IAKO će izbornik naglasiti da smo naviknuti na pritisak i s njim se obučeno nosimo, u finišu priprema za susret s Ukrajinom, Slavenu Biliću nije bilo ugodno. Na Maksimiru se večeras igra još jedna u nizu povijesnih utakmica, a ulog teško da može biti veći.

> Analiza: Ukrajina u kvalifikacijama za SP

> Napadači najavili golijadu, među navijačima - Niko Kovač!

> Bilić za SP opet mora zabiti Ukrajini

Računica je jednostavna: pobjedom bi Hrvatska ostvarila double učinak, fiksirala drugo mjesto u grupi i automatski eliminirala protvinika koji na Maksimir stiže bez imperativa. Taj detalj nije zanemariv, posebice jer se radi o izuzetno opasnoj ekipi, osokoljenoj vrtoglavnim uspjesima na europskoj nogometnoj karti. Pobjeda nam donosi i priliku da napadnemo prvo mjesto, ali s obzirom da je za takav domet potrebna i pobjeda na Wembleyju te kiks Engleza, drugo mjesto zvuči sasvim u redu. U slučaju večerašnjeg trijumfa, dobili bi snažan impuls jer naš put za Afriku ne bi ovisio u konkurentima. Jasno, ukoliko želimo u dokvalifikacije, do kraja moramo pobijediti sve, a u slučaju poraza na Wembleyju, nadali bi se da Ukrajina ne može iznenaditi Engleze.

Potencijalni maksimirski remi doveo bi nas u nezavidnu situaciju, s obzirom da bi Ukrajina priprijetila bodovnim sustizanjem, a drugo mjesto ne bi nam jamčila ni pobjeda na Wembleyju. Jasno, poraz je opcija o kojoj nitko ne želi ni šaputati. Do kraja kvalifikacija tada bi morali pobijediti sve utamice, nadati se pobjedi Engleza u Ukrajini i još hvatati gol razliku. Stoga, jedini je povoljan rezultat večaras - trobod, a naši igrači uvjereni su da će to i ostvariti.

Bilić igra i za Markovića

Šest puta Hrvatska je igrala s Ukrajinom i tri puta pobijedila. Jednom smo poraženi, a dva puta remizirali. Slaven Bilić zabio je pogodak Ukrajincima u prvoj utakmici dokvalifikacija za SP 1998. godine, a u pobjedu od 2:0 svoj je doprinos ugradio i Goran Vlaović. Sudjelovao je izbornik i u pobjedi 4:0, najtežem debaklu Ukrajine uz onaj na otvaranju SP-a 2006. godijne, kada ih je s istim rezultatom torpedirala Furija. U povijesnoj utakmici u Kijevu, kišovitog listopada 1997. godine, Bilić je odigrao pola sata; bio je to uzvrat dokvalifikacija za SP na koje nas je odveo Alen Bokšić (uz malu pomoć suca Pedersena).

Ukrajinci su ponovo na meniju, ali na Biliću je puno više odgovornosti. Večeras mora pobijediti, zbog cijele jedne generacije. I predsjednika Markovića, kojeg samo plasman na SP ostavlja u fotelji Rusanove.

Rakitić ipak dobio prednost pred Vukojevićem

Iako se trudi skriti sastav, poznate su varijante koje su u igri. Nakon što je riješio najtežu dilemu i umjesto potištenog Pletikose na vrata stavio Runju, s popriličnom dozom straha čekao je reakciju Robija Kovača i Mladena Petrića. I dočekao je što je želio: Robi je fit, izdržao je rovinjski dril bez turbulencija, dok je Petrić, što kroz razgovor, što kroz trening, potvrdio da želi i može. Ispao je tako iz kombinacija Mario Mandžukić, ali budemo li u minusu, izbornik će posegnuti za Mamićevim đilkošem.

Čuvene varijante o kojima Bilić proteklih dana razmišlja vezane su uz sredinu terena. Onda će biti napučena, jer Ukrajinci se bez obzira na hrabre najave i možebitni sastav s tri izrazita ofenzivca (Voronjin, Ševčenko, Milevski), na Maksimir primarno dolaze obraniti. Zato će Bilić svoju šansu tražiti preko bokova, gdje su Ševčuk na lijevoj i Jarmaš na desnoj strani. Naši ukrajinski doušnici, Srna i Vukojević, tvrde da je upravo taj dvojac najmekši dio Mihajličenkove ekipe. Zato Bilić razmišlja da na lijevu stranu veze izvuče Luku Modrića. Njegove i Pranjićeve izlete prema naprijed osiguravao bi Ivan Jurić. Druga je varijanta s Modrićem i Jurićem u sredini i Rakitićem na lijevoj strani. Čini se kako se Bilić odlučio upravo za taj sastav.

Ukrajinci bi mogli posegnuti i za veznom postavom s Wembleyja, uz bitnu promjenu - nema Alijeva, glavnog kreativca i sjajnog izvođača prekida. Ukrajinski izbornik na raspolaganju ima Nazarenka, Kaličenka, ali zaigra li zaista s tri napadača, osigurat će se s tri defenzivna veznjaka. Timoščuk će držati sredinu i tu neće biti neke prevelike kreacije.

No, nije floskula kada izbornik kaže da je jedino o čemu moramo voditi računa naša igra. Do dolaska Capella Maksimir je bio neosvojiva tvrđava i vrijeme je da se vratimo tradiciji. Pred 35 tisuća grlatih navijača...

D.R.
Foto: Index