i liberalizacije tržišta u mnogim granama transporta. 

Transportni sektor u EU zapošljava 10 mil. ljudi, čini čak 5 posto BDP-a, a prema ocjeni Europske Komisije je neophodan stup u cjelini za industriju i poljoprivredu (odnosno oko 30 posto BDP-a). EU do 2020 očekuju udvostručenje ukupnog prometa među državama članicama. Isto tako, prema izračunima Europske komisije zemlje EU gube oko 1 posto BDP-a godišnje na troškove zagušenja i računa se da će se taj trošak povećati za 50 posto do 2050. godine. Stoga su krajem 2011. donijele novu strategiju (tzv. White Paper) kojim se želi maknuti što više putničkog i teretnog prometa s cesta i prebaciti na druge oblike, poglavito željeznicu i pomorski transport, omogućiti jaču intermodalnost, a putnički promet u gradovima bolje organizirati masovnim oblicima transporta (prigradska željeznica) i postići što veću održivost transporta i povezanost Europe. U tom planu su posebno važne Trans-Europske Mreže za transport ili TEN-T.

Uvijek smo smatrali kako je naš geopolitički položaj izvrstan za velike rezultate u transportu. Međutim, dok smo ratovali, kargo i putnici su krenuli zaobilaznim putem, špediteri su investirali u te zaobilazne puteve i njih ubacili u glavne prioritete, što se može vidjeti iz prioriteta TEN-T mreža.

ZAKLJUČCI:

U cestovnom prijevozu je najveća konkurencija i ima puno malih i srednjih , kao i mikro – individualnih prijevoznika. Ulazak u EU će olakšati poslovanje (ukidaju se dozvole), ali će dovesti do nove konkurencije i zahtjeva za poboljšanjem flote prema većoj efikasnosti i nižim utjecajem na okoliš. U ovom segmentu transporta će doći do okrupnjavanja i vlasničkog povezivanja, uključujući i strane vlasnike.

U željezničkom tek treba prilagoditi infrastrukturu, dok putnički i cargo transport ovise o špediterima i već su dvadeset godina zaobilazili ovo područje, pa će se morati ili ponuditi udio ili jako niži operativni i administrativni troškovi kako bi se barem dio transporta privukao. Tome mogu pomoći i pametne kombinacije intermodalnog prijevoza i korištenje riječnog, pomorskog i zračnog transporta. Ovdje postoji i problem restrukturiranja državnog poduzeća koji kasni već više od dekade i sada pada u najnezgodnije razvojno vrijeme. Također se vidi prostor rasta u prigradskom i gradskom transportu željeznicom. Infrastruktura je vrlo velik problem i tek se treba naći modalitet kako će se (EUfondovi ili predlaganjem u prioritete TEN-T mreža) financirati gradnja i koji će se pravci i kojom dinamikom graditi, ali u većini zemalja EU ona ostaje u ingerenciji države. 

Cjevovodni transport ovisi o drugim igračima (Rusima) i našem raspoloženju da s njima surađujemo. Do sada smo izgubili mnoge mogućnosti povećavanja kapaciteta cjevovodnog transporta kroz Hrvatsku. Postoje zadnje šanse da se još dogovore neki pravci, koji kad se dogovore i počnu realizirati (poput Družbe-Adria ili Južnog toka) sljedećih dvadeset godina neće biti potrebe za novima, pa ćemo opet biti zaobiđeni.

Riječni prijevoz je neuređen zbog neuređenosti i slabe plovnosti riječnih koridora, kao i zbog velike sezonalnosti i sve učestalijih pojavljivanja suše i poplave. Multimodalno kombiniranje i priključivanje na paneuropske koridore (sedmi i deseti) i TEN-T mreže ovdje se ukazuje kao jedini pametan smjer, osobito Dunavski paneuropski koridor.

Zračni prijevoz kasni s restrukturiranjem i prodorom u regiju, te ovisi o odnosu dvaju državnih poduzeća ZLZ i CA. ZLZ u usporedbi s regijom ima previsoke naknade, koje održavaju CA kao glavnog korisnika ZLZ, što opet dovodi CA u gubitak koji sanira država. ZLZ i CA imaju još malo vremena uključiti se u regionalizaciju zračnog prometa u Jugoistočnoj Europi. Povećanje kapaciteta kroz koncesijski ugovor o novom terminalu ZLZ-a preduvjet je da se Zagreb pozicionira kao međunarodna zračna luka. Forsiranje međunarodnosti drugih luka poput Splita i Dubrovnika nije održivo i efikasno u svjetlu strategije EU niti prema sadašnjem stupnju razvoja Hrvatske.

Pomorski transport ima potencijal rasta zbog male zagušenosti, slabog iskorištavanja luke Rijeka i mogućnosti skraćivanja puta s dalekog istoka prema EU. U tome će pomoći i formiranje "morske autoceste" u Jadranu kroz TEN-T mrežu. U to se svakako mogu uključiti i intermodalne mogućnosti.

Velike mogućnosti rasta transporta kroz iskorištavanje potencijala koji su već prisutni i jačanje transportnog pravaca srednja Europa – Jugoistočna Europa – Bliski i srednji istok svakako mogu pomoći restrukturiranju javnih poduzeća koji imaju dominantni položaj na tržištu koji ulaskom u EU moraju izgubiti. Također to omogućuje razvoj logističkih centara i jačanje logističkih i poštanskih usluga. Za logistiku će biti najvažnije koliko će se hrvatska carina moći prilagoditi, jer bi Hrvatska mogla postati hub za prvi dolazak u EU iz smjera bliskog istoka i Azije, pa bi se carinjenje i svi papiri mogli odraditi u Hrvatskoj. Što se tiče poštanskih usluga, slijedi liberalizacija i također problem restrukturiranja državnog poduzeća koji kasni već više od dekade i sada pada u najnezgodnije razvojno vrijeme.

Na posljednjem okruglom stolu pod nazivom "Strategija i praktični aspekti poslovanja u EU – logistika i poštanske usluge" vodila se osobito dinamična rasprava o postojećim preprekama liberalizaciji domaćeg tržišta poštanskih usluga koja sukladno predpristupnim obvezama, počinje s 1. siječnjem 2013. Unatoč nadolazećoj liberalizacije tržišta, HAKOM je pooštrio nadzor nad alternativnim pružateljima usluga. "Takvi potezi državnih vlasti i regulatora, a na koje je otvoreno i vrlo kritično reagirala i Europska komisija,  štete i razvoju tržišta i samoj Pošti i državi  kroz niži prihod državnog proračuna od potencijalnog", naglasio je Dražen Breglec, član uprave vodećeg privatnog davatelja poštanskih usluga CityEX-a. Zaključeno je da se akcije Ministarstva, regulatora (HAKOMA) i HP trebaju orijentirati nadolazećoj liberalizaciji.