Friško asimilirani kolega Smolčiću, evo splitskog novinarskog Borga

Foto: Jakov Prkić/Cropix

"KOLEGA Alač, prestanite biti rasist!" vrišti naslov kolumne "Oštro Pero" u novini koja se nekad imala smisla zvati "Slobodnom" Dalmacijom. Nakon što je pero umočio u tintu, prema meni ga je odapeo istoimeni novinar Smolčić.

Zasmetalo ga je što u tekstu o neslavnom kraju projekta kojeg je njegov list idealizirao, koristim "pojam splitski novinari" bez konkretizacije u imenima i prezimenima, pa u obraćanju meni (na to je naime sveo svoju kolumnu) piše "Kako vi koristite taj pojam doista zvuči rasistički. Kao da su splitski novinari neka čudna sorta, kolektivna svijest poput Borga u Zvjezdanim stazama, pa svi mislimo i pišemo isto!?"

Na što se srozala nekoć ugledna Slobodna

Ne bi u prozivci bilo ništa sporno, dapače, onaj tko nešto i nekog komentira, ne smije zucnuti kada je i on na tapetu, tako da ne bi odgovarao na ovo, a korištenje medija za kojeg radim u svrhe privatne polemike, smatram užasno glupim i sebičnim. Međutim, Smolčić me mrtav-hladan u naslovu komentara subotnjeg (najprodavanijeg) broja dnevnog lista, koji se čita u cijeloj zemlji, prozvao rasistom. Bez šale, navodnika ili nekakve druge kontracepcije za ovakvo ejakuliranje po stranicama njegove novine. Ako je to pak uredničko nedjelo, situacija je još ozbiljnija i poraznija. Ali, kada se uzme u obzir na što se srozao nekad ugledan i relevantan dnevnik, ništa ne čudi.

Rasista Alača sniva i pjaca i riva jer Smolčićevo novinarstvo i publika na toj razini, ne idu dalje od klevetničkog naslova

Smolčiću, smolčićima i naročito publici koja čita njihove umotvorine, to je više nego dovoljno. Diskurs neutemeljenog i neargumentiranog vrijeđanja preko bombastičnog naslova ispunio je svrhu i tako svi kojima je "novina" (kako u Dalmaciji zovu Slobodnu) neizostavni dio višedesetljetnog rituala i doručka u mojoj i Smolčićevoj regiji, sada "znaju" da je Zvonko Alač "rasist". Do tog saznanja su došli jer novinarstvo kako ga upražnjava Smolčić i publika kojoj je ono namijenjeno, ne idu dalje od naslova. To što on u tekstu nije opravdao zašto sam ja rasist, kao i što se tamo nema pročitati išta vrijedno spomena ili upošljavanja vijuga ("Ah, ti splitski novinari, vrag van piz odnija. Iaaaaa..."), drugi je par postola i njemu potpuno nebitan.

Glupost često podrazumijeva zloću, ali je ne opravdava

Smolčića neću tužiti iako bi itekako mogao, ali žalosno je da u jednoj "ozbiljnoj" novini kakva je Slobodna Dalmacija, nekoliko urednika koji su navodno pregledali tekst, vani puštaju istaknuti komentar u kojem se nekog potpuno neutemeljeno i besmisleno teško vrijeđa. I sve to zato što novinar (k tome kolumnist i komentator) ne zna što je to rasizam i tko je to rasist, odnosno koje bi netko uvjete morao ispunjavati da bi ga se rasistom nazivalo. Nazivanje pisaca oda o Žužulovom RNK Splitu zbirnom imenicom "splitski novinari", to nikako nije.

Pero bi htio biti veći Splitovac od Mosora i britkiji komentator od Reje, koji su počeli s idealiziranjem projekta što je završio u lisicama i crnim fondovima

Međutim, nije Smolčić kriv, dopala ga je nezahvalna dužnost da napravi nešto što ne bi mogao ni netko kudikamo većih kapaciteta i širih vidika od njega: Da u ime "Slobodne" protunapadom na novinara Indexa opere Novinu od godina slavljenja projekta RNK Split, koji je, ponovimo to opet, do prve lige, statusa mezimca nogometne Hrvatske, trećeg kluba u državi i natjecanja u Europi, došao preko sramotnih sudačkih krađa u nižim ligama, o čemu sve znaju ljubitelji nogometa od Raštana do Ploča, kao i dopisnici Slobodne s tih utakmica i iz tih mjesta. Međutim, strategija novine je bila da nijedna žrtva nije dovoljno velika u postizanju cilja "Dva splitska prvoligaša", pa nije stala samo na "prešućivanju", nego je tri godine trajalo neukusno slavljenje "anarhističkog" i "crvenog" RNK Split, kojeg vode najblaže rečeno kontroverzni biznismeni. Kao što rekosmo, sada više tih starih Splitovaca nema za čuti, kao što više ne možete čitati komentare pod naslovom "Direktore Prale, ludilo brale!"

Korporativni intelektualci u prvom redu lože "crvenog" Splita

Pa kad me oni već preko svog trbuhozborca Pere vuku za pero, podsjećam da doajenčine splitskog sportskog novinarstva nisu bile jedine koje su puhale u jedra braće Žužul: U loži Dugopolja se na susretu kluba (koji se svojim recentnim habitusom nikako ne uklapa u njihov "urbani" i "ljevičarski") protiv Fulhama slikavala i prva postava "utorkaša" - splitskih bonkulovića koji svoju beskompromisnost dokazuju kolumnističkim radom za istu korporaciju u kojoj istu titulu ima i Oštro Pero.

Na kraju ću se spustiti u smolčićevske nizine i odgovoriti mu načinom na koji je i on mene prozvao: Kolega Smolčić, prestanite biti "novinar" i uhvatite se onog što vam najbolje ide i po čemu ste postali "poznati": Nosanja Mikicinih i Blankinih kufera.