Screenshot: Youtube

RONALDINHO, Ronaldo, Rivaldo najznamenitiji su brazilski asovi prošlog desetljeća, ali iz te generacije, osim razvikanih ofenzivaca, posebno mjesto u srcima (ne samo) brazilskih ljubitelja nogometa, ima lijevi bek razornog i "teledirigiranog" udarca.

Roberto Carlos je u 39 godina života i 21 godini karijere igrao za sedam klubova i reprezentaciju svoje zemlje. Karijeru je okončao u besramno bogatom Anžiju iz Mahačkale, ali pri spomenu njegovog imena, na pamet padaju prije svega nastupi u dva dresa: Brazila i Reala.

Rođen u državi Sao Paulo, karijeru je počeo 1991. u tamošnjem Uniao Sao Ioau i već s 19 godina pozvan je u reprezentaciju iz prilično slabog kluba. Slijedile su dvije godine u brazilskom gigantu Palmeirasu (dva naslova prvaka), da bi 1995. prešao u Europu. U Interu se zadržao samo jednu sezonu, prije nego što je ostvario transfer karijere.

Roberto Carlos u Realu je proveo 11 godina i ostao jedan od najboljih igrača u povijesti kluba i svakako među Top 10 stranaca koji su nosili dres Kraljevskog kluba. Iako po ponašanju i imidžu nije bio "Galactico", neizostavan je dio glamurozne generacije iz Perezova, ali i Sanzova predsjedničkog mandata.

Lijevi bek je upravo u Realu pokazao koliko je ubojit izvođač slobodnih udaraca i šuteva iz daljine i njegovih 66 golova itekako je pridonijelo Realovoj bogatoj žetvi u Carlosovoj eri: Četiri naslova prvaka Španjolske, tri Lige prvaka i dva Interkontinentalna Kupa! Od malih trofeja, dodajmo da je u Madridu osvojio tri španjolska i jedan europski Superkup.

Za vrijeme igranja u Realu, osvojio je i prestižne individualne nagrade: Uefa ga je 2002. proglasila najboljim braničem Europe, a te i sljedeće godine izabran je u idealnu momčad Starog kontinenta.

U Fenerbahčeu je proveo dvije i pol sezone (2007 - 2010) i tamo osvaja dva turska Superkupa. Za kraj karijere, odigrao je po sezonu u Corinthiansu i Anžiju.

Za Brazil je odigrao 125 utakmica i postigao 11 golova, a bio je nezamjenjiv član Selecaa 1998., kada su osvojili svjetsko srebro i četiri godine poslije, kada su u Japanu i Južnoj Koreji postali prvaci svijeta. Oba puta izabran je u idealnu momčad SP-a. S reprezentacijom je također dva puta osvojio južnoameričko prvenstvo - Copa Americu (1997. i 1999.) i jedan Kup Konfederacija.

Najupečatljiviji potez u brazilskom dresu svakako ostaje njegova neobranjiva bomba Francuskoj na prijateljskoj utakmici 1997., kada je neuhvatljivim udarcem zaprepastio ne samo Fabiana Bartheza, nego i cijeli nogometni svijet.

"Najbolji slobodni udarac u povijesti"? Sigurno. Dodali bi, od "najboljeg lijevog beka u povijesti", barem one koje mi pamtimo.