Kako se obraniti od dobročinitelja?
Foto: Drago Sopta / Cropix
TEŠKO je točno odrediti tko je u zanimljivijoj poziciji, oni koji se nađu na Mamićevoj listi prokletih na taj i taj dan ili oni koji su mahnitog filantropa toliko inspirirali da im jednostavno mora osigurati egzistenciju i u procesu ih prikazati kao bespomoćne i zaboravljene legende kojima nasušno treba pomoć bogatih i moćnih dobročinitelja koji se nisu naspavali pa u naletu histerije nižu zakletve pred Bogom i čovjekom.
U oba se slučaja čini da "žrtve" samo mirno klimaju glavama i prihvaćaju njegove ispade kao nešto naj(ne)normalnije.
Pomoći ću ti makar te to uništilo
Mišo Kovač se tako, ni kriv ni dužan našao u ovoj drugoj skupini. Jednog se jutra probudio i doznao da mu treba financijska potpora. Nije to tražio, nije mu trebala, ali ne možete Mamiću reći ne jer ispičkarat će vas na pasja kola, a dvosobni stan svakako je bolji od "Kletve kralja Maksimira". Bilo kako bilo, pomoć mu nije trebala u ponedjeljak, u utorak još manje, a do srijede navečer već je bio na prosjačkom štapu, u bezizlaznoj situaciji, zaboravljen od prijatelja i rodbine. Jesen njegova života odjednom se našla pod znakom upitnika, a da nije Zdravka Mamića, jadan obeskućeni pjevač vjerojatno ne bi ni znao u kako se groznoj situaciji nalazi. Neugodna je to spoznaja u trenutku kada se oporavljate od ozbiljnih zdravstvenih problema. Posljednje što vam u takvoj situaciji treba jest netko tko vas opterećuje problemima i bez vaše dozvole trabunja koristeći vas kao šlagvort za tiradu o vlastitoj nesebičnosti. Ali, što se tu može.
Da se nesanica Zdravka Mamića razvukla na nekoliko dana, tko zna što bi sve taj iscrpljeni um bio u stanju osmisliti. Mogao je sjediti na tribinama do šest sati ujutro, blejati u prazno i razmišljati na koje bi sve načine mogao pomoći svom velikom uzoru, a svi znamo kakve vam sve ludosti mogu pasti na pamet u taj sitan sat. No, ono što bi neki nazvali psihičkom iscrpljenosti, neki drugi koriste kao materijal za press konferenciju. I dobro je dok Maminjo kupuje stanove u Šibeniku. Što bi bilo da je okupio tim kirurga i samo se pojavio na vratima Miše Kovača - manijakalnog pogleda i smrtno ozbiljan u namjeri da mu "stvarno" pomogne? Prosječan čovjek još uvijek nije iznašao način kako odbiti njegove ponude pa ne bi iznenadilo da na njegovo: "Danas popodne ideš pod nož, sredio sam ti to iz vlastitog džepa", samo slegnete ramenima i odgovorite: "Ako je od srca, reži kume".
Kako se obraniti od izmorenog i neuračunljivog čovjeka čija izvitoperena vizija dobročinstva djeluje podjednako uznemirujuće kao i prijetnje upućene novinarima.
Tanka je granica između ljubavi i vražjih kopita
Cijeli ovaj cirkus možemo pripisati smiješnoj dinamici čudnovatog odnosa dviju "legendi", ali morate priznati da je iskustvo neprocjenjivo. Naime, trenutak prije (ili poslije) velikog obećanja, isti je taj neispavani čovjekoljubac raspleo priču o Sotoni i njegovim ružnim kopitima. Naravno, namjera je bila servirati još jedno patetično slinjenje koje bi ga prikazalo u boljem svjetlu, ali kada na to dodate topot kopita Princa tame i princa Harrya, priča poprima bizaran tijek. Primjerice, u redu je reći: "Želim mu brz oporavak, a kao njegov prijatelj i veliki obožavatelj, učinit ću sve da mu pomognem". S druge strane, prilično je munjeno ako na sve dodate i: "Rekavši to, obznanjujem da mu kupujem dvosobni stan jer to mi je sinulo dok sam bauljao tribinama razmišljajući o mladosti. A kad smo već kod stanova, jučer mi je u gostima bio Nečastivi. Sve još uvijek smrdi na sumpor".
Nije bitno ima li ova ludost rep i glavu (i kopita), on je to rekao i o tome će se još danima ozbiljno raspravljati. I lako je zaboraviti i kopita i sumpor i luđačke ispade kada se na drugoj strani razmetljivosti nađu oni kojima pomoć stvarno treba, ali ovdje se ne radi o pomaganju ili darivanju već činjenici da smo svi skupa samo nijemi promatrači u velikoj predstavi ovog nepopravljivog dobročinitelja. Ako je nešto naumio, to će učiniti i ništa što kažete ne može ga omesti. Na kraju dana, ponijet ćemo se kao Mišo Kovač, zahvaliti, slegnuti ramenima i reći: "Ako to želi, neka to i napravi. Što mu ja mogu?". A sve što čini, predstavlja kao poklon Hrvatskoj, hrvatskom nogometu, novinarima ili navijačima.
Doduše, ta pomoć vrlo je često sumnjive prirode, a mi još uvijek nismo sastavili kvalitetan "how to" priručnik kako ga odbiti. Kako se obraniti kada "hvala, ali ne hvala" nije dovoljno?
