Foto: Davor Žunić/Cropix

UMJETNIK Janez Janša (alias Emil Hrvatin) potaknuo je publiku na rezanje hrvatske zastave u sklopu jednog od svojih performansa u riječkom MMSU, drugi riječki umjetnik podigao je kaznenu prijavu, ljudi su privedeni, a lokalni HDZ i Jadranka Kosor prepoznali su to kao savršen povod za ponovnu izvedbu svoje najpoznatije tragikomične predstave "Moja domovina". Izvukli su "asa iz rukava", izjavili da je zastava svetinja i da svaka rasprava o umjetnosti prestaje.

Svaki puta kada netko iz HDZ-a izgovori riječ "svetinja" vezano uz bilo što hrvatsko, njihov domoljubni igrokaz djeluje u najmanju ruku degutantno jer zvuči kao kada riječ "romantika" izlazi iz usta brutalnog serijskog silovatelja. No, ovo patetično iskazivanje besmrtne ljubavi zemlji koju ste sodomizirali, okrali i ostavili da leži kraj ceste, očekivano je i bilo bi upravo šokantno da dresirani psi, podjednako šokirani ovim tobože neoprostivim potezom "umjetnika sa slovenskom adresom", nisu zalajali istog trena kada su vođe čopora povikale magičnu riječ.

Čim se "svetinja" prevali preko usana, prestaje opterećenost činjenicama, a rasprava o umjetnosti ili nepostojanju iste vrlo se brzo svede na "jebem ti mater slovensku, idi reži svoju zastavu". Cijeli performans uopće nije bitan, baš kao ni kontekst ili poruka. Dovoljno je znati da je netko dirnuo u svetinju, a kada netko dirne u svetinju, možete se pozdraviti sa zdravim razumom jer kada čudni ljudi čudnog imena kunu ono što nam je sveto, znate da je to početak kraja rasprave.

Ako hoda kao provokator…

Iako nitko od zabrinutih vjerojatno nikada nije nogom kročio u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, sve te usijane glave odjednom se pretvaraju u kritičare koji su u stanju nešto što nikada nisu vidjeli ili barem pokušali razumjeti, nazvati najobičnijom provokacijom koja zaslužuje ne samo policijsku intervenciju već i višegodišnji zatvor, fizičko kažnjavanje i izgon iz zemlje. Da je malo više hrabrosti i strasti ili da se cijeli cirkus odigrao u nekom drugom gradu, izdali bi fetvu kojom pozivaju na linč. Pa da vidimo hoće li drski stranac Janez Janša ponoviti svoje bezbožničke orgije pod zaštitom odvjetnika Ljubiše Dragaljevića.

Janez i Ljubiša!? Dakle, ako u vama kola i pola čokanjčića prave hrvatske krvi, bit će vam jasno da je tu riječ o dobro poznatom i ogavno prljavom slovensko-srpskom planu unošenja nemira među namučeni hrvatski živalj kroz seriju prepoznatljivih diverzantskih akcija sustavnog uništenja identiteta pod krinkom tobožnje umjetnosti. Sljedeći je provokatorski korak umetanje ljubljanskog zmaja u krunu hrvatskog grba, a do kraja godine možete očekivati i javnu izvedbu "Lijepe naše" na ekavici.

Zavjera Actually

Realno, besmisleno je braniti ili osuđivati nešto što uopće niste vidjeli i doživjeli, ali ovdje umjetnost uopće nije pitanje dana jer to nikog ne zanima. Radi se o domoljubnom refleksu koji je tako karakterističan za ove prostore. Netko je u Srbiji spomenuo da Angelina Jolie snima film o ljubavi između Srbina i Bošnjakinje, a jedino što je tamošnje domoljube zanimalo bilo je pitanje antisrpske poruke filma. Naravno, netko spomene ljubav, a prvo što romantiku pada na pamet jest radi li se možda o zapadnjačkoj zavjeri jer zna se kakvi pričaju o ljubavi između naroda. Stoga, nije posebno čudno što je rezanje zastave izazvalo bijes masa jer ići protiv hrvatskih simbola automatski isključuje mogućnost razgovora o bilo kakvoj umjetnosti. Ravnajući se logikom "danas režu zastave, a sutra će i glave slatkim štencima hrvatskog tornjaka", sve se ubrzo svodi na strah od uobičajene liberalne neumjerenosti koja ne poznaje granice i ne staje sve dok i posljednja vrijednost ne izgori u plamenu slobode. Drugim riječima, ako se služite tako neprimjerenim i određenim skupinama uvredljivim metodama, ne može se raditi o umjetnosti već je riječ o najobičnijoj provokaciji koja za sobom povlači kaznu, a ponekad i strateški smješten šamar jer svi znaju da ne može biti umjetnost nešto što mi se ne sviđa.

Nešto slično (ali blaže) slušamo svaki puta kada netko nacrta proroka Muhameda, ali u tom slučaju daleko smo skloniji nazvati to fanatizmom jer, jebi ga, ne radi se o nama.

Možeš  sve, ali zastavu ne

I za kraj, da je lokalni HDZ imalo zabrinut za umjetnost u gradu, pozvali bi Janšu na razgovor i mirno mu objasnili da "trik" sa zastavom ide drugačije jer taj su "performans" svih ovih godina savršeno uvježbali i usavršili ga do te mjere da bez problema možemo reći kako je riječ o umjetničkom djelu visoke kakvoće. Vrlo vam se lako može potkrasti omaška ako zaboravite što se smije uništiti, a što ne. Naime, zemlju možete okrasti, unazaditi, dovesti na rub propasti i generalno razoriti, a građane zadužiti, poniziti, slagati i grubo se narugati onom za što su se borili. No, ako za trajanja svog destruktivnog performansa ljubite zastavu, milujete ju, trljate, cjelivate i ogrćete se njom svaki puta kada gazite i uništavate sve ono što predstavlja, vaše se ponašanje iz nekog razloga percipira kao domoljublje.

A ako to nije umjetnost, ne znam što jest.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje