Foto: Damir Krajac / Cropix

PREMIJER Zoran Milanović u ekskluzivnom je razgovoru za Media servis komentirao i prve razgovore s predstavnicima sindikata zaposlenih u javnom sektoru, poručuje kako su rezovi nužan izlaz kako Hrvatska ne bi krenula stopama Grčke.

Jučer su počeli pregovori sa sindikatima o zamrzavanju nekih stečenih prava, očekujete li vi brzi dogovor?

"Očekujem razuman dogovor. Možda sam čak i ja negdje pogrešno rekao, a ako i jesam onda se ispričavam, da su neka prava relikvija prošlosti. To ne mislim. Neka su prava naprosto moguća u nekom vremenu, a u nekom vremenu predstavljaju neracionalno i preveliko opterećenje. Plaće su plaće i njih zaista kanimo zadržati i održati na ovoj razini, mnogi su ih i smanjivali u Europi, ali svi ovi drugi dodaci na plaće, koji su u idealnim i dobrim uvjetima nešto što se podrazumijeva, u vremenima teške krize, nezaposlenosti, borbe za opstanak privatnog sektora, teško su ostvariva, čak i pomalo nekorektna, prema svim onima koji to naprosto nemaju, koji nemaju ništa.

Mi o toj solidarnosti želimo govoriti. Pregovarači s naše strane su racionalni, strpljivi i ja bih rekao normalni ljudi. Što naravno ne znači da s druge strane nisu i ne trebaju biti isti takvi. Vidim i osjećam da je nekim sindikatima to jasno, nekima ne bih rekao da nije jasno, nego po prirodi stvari zauzimaju malo tvrđi gard, ali na kraju, radi se zaista o očuvanju ovog modela, kojeg trenutno imamo i koji je s prekomjernom potrošnjom ugrožen. Ja nisam pobornik politike apsolutne rigidne štednje, ali jesam racionalizacije i to se vidjelo na našem prvom proračunu, koji je prvi puta smanjen. Naravno, radeći to, uvijek dirate u nečija prava ili u nešto što netko smatra nedodirljivim i vječnim i to je politički problem. Bivša Vlada na to se nije odlučila, čekala je, kupovala vrijeme, nas je to dočekalo i ne želim da Hrvatska završi, niti da uopće krene u smjeru Grčke ili država s juga Europe, koje su u ozbiljnim problemima, pa i banke. Naša situacija je teška, ali nije očajna i bezizlazna".

Alternativa je, ako sindikati ne pristanu na dogovor, ukidanje kolektivnog ugovora, jeste li uistinu spremni na tužbu?

"Ponovit ću, nitko sretniji od mene kao političara da mogu svima dati sve što su imali pa i više od toga, međutim ne možemo. Dakle, na njima je da sami ocijene koliko to stabilizira njihovu poziciju. Mi ovo ne radimo zato da bismo uzeli sebi ili dali svojim prijateljima, rođacima i stranačkim kolegama nego zato jer smatramo da na takav način stabiliziramo zemlju, proračun, da pokazujemo fiskalnu odgovornost i da se u očima Europe i svijeta, a tamo je ipak novac koji nam treba, legitimiramo kao ozbiljni partneri. Nekoga će to koštati božićnice, takva je ideja, a netko je već platio radnim mjestom.

Ne želim da ovo izgleda i to stalno izbjegavam, da na neki način huškamo ljude iz privatnog sektora na zaposlene u javnom sektoru, ali činjenica je da javni sektor pruža veću egzistencijalnu sigurnost. Zbog toga onda nije u redu da u vremenima ovakve krize to svi sebi ne priznamo i kažemo kada opet bude bolje, sve će se to vratiti, možda i više od toga, daj Bože i više od toga. Ali u ovom trenutku ne mogu objasniti nekome tko nema ili tko radi u privatnom sektoru za manju plaću ili tko pristaje na redukciju plaće od 20 ili 30 posto, a takvih ima jako puno, pogotovo u proizvodnji i industriji koja cijelo vrijeme pada, da netko ima sigurnu plaću i dodatke na tu plaću".