Hrvatska traži beskućnika
Foto: Borna Čavrag/Index; Screenshot: Youtube
CIJELI prošli tjedan zabavljala nas je nevjerojatna priča o beskućniku koji je, zahvaljujući vlastitim vokalnim sposobnostima, božjoj providnosti, ljudskoj dobroti, mekoći mačje šape i moći interneta, nemilosrdne ulice zamijenio slavom i gomilom poslovnih ponuda. U načelu je riječ o klasičnoj "rags to riches" situaciji i nečem što budi nadu svima koji rone u ovoj baruštini čemera i jada. Naravno, cinici među nama u cijeloj su toj bajkovitoj priči pokušali pronaći rupe, ali stvar je prilično jasna - bio je sirotinja, narkoman i alkoholičar, a danas mu nude kućerinu, poslovne ponude i gostovanja u najpopularnijim televizijskim emisijama. Bez obzira na to kako će se cijela priča razvijati, čitatelji su dobili ultimativnu dozu američkog sna i budite sigurni da netko već u ovom trenutku piše scenarij za biografski film o Tedu Williamsu - beskućniku zlatnog glasa.
Sve u svemu, lijepa priča i nešto čega nam u ovim vremenima treba puno više.
Na drugoj strani bare, daleko od holivudskog sjaja i puno bliže smrdljivoj tami šupka svijeta, stoji zemlja producenata showa "Hrvatska traži zvijezdu" koji su vijest pročitali i brže bolje izletjeli u medije s pričom kako su i oni pronašli svog "beskućnika zlatnog glasa", ali njihov zlatni siromah pjeva. Beskućnik je odjednom postalo traženo zanimanje, prava atrakcija i briljantan kapital za stvaranje što većeg broja gledatelja.
U redu, od ekipe iz "HTZ-a" ionako ne očekujemo previše. Vidjeli su nešto, učinilo im se zanimljivo, sve su to bez imalo takta zapakirali i prezentirali u medijima kao nešto nenadjebivo i spektakularno. Ta misteriozna formulacija "ostvarenje američkog sna" u glavama naših marsovaca djeluje kao nešto super pozitivno, genijalna kovanica koja bi mogla odjekivati u ušima onih koji svakodnevno žive hrvatsku noćnu moru.
Naši "beskućnici zlatnog strpljenja" vrlo često imaju vještine, ambicije i stručnu spremu, ali i nesreću da se nalaze na Titaniku
Nažalost, Ted Williams u ovim je krajevima nešto kao političar na putu za Remetinec - svakodnevica. Talentirani siromasi nešto su na što u ovoj zemlji prečesto nailazimo i daleko su od "egzotičnog". Da stvar bude gora, iz dana u dan sve su manje egzotični i u ovom trenutku morate se otputiti u zoološki vrt, proći pored velikog dlakavog pasanca, čupavouhog lemura i servala, da bi došli do kaveza "zadovoljnog Hrvata", najrjeđe od svih životinja. Dakle, Ted Williams, čovjek sa željom i talentom, ali bez mogućnosti, u našoj bi državi držao onaj karton do sudnjeg dana jer raznorazni natpisi, transparenti i slična pomagala u ovoj džungli rijetko kada urode plodom. Ako ne vjerujete, pitajte radnice Kamenskog. Naši "beskućnici zlatnog strpljenja" vrlo često imaju vještine, ambicije i stručnu spremu, ali i nesreću da se nalaze na Titaniku. Brodu kojim upravljaju lopovi, nesposobnjakovići i slijepci koji kao da svjesno gađaju svaku santu na putu do dna.
Za razliku od HTZ-a koji već godinama neuspješno pokušava stvoriti zvijezdu, HDZ se specijalizirao, čak štoviše, jednostavno briljiraju u kreiranju vojske onih koji nemaju ništa ili su na putu da sve izgube.
Dakle, kada jedan talent show u medije izađe s pričom o beskućniku i njegovom putu do zvijezda, ta balada se uvelike razlikuje od one američke. Naime, priča Teda Williamsa ima blagotvorno djelovanje na čitatelja, budi mu nadu, ispunjava ga osjećajem sigurnosti i većini djeluje kao mala, ali ipak osjetna garancija da ta velika i moćna Amerika svima spremno daje drugu šansu. S druge strane, hrvatski beskućnik stvara osjećaj nemira. Ne zato jer smo ogavni snobovi koji na malim ekranima žele gledati samo obilje i zlatnu mladež, niti zato jer držimo da svi ne bi trebali dobiti priliku da okušaju sreću. Daleko od toga. Efekt nije isti jer mnogima, njegova će priča djelovati zastrašujuće upravo zato jer je nesretna sudbina tog tipa, jasna i neposredna opasnost.
"Svima se to može dogoditi" nigdje ne zvuči tako istinito kao kod nas.
