Povratak u "mračne" devedesete: Ovako su surfali naši stari
Foto: QuickMeme, Shutterstock, ToplessRobot, Ugo
INTERNET je ukorijenjen u našu svakodnevicu, i na to smo se već posve navikli, iako je riječ od mediju koji nije ni toliko star.
Ipak, u devedesetima svatko nije posjedovao osobno računalo, prijenosna računala bila su luksuz, a internet je bio znatno praznije mjesto, rezervirano za tehnološki obrazovane i cyber entuzijaste. VRATIMO se na trenutak unazad, u dane dial-upa, nekvalitetnih GIF-ova, stranica koje su se sporo učitavale i pornografije koja se učitavala još sporije.
RealPlayer
Jedan od medijskih plejera koje je vrijeme pregazilo, RealPlayer, u devedesetima je postavio standard za streaming video. Od 1995. nadalje, uz RealPlayer i modem, na svom ste PC-u mogli pratiti vijesti i razne video priloge CNN-a, Bloomberga, ABC Newsa, Comedy Centrala i raznih drugih TV kanala koji su preko svojih službenih sajtova nudili i streaming video.
Neki će se sjetiti da smo prve sezone South Parka nabavljali upravo u formatu za Real Player, a tu već dolazimo do glavnih mana ovog programa. Prije svega, rezolucija je bila užasna, daleko gora od najniže rezolucije YouTubea, zvuk je bio očajan – poput metalne kante, a jako često bi se događalo da vam treba preko deset minuta da pokrenete neki od dostupnih kanala, a i kada biste ga pokrenuli, taj nekvalitetni video bi se smrzavao. RealPlayer je također bio nametljiv prema vašem računalu, na taj način da bi se nakon instalacije postavio za vaš default player, bez pitanja.
Animirani GIF-ovi
Animirani GIF-ovi sigurno nisu nestali sa interneta, dovoljno je otići na SeniorGif.com i tamo zaglaviti nekoliko sati, buljeći u stotine kratkih i komičnih GIF-ova koje nalazi ekipa sa Cheezburger Networka. Također, postoji cijela scena GIF umjetnika, koji režu inserte iz filmova i serija, ili sastavljaju animirana likovna djela. GIF-ovi devedesetih su bili jednostavniji i grublji, a jako često ste ih nalazili na manjim, osobnim stranicama, odnosno, homepagevima. Takve su stranice redovito bile ukrašene GIF-ovima eksplozija, lubanja koje izlaze iz mraka, vatre, Beavisa i Butt-Heada koji glavinjaju, a ne zaboravimo ni rasplesane mačke i bebe. Poseban segment bili su "Under Construction" natpisi, jer je skoro svačiji homepage bio "u izradi", stalno. Rani internet bio je pun ideja, ali i tehnologije koja nije mogla u potpunosti realizirati spomenute ideje.
Putujući tekstovi i brojači posjeta
Današnji internet fokusiran je na jednostavnost, preglednost i orijentiran je na korisnika, a u ranim danima, fokus je bio na dokazivanju na prednostima u usporedbi sa časopisima. Internet je interaktivan, animiran, časopisi su statični. Upravo zato, putujući tekst pri vrhu stranice, posebno ako je u pitanju nečiji homepage, bio je skoro pa obavezan, a oni korisnici koji su ciljali na što veću animiranost, stavljali bi putujući tekst koji se pali i gasi. Najčešće je riječ bila o poruci dobrodošlice na nečiji sajt, a svega nekoliko sekundi praćenja trčećeg teksta bilo je dovoljno za bol u očima.
AOL, Carnet, i sve između
Američki korisnici sa sjetom se sjećaju Americe Online, ili skraćeno, AOL, koji i danas postoji, ali nije ni približno toliko jak kao u devedesetima. Na vrhuncu, ovaj servis je brojao 27 milijuna korisnika. Počeli su naplaćivati flat rate internet 1996., po cijeni od 19,95 dolara ili otprilike stotinu kuna, ali prije toga, naplaćivali su korištenje interneta po satu – 9,95 dolara za pet sati mjesečno. Kod nas je sličnu ulogu imao CARNet, to je bio prvi, a neko vrijeme i jedini internet provider u Hrvatskoj. Uzmite u obzir da je SAD i većina drugih zemalja još u devedesetima počela naplaćivati pretplatu za flat rate internet, dok je nas HT dugo godina sisao za plaćanje po satu.
Ova tehnologija izgleda daleko iza nas, a neki sa sjetom gledaju na ta vremena, kojih se možete prisjetiti ako guglate zvukove dial-upa, ili instrukcijske videe iz devedesetih o korištenju interneta, čega na YouTubeu ima u izobilju. Što se pornografije pri ovoj brzini tiče, bili ste sretni s foto galerijama gdje biste učitavali sliku po sliku, dok je video bio dostupan uglavnom na VHS-u.
Napster, Netscape i Chat Room
Želite skinuti neki album ili mp3-icu? Nema problema, tu je Napster, program za dijeljenje glazbe. Napster je bio izuzetno popularan, toliko popularan da je Metallica digla bunu protiv ovog servisa, zbog čega je ukinut. U dokumentarcu "Global Metal" (2009.) bubnjar Metallice Lars Ulrich ipak pokazuje drugačiji stav nego danas, i potvrđuje da su peer-to-peer programi korisni za razmjenu glazbe, a u mnogim konzervativnim državama, ujedno i jedini način nabavljanja.
Netscape je browser koji je otišao u povijest, imao je mnogo korisnika i pobornika, te je bio ljuta konkurencija Microsoftovom Exploreru. Moderni internet ima drugačiji krajolik: Firefox, Chrome, Opera, Safari, a ako stvarno nemate pojma o kompjuterima, onda Explorer. Možda.
"Chat Room" i nije toliko arhaičan pojam, ali danas smo se prebacili na Facebook Chat, Google Chat, AIM, Windows Live i Skype. Kad je internet bio mlad i nije bilo društvenih mreža, najlakši način komuniciranja i upoznavanja novih ljudi bilo je putem "chat rooma", općenito za druženje i priču, ili specifično, o nekoj temi ili zanimaciji. Tada nije čitav svijet bio na internetu, tako da je ekipa bila kvalitetno filtrirana, što znači da su i razgovori bili kvalitetniji.
Tražilice prije Googlea
Google danas dominira, povremeno se pojavi neki novi search engine koji zagrize komad kolača, ali Google se debelo integrirao u sve segmenta interneta, i doslovno zna što radite, što tražite, koliko ste na netu i zbog čega. Naravno, tu su Wolfram/Alpha za direktne, znanstveno utemeljene odgovore, ili StartPage.com ako želite anonimno traženje, ali u devedesetima, Yahoo! je imao glavnu ulogu među tražilicama, dok su jaki igrači bili AltaVista, AskJeeves, Lycos, Excite, Hotbot, Webcrawler, Infoseek i Alltheweb. Google svoje početke vuče u 1996., a pod ovim imenom postoji od rujna 1998., i nema naznaka da će usporiti širenje u budućnosti.
