Foto:Chanel

SVE je krenulo sjajno između mene i njega. Zbog toga sam doslovce lepršala Splitom sretna i zaljubljena. Oz nije bio tu, ali njegov lik u 3D formatu titrao mi je pred očima. Kemija je još uvijek lebdjela u zraku. Bio je 21. srpanj i nepodnošljivo vruće. Ljudi su pokušavali disati na škrge, a ja sam punih pluća misleći na njega grabila prema bolnici Firule. Obećao se javiti, vjerovala sam da hoće i zbog toga svako malo pogledavala mobitel. Ta iluzija da će nazvati hranila me i odizala od tla. Nisam još brinula, ali zadnji put smo se vidjeli prije beskrajna dva dana.

Penelopa

"Eva Rebrov! Ne mogu vjerovati! Pa ti sjajiš!", govorio mi je frend na kirurgiji pridigavši se iz kreveta. Potrgao je koljeno i rame prije neku noć i sad je ležao u zavojima. Pomislila sam da mu nije popustila anestezija nakon operacije pa priča gluposti. "Tko je sretnik? Odmah sve reci!", bio je uporan. Umjesto odgovora dodala sam mu vlažne maramice da se osvježi. Htjela sam objaviti da je u igri ozbiljan, visok, crn frajer koji se zove Oz, ali riječi su mi zapele u grlu. Jedva sam prozborila: "Ma to je jedan lik iz Zagreba. Ili Omiša". U trenu sam shvatila da me Oz uvukao u mašinu. Nisam znala ni odakle je, a postala sam Penelopa. Njoj su pridavali atribut vjernosti zato što je dvadeset godina čekala Odiseja. I ja Oza već dva dana čekam, a on se ne javlja i ne dolazi. Mogao mi je barem poslati SMS. Od te misli sam aterirala. Izmaklo mi se bolničko tlo pod nogama. Čula sam i zujanje u ušima. Frend se zabrinuo pa me umjesto lepezom uzeo hladiti dnevnim novinama. Zadnje što sam ubrala bio je naslov da se Mišo Kovač nakon proslave 70. rođendana vratio u bolnicu. Molio je publiku i novinare za malo mira. Borio se za život. Tad mi je uletio mrak. Nesvjestica. Kad sam otvorila oči likovi u bijelim mantilima bili su mi oko glave. Skužila sam da su me zalili vodom, a kapala je i infuzija. "Ništa neobično po ovoj sparini", tvrdili su. Naprosto sam dehidrirala.     
  
Goli+bosi

"Senzaciju, molim! Litru i pol!", rekla sam konobaru misleći na gaziranu Jamnicu Sensation, okusa limeta-kiwano. On je odmah shvatio i donio bocu. Sjedila sam za šankom dizajniranog hostela Goli Bosi u centru Splita. Interijer je bio ludilo, klima je turbo radila, s radija su obećavali kišu, ali nisam mogla ovisiti o prognozama. Morala sam uzimati tekućinu. Rita je tu snimala reklamu. Čekala sam je pijuckajući vodu. Činilo mi se da najbolju frendicu nisam vidjela stoljećima. U oko mi je upao plakat zalijepljen na zidu kraj recepcije. Goran Bregović i orkestar za vjenčanja i sprovode na turneji Alkohol sutra sviraju na Prokurativama. Bilo bi dobro, bilo bi super i baš bi htjela da me Oz povede na taj koncert. Ali njega nema. Uhvatila me bojazan. On se uopće neće javiti?  Željela sam o tome Riti plakati na ramenu, iznijeti joj trileme u vezi Oza. Ona uvijek ima pametan savjet. Ali kad sam ugledala nju i nekog tipa kojeg je držala za ruku sve je palo u vodu. Bili su skoro goli i bosi, u kupaćim kostimima trčali su prema meni. "Draga, došla sam te u pauzi snimanja samo na brzinu ljubnuti", cvrkutala je.  "Ovo je Robi", pokazala je na svog dečka koji se rukovao sa mnom. 

Postoji li on?

"A di je tvoj lola", pitala me. "Sutra će doći", slagala sam, a ona je zadovoljno izjavila da ćemo onda svi zajedno na koncert Bregovića. Umjesto komentara klimala sam glavom. "Kako se zove, nisi mi rekla", bila je znatiželjna. "Oz", kratko sam odgovorila, a Rita je izjavila da prije nije čula to ime. Neobično je. Vuče na onaj film "Čarobnjak iz Oza". Bila je serija o zatvoru, automobilske gume, a ima i igrica", ustanovila je. Postoji li on uopće, upitala sam samu sebe. Htjela sam joj priznati  da mi se nije javio i da sam najvjerojatnije opet single.  No, Rita me sad nije imala vremena slušati. Netko je viknuo da se mora vratiti na snimanje pa su ona i Robi odlepršali, a ja sam u Konzumu kupila još pet boce Jamnice i nešto hrane, zabila se u roditeljski stan iznad Marjanskog tunela u pokušaju da zaboravim i prespavam ovaj dan. 

Pašteta

U stanu mojih staraca nema suvišnih stvari. Sve je tip top i na svom mjestu. Otvaram frižider da ohladim svih pet boca gazirane vode. U unutrašnjosti nema ničega osim dvadeset konzervi Argeta paštete s lososom. To ne liči na moje starce. Valjda su ih ovi likovi kojima je stan bio iznajmljen skupili na nekoj promociji, a konzerve će ih za tjedan dana, kad se tu vrate, uredno čekati u hladnjaku. Možda oni samo jedu paštetu? Pojma nemam. Znam samo da povremeno volim tu nezdravu hranu. Neki tip se prije par dana otrovao jer je s paštetom smazao i bakteriju botulizma pa je skoro paraliziran završio u bolnici. Meni je svejedno. Oz se  nije javio i ja sam ionako na rubu života i smrti.  Netko ubija ljubavnu tugu u alkoholu, a ja ću u jamnici i Argeti s lososom. Puštam i mp3 Miše Kovača, da sve bude u paketu. 

Proplakat će zora

Laganini je prošlo popodne i došlo do sumraka. Pašteta i Mišine pjesme su na mene djelovale tek nešto prije ponoći. Kako? Na stolu je ležala besmislena knjiga "Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca". Tko to čita, pitala sam se. Prelistala sam imena sretnica kojima su frajeri pisali, sjetila se da meni Oz nije napisao ni riječi i tresnula knjigom o zid. Boli me briga što je tuđa. U bijesu sam uzela olovku i list papira. Napisat ću njemu par riječi. Glupo, glupo, to je fakat glupo. Nisam toliki mazohista, izjavila sam, zgužvala papir i bacila ga na pod. Pokušala sam onda zaspati, ali bez uspjeha. Čitavu noć oka nisam sklopila. Kad sam pred jutro čula pjesmu "Proplakat će zora", nisam više mogla izdržati. Nazvala sam majku na telefon. "Što je bilo", zabrinuto me pitala. Nisam nalazila prave riječi, pa sam zamuckivala u slušalicu. Ona me ubrala. Nabacila mi je tri rečenice: "Kćeri! Što god da ti se dogodilo, jedan je život. Zato, pomjeri se s mjesta i kreni. Ne okreći se za njim. Ne okreći". Promislila sam. Majčin savjet je zvučao kao dio nekog turbo folk pjesmuljka. Ali meni je pomogao. Nakon razgovora s njom napokon sam sastavila nešto sna.

San ili java

Nisam znala je li to bio san ili java, ali učinilo mi se da je zvonio telefon. Javila sam se. S druge strane sam čula Ritu. Govorila je da ima najveće iznenađenje o kojem ne mogu niti sanjati. Netko meni poznat i drag stajao je s njom. "Oz je tu. Želi razgovarati s tobom", čula sam kako govori. I njegov glas je dopirao iz neke dubine. Skužila sam da je sve to dio noćne more. "Neću slušati te gluposti", rekla sam i prekinula vezu. Nakon toga sam isključila mobitel, fiksni telefon, pokrila se plahtom po glavi i nastavila spavati. Probudilo me lupanje na vratima. Otvorila sam, a ispred je stajala Rita. Bila je uplakana. Molila me da pođem s njom. "Što se dogodilo", pitala sam. Nije htjela objasniti, samo me požurivala da se spremim. Pomislila sam da nije netko umro, je li nešto s Robijem ili je frka na snimanju? Tvrdoglavo, ona nije htjela reći o čemu se radi. "Moraš to sama vidjeti", govorila je.

To je on

Navukla sam neku haljinicu i za deset minuta bile smo na rivi. Na Sv. Frani je odzvonilo podne. Htjela sam Marmontovom prema objektu Goli+Bosi, ali Rita me usmjerila na hotel Bellevue. "Što ćemo tu", pitala sam je dok smo prolazile kraj sjedalica i pozornice na Prokurativi koju su postavljali za večerašnji koncert Gorana Bregovića. Ispod arkada hotela zamolila me da sačekam. "Netko te želi vidjeti", rekla je, a muški glas me već zazvao po imenu. To je on, prepoznala sam. I bez obzira na majčin savjet okrenula sam se. Ispred mene je glavom i bradom od dva dana stajao Oz. Oboje smo se šutjeli. Uzlupalo mi se srca. Bila sam hepi što ga vidim, ali htjela sam otići. Rita je to ubrala pa je uletjela s onim kako je ona kriva za sve. Ozu je rekla da ja volim iznenađenja pa su zbog toga i osmislili cijelu akciju. Prvo ćemo ručati tu pod arkadama, a navečer svi zajedno idemo na Alkohol. To jest Bregovićev koncert.

Alkohol

"Pa što mi to nisi rekla jučer", mogla sam je pitati, ali nije mi se dalo. Krenula sam iz ove glupe situacije. "Ne ideš ti nikuda", zaustavio me Oz. Uhvatio me je za nadlakticu. Nisam se sad htjela boriti s njim pred scenskim radnicima i konobarima. "Kada je nešto prošlo, onda je povijest. Mi je nemamo. Mi smo sada", rekao je. Sjela sam na jednu od stolica za publiku. "Zašto se nisi javio"', pitala sam, a on je umjesto odgovora sjeo kraj mene. "Umrla sam od čekanja ova tri dana." "Znam", rekao je. "Mogao sam te nazvati, ali ovako je ljepše! Priznaj", tražio je. Moju šutnju je shvatio kao priznanje pa me zagrlio i poljubio. Zvao je konobara i naručio piće za nas. Odozgo nas je zalio ljetni pljusak, ali mi smo i dalje sjedili pijuckajući alkohol i slaveći početak naše veze.