Tekst: Vedran Buble
Foto: Cropix

HAJDUK je poražen na Poljudu od Slovačke Žiline rezultatom 1:0 i za njega je ova europska sezona gotova. Hajduk je, kao i Dinamo, poražen zbog kukavičke igre i pomalo diletantskih odluka novoga trenera u kojemu je, kao i u Jurčiću, sindrom malog kluba izrazito vidljiv. Naime, Kalilić se već u 60. minuti pri rezultatu 0:0 odlučio povući, izvadivši Paraibu, a stavivši Brkljaču?!, koji već sutra putuje u Cagliari, svoj novi klub.

Razumljivo je da ćeš se kao trener Šibenika povući kada u 60. minuti imaš 0:0 protiv Žiline, ali Hajduk se na Poljudu pred više od 20 tisuća svojih navijača ne može niti smije povući. Naravno da se to osvetilo Kaliniću u vidu pobjedonosnog gola Lietave, koji je samo potvrdio tezu svih prisutnih: Kadrovska i ina politika Hajduka u predsezoni bila je gora no ikada.

Kalinić se nije usudio mijenjati momčad

Ivica Kalinić na teren je poslao onu istu momčad koja je istrčala u Žilini, izuzev povratnika Andrića. Nije imao previše vremena za selekciju i taktičke zahvate pa je vjerovao odabiru Ante Miše. Nije imao što pogriješiti, niti se usudio. Interesantno je kako je nekada Hajdukov početni pritisak trajao dok Hajduk ne bi dao gol, onda se to s vremenom smanjilo na dvadesetak minuta, a danas on traje svega tri, četiri minute. Tako je bilo i večeras, a onda je agresivnosti nestalo, gosti su se počeli oslobađati i osvajati sve veći dio terena pa i prijetiti. 

Slovaci slaba i nekreativna momčad

Srećom pa su Slovaci slaba, nekreativna momčad pa su Bijeli opet brzo preuzeli konce igre u svoje ruke, a pokretni gosti se orijentirali na kontre i dalekometne pokušaje. Nesigurnost ionako nesigurne splitske obrane u odsustvu Hrvoja Vejića povećala se kada je Rubil već u trećoj minuti zaradio žuti karton. Goran je tada svojoj agresivnosti morao navući rukavice, a tako on ne zna kvalitetno igrati. Desna strana obrane posebno je klapala, pogotovo što ni Maloča na toj strani nije ulijevao sigurnost. S druge strane veliki palac gore za Borisa Pandžu koji je odigrao prvo poluvrijeme vrlo kvalitetno i sigurno, bez gotovo ijednog krivog starta.

Skoko pokušavao "pokriti" neprepoznatljivog kapetana

Što se tiče veznog reda tu stvari baš nisu bile bajne. Andrić je daleko od prave forme i u napadačkom i u defenzivnom smislu. Dobar dio utakmice djelovao je izgubljeno, mislima negdje daleko, a bez pravog Andrića nema ni pravog Hajduka. Srećom pa je njegovu ulogu solidno odradio Skoko, kojemu ta uloga ofenzivnijeg zadnjeg veznog prirodno ne leži. Ipak, Skoki sve pohvale, bio je pravi motor ove momčadi, davao ton kako obranu tako i napadu.

Nema dvojbe da će u budućnosti Hajduku nedostajati Drago Gabrić (otišao u Trabzon), pogotovo zato što je on praktički jedini igrač Hajduka koji često nabacuje s boka, dok je Tomasov više sklon prodorima i udarcima. Preko Gabrića je i stvorena prva prava prigoda na utakmici, kada je na nakon njegova centaršuta mladi Brazilac Paraiba glavom pogodio stativu. Ipak, ukupni dojam stvoren unazad nekoliko godina jest takav da je Gabrić limitiran igrač koji teško može biti puno bolji no što to je sad, uslijed čega njegova prodaje može biti opravdana.

Paraiba mora biti kandidat za Hajdučko srce, ali ne može biti prvi napadač

Tomasov je s druge strane bio sve bolji što je utakmica odmicala. U početnim minutama uzvrata djelovao je preplašeno, plaho, bezopasno, ali je zato već sredinom prvog poluvremena bio jedan od najopasnijih igrača, pogotovo u drugom poluvremenu, kada su se gosti malo umorili pa i otvorili i kada je ovaj dobio puno prostora. Interesantno je kako Marin ima sjajan topovski udarac, međutim njega nažalost prerijetko koristi nauštrb driblinga.

Napad je najveća boljka Bijelih. Svaka čast Paraibi, koji zaista plijeni požrtvovnošću i snalažljivošću i koji već sad može dobiti trofej Hajdučko srce, ali Hajduku ne treba napadač velikog potencijala, već napadač velike kvalitete i rutine. Da je kojim slučajem tako bilo, Splićani bi vjerojatno već u prvom poluvremena vodili, jer ono što je Paraiba propustio realizirati spada pod domenu nedopustivog. Ibričić? Dobar, ali daleko od one svoje prave forme i ubojitosti, daleko od Europe, baš kao i svi suigrači.