VRAG je ta haška klupa za svjedoke. Često napravi od čovjeka većeg "domoljuba" nego što po svom moralnom i intelektualnom izboru jeste. I što je još gore, većeg nego što samoj domovini treba. I oni koji će s prezirom odmahnuti na čuvenu izjavu Dunje Ujević da je "dozvoljeno za domovinu i lagati", ipak ponekad padaju napast ne da baš lažu, ali barem malo lažuckaju.

Dobro, sigurno nije jednostavno sjediti na vrućem haškom stolcu i na potiljku osjećati užarene poglede cijele nacije. Ali zašto u tim pogledima i dalje imaju veću sugestivnu snagu oni koji su ljuti protivnici Haaga, kada je u tom pogledu stanje sada ipak bolje nego u devedesetima? Ova pitanja ostaju nakon prošlotjednog svjedočenja Vesne Škare Ožbolt, koja je po svemu morala biti jedan od najkompetentnijih svjedoka.

A ispala je ako ne baš truba, onda bogami ni daleko od toga. Jer reći pred Tribunalom da su Tuđman i najbliži mu suradnici bili zgroženi zločinima i paleži poslije Oluje. A na pitanje zašto onda Tuđman nije javno zahtijevao da to prestane, odgovoriti, on vam, znate, nije bio vješt u javnim istupima - pa može li se jadnije i providnije?! Da je ovo rekla neka konobarica koja je donoseći kavu u predsjednikov kabinet nešto malo čula, puno više krivo shvatila, ajde de.

Ali to su riječi vrlo kvalificirane osobe, koja je dok je bila ministrica pravosuđa imala petlje pozvati Mesića da prestane s Pukanićem muljati oko odbjeglog Gotovine. Kao što je hladno prizemljivala i sva blefiranja Carle del Ponte da se Gotovina "cijelo vrijeme" nalazi u Hrvatskoj. Prije toga vrlo je suvereno obavila dužnost i neke vrste "ministrice" za mirnu reintegraciju Podunavlja, iz čega se u Haagu prisjetila kako je sprječavala pokušaje ekstremista da zaplaše hrvatske Srbe i natjeraju ih na preseljenje u Srbiju.

O tom modelu govori Tuđmanova izjava da broj Srba u Hrvatskoj treba svesti na tri posto

E, pa, draga Vesna, upravo je to model koji je primijenjen, ali na višoj, državnoj razini, i u "nemirnom" dijelu reintegracije ostalih dijelova Hrvatske. O tome govori više stotina uglavnom starijih Srba i Srpkinja koji su povjerovali Tuđmanu da uz njegova jamstva ostanu u svojim kućama ili im se naprosto nije dalo u Srbiju, gdje mnogi nikada nisu ni bili - i brutalno su pobijeni. O tome govori dvadesetak tisuća spaljenih srpskih kuća i gospodarskih zgrada, s očitom namjerom da se njihovi vlasnici nemaju gdje vratiti.

O tome govore i leci koji su izbjeglicama pokazivali smjer povlačenja prema BiH i Srbiji, a navodno su ih bacali srpski avioni, da bi jedno krivo slovo (ćirilično "i" napisano kao latinično "n") odalo da su to zapravo bili hrvatski zrakoplovi. O tome govori Tuđmanova izjava da broj Srba u Hrvatskoj treba svesti na tri posto, kako je i bilo. O tome napokon govore stenogramski zapisi većeg broja sastanaka, od kojih je na jednome bila i V. Škare Ožbolt.

Radić je luciferski inteligentno smislio kako provesti Tuđmanovu naredbu

Tužiteljstvo joj je citiralo Tuđmana s tog sastanka. "Ako je netko napustio zemlju i ne pojavljuje se mjesec ili tri mjeseca, njegovu imovinu treba smatrati državnom imovinom. Nađite takvo rješenje". Tužiteljstvo je dodalo tome i neke ideje Jure Radića s tim u vezi. Na to je ona rekla da Tuđmanova naredba nikada nije izvršena, da je ona uostalom zamišljena kao privremena, a da sve ideje Radića nisu bile baš pametne, naprotiv, znale su biti i "glupe". Time je nepotrebno uvrijedila čovjeka.

Jer Radić je luciferski inteligentno smislio kako provesti Tuđmanovu naredbu. Dosjetio se zakona po kojemu Srbi moraju osobno podnijeti zahtjev o povratu imovine u roku 15 dana i istodobno im podzakonskim aktom zabranio da se u 15 dana vrate kako bi to mogli učiniti. Majstorija prvog reda, zar ne? A što se privremenosti tiče, da tu je, ah, postojala mala nezgoda što međunarodna zajednica sigurno ne bi prihvatila trajno oduzimanje srpske imovine. Pa je Radić i to premostio - a on je, zar ne, majstor za premošćivanja - tako što je bosanskim Hrvatima obećao da će nakon što deset godina provedu u srpskim kućama one postati njihovo vlasništvo.

"Ministar etničkog čišćenja"

Zbog toga su ga u nezavisnim medijima, koliko ih je tada bilo, i proglasili "ministrom etničkog čišćenja", s tim što je to kasnije dobilo dvostruko značenje. Zbog pritiska izvana te zbog silaska HDZ-a s vlasti, Radićeva jamstvena kartica Hrvatima u srpskim kućama izgubila je važnost i oni su u velikom broju morali iseliti iz njih. A Radić? Pa ne sjećamo se da se zbog toga naročito nervirao. Napustio je poprište etničkog inženjeringa kojim se dotad bavio i vratio se inženjerstvu mostogradnje, gdje je, uz poneku zlosretnu iznimku, ipak uspješniji.

Nije jedino jasno zašto je Škare Ožbolt odlučila ostati na tom poprištu i braniti Tuđmanov i Radićev projekt, u kojemu je više sudjelovala kao svjedok nego aktivni akter? Da amnestira hrvatski državni vrh? Ali zašto se onda prihvatila biti svjedok obrane Gotovine, Čermaka i Markača? Pa po njenom svjedočenju ispada da su na vrhu države sjedili sve samo anđeli, a vražju ulogu je odigrala neodgovorna hrvatska soldateska koja je mimo volje službenog Zagreba ognjem i mačem prekrajala etničku sliku Hrvatske.

Zašto Vesna? Krivo Vesna!

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Damjan Tadić/Goran Mehkek/Cropix