Curiosity, Šmuriositi, dajte vi nama Thompsona na motoru!
Foto: Index/Bruno Konjević/Cropix
MOŽDA to ne znači apsolutno ništa. Možda samo pretjerujemo i stanje u državi volimo prikazivati dramatičnijim nego uistinu jest, ali tako je znakovito i tako "predivno" kada na istoj naslovnici ugledate naslov "Curiosity sletio na Mars", a odmah pored njega daleko popularniju vijest o stotinjak tisuća Thompsonovih fanova koji su večer proveli ljuteći ljevičare.
Ustaški Woodstock?
Da odmah razjasnimo, nitko ne tvrdi da su svi Thompsonovi fanovi skloni spontanim izljevima ustaštva i da je dernek u Čavoglavama "ustaški Woodstock", mjesto gdje su jaganjci utihnuli, a povijest još uvijek grleno urliče. No, kada bismo iz nekog čudnovatog razloga tragali za ekipom koja ponosno pokazuje veliko "U" na prsima, budite sigurni da bismo ih pronašli upravo tamo, između janjetine i štanda s Thompsonovim majicama, a ne na, primjerice, Olimpijadi starih športova u Brođancima.
I ne treba dodatno ulaziti i analizirati ono što se izgovorilo i napisalo svih ovih godina. Dernek u Čavoglavama postao je dio folklora, uvrnuta zabava za cijelu državu i bizarni teniski meč između "dvije Hrvatske". S jedne strane imate stotinjak tisuća vjernih i razgaljenih fanova koji ne mogu dočekati da ih Thompson pozdravi "starim hrvatskim pozdravom", a s druge promatrače koji u cijelom tom cirkusu: a) pronalaze zabavu podsmjehujući se i kritizirajući ih ili b) pronalaze zabavu natežući se s onima koji se podsmjehuju i kritiziraju. Bilo kako bilo, ova seoska perverzija garantira zabavu svima uključenima.
Thompson. Na motoru. Što vam još treba?
No, najviše se provode ipak oni okupljeni oko "epicentra zabave". Neka se ljudi zabavljaju, slave, jedu i piju. Nitko im to ne može zabraniti (osim policije koja će to učiniti samo ako stvarno, ali baš stvarno, pretjeraju s ustaškom ikonografijom ili pijani zapjevaju "Evo zore, evo dana", a svima je kristalno jasno da je dan debelo zagazio u poslijepodnevne sate). Ismijavanje posjetitelja ili zgražanje nad cijelim događajem također je neoprostivo gubljenje vremena. Međutim, zanimljiv je taj kontrast koji nas nepotrebno podsjeća gdje točno živimo i koliko toga prolazi pokraj nas dok mi mutavo pratimo što se događa u toj selendri.
S jedne strane stoji Curiosity. Čudo moderne tehnologije koje će nam jednog dana dati odgovor na brojna pitanja. Taj fascinantni doprinos ljudskoj civilizaciji otvorit će novo poglavlje u povijesti i bla bla bla. U redu, fotografije nisu spektakularne i treba vremena da dešifrirate o čemu je točno riječ, ali ipak. Mars. Svemir. Fascinantno. Ne događa se baš svake godine i tako to.
S druge strane imate majstora koji je u rodno selo dojezdio na motoru i narod koji se tome ne može načuditi. To je to, nema više. Bio je na jednom mjestu, sjeo je na motor i sada je na drugom mjestu. Dakle, očekivani rezultat putovanja motornim vozilom. Ali mi smo očarani. Vidjevši "hrvatskog viteza" kako kroz selo jaše na metalnom pastuhu, u nama se probudila očarana šiparica pa smo pohitali vidjeti što se krije u vijesti o Thompsonu na motoru.
Možda Thompson.
Na motoru.
Da stvar bude gora, "show u Čavoglavama" već godinama nije interesantan. Izuzmete li određene samoglasnike, budale koje se maskiraju u ustaše i pokoji "za dom spremni", ništa se spomena vrijedno nije dogodilo još od prvog dana, kada je prvi janjac položio život na oltaru opijanja i obžderavanja uz zvuke pastirskog rocka.
E sad, problem se javlja u trenutku kada shvatite da će na kraju dana isti taj Marko Perković Thompson i njegov nevjerojatni motor biti čitaniji od Curiosityja i njegovih mračnih fotografija Marsa.
Moj mali dio svemira
Možda ova opčinjenost Perkovićem i njegovom pučkom veselicom u većoj slici o nama ne govori apsolutno ništa. Možda nas ne zanima u tolikoj mjeri jer se ne radi o NAŠEM dostignuću. Možda je to samo čudnovata "greška u matrici", ali morate se zapitati kako je došlo do toga da cijela jedna država neopisivom fascinacijom promatra čovjeka na motoru dok im gotovo "ispod radara" prolazi slijetanje NASA-inog laboratorija na Mars? Gdje je nestalo to masovno oduševljenje istraživanjem misterija svemira? Kako smo došli od: "Dobro se sjećam što sam radio u trenutku kada se na TV-u pojavila vijest o slijetanju na Mjesec", do: "Znaš što ovom Kjuriositiju fali? Dobra pila od tisuću i tristo kubika, red pečenih janjaca i čoban koji si je na prsa tetovirao Pavelića"?
Slično se dogodilo s Higgsovim bozonom kojem su nasušno nedostajala dva-tri para ovećih nauljenih sisa, kraći video čimpanze koja češe dupe i znanstvenici koji na YouTubeu otkriće objašnjavaju plešući na "Call Me Maybe". Nešto kao izbačena scena iz filma "Idiocracy".
Ipak, čak i kada sve uzmemo u obzir, gotovo je zabavno popratiti kako su Hrvati povijesni trenutak podredili trenutku u povijesti i prigrlili stav: "Jebeš Znatiželjka na Marsu, treb'o si vidjet' kad je Thompson uletio na motoru u Čavoglave. Bilo. Je. Jebeno. Čudesno!".
