HDZ-U se može prigovoriti puno stvari, ali nipošto i ona najvažnija: sposobnost ulizivanja po hijerarhiji. Sjetimo se, recimo, pisma Velimira Lovrića, člana Uprave HEP-a, koje je prije dvije godine poslao premijeru Ivi Sanaderu. U njemu se hvalio da je sa suprugom "izrodio četiri sina" i da je onaj najmlađi veliki Sanaderov fan, član Nacionalnog odbora Mladeži HDZ-a, "jedan mlad i agilan HDZ-ovac", a sve to kako bi objasnio šefu stranke da on nema ništa s optužbama za napastvovanje žena u HEP-u. I tako sačuvao unosno radno mjesto. Na koje ga je, što za ovu priču nije nebitno, preporučio upravo Luka Bebić.

Ovih dana u Jutarnjem listu objavljeno je pismo Ivana Medaka, direktora za ekologiju u HŽ Infrastrukturi, u kojem 2006. godine obavještava zemljaka, tadašnjeg saborskog zastupnika Luku Bebića, da još nije dobio posao koji mu je obećao na sjednici HDZ-a. U njemu je, između ostalog, napisao i ovo: "Još od ranog djetinjstva Vi ste bili moj uzor i uvijek sam nastojao upiti što više vašeg znanja, kopirao sam vaše držanje i komunikaciju s ljudima i maštao da jednoga dana poput vas odem u veliku sredinu, završim studij, zaposlim se u uspijem u životu".

Nepotkupljivi dužnosnik ili običan muljator?

I uspio je. Dobio je 15 tisuća kuna plaće, ali na njegovu veliku žalost ne u sektoru HŽ-a kojeg je tražio, i to zahvaljujući intervenciji nekih drugih ljudi, pa je bio i red da novinare po objavi tog pisma u novinama podsjeti kako "svi svašta obećaju, kažu da nema problema, a na kraju ništa". "I Bebić je iz mojeg kraja pa me zaboravio", razočaran je Medak.

I što sad? Je li Bebić ustvari nepotkupljiv dužnosnik koji nije popustio pod korupcionaškim pritiscima (čitajte: ulizivanju) jednog niže rangiranog člana HDZ-a ili pak obični muljator koji okolo po stranačkim sjednicama obećava poslove u državnim tvrtkama, a na kraju ostavlja ljude, članove i zemljake da se, siroti, sami snalaze?

Teško je dogovoriti na to pitanje. I ruku na srce, to u ovom trenutku nije pretjerano važno. Važno je da je razočarani Medak potegnuo druge veze i tako dokazao da sustav ipak funkcionira, s Bebićem (koji je uspješno ubacio Lovrića u HEP) ili bez njega. 

Najvažnije je da u HDZ-u vlada dobra zafrkancija

Treba, međutim, imati i razumjevanja za aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora. Ima on svojih prioriteta. Ima i on "crkvu gdje će Boga moliti". Mora i on voditi računa o svojoj političkoj budućnosti. Dakle, mora se ulizivati onome iznad sebe. Dakle, Ivi Sanaderu.

Tako je u nedavnom epohvalnom intervjuu tjedniku Globus predsjednik Sabora upozorio iskusnog novinara Darka Hudelista da bi se "iznenadio kako Sanader i on razgovaraju i kako se šale i smiju". Najdraža im je fora kako su nekakvom Stipi u gostionici zamijenili kapu, pa mu je glava "jučer bila otekla, a danas više nije". A valjaju se njiho dvojica od smijeha i na viceve o Stipi i ćuki. "Kakvi ćuko? Ko je reka ćuko?", i sve nadugo i natenane, na što se Ivo i Luka odvaljuju od smijeha. "A svi drugi gledaju bijelo", kaže Bebić. 

Sve u svemu, najvažnije je da su u HDZ-u svi prijatelji i da vlada jako dobra zafrkancija. Lovrić piše lojalistička pisma Sanaderu, Medak prijateljska pisma Bebiću, a Ivo i Luka prijateljski umiru od smijeha na viceve o Stipi i ćuki. Pa tko se onda ne bi učlanio?

Stranačkim vezama do posla, to je normalna stvar

Naravno da sve to nije nimalo smiješno. Kao što Medaku vjerojatno nije smiješno što mu Bebić nije sredio posao - a obećao je - tako ni nama nije smiješna još jedna spoznaja o tome kako funkcionira ova država. Nije problem što je Medak probao, već što je ljut jer ga je Bebić iznevjerio. I najgore od svega, nije ga sram to otvoreno priznati. 

Nažalost, to je način na koji HDZ funkcionira. Ako državni službenici i dužnosnici, od šefova policijskih uprava pa sve do portira, moraju uzeti člansku iskaznicu HDZ, nije li onda sasvim normalno da članovi HDZ-a računaju na to da će preko stranačkih veza doći do posla. Zar o tome uopće treba raspravljati?

I zbog svega toga, nije čudno što Medak piše Bebiću, a Lovrić Sanaderu, i što se na stranačkim sjednicama popunjavaju fotelje u državnim poduzećima. To je notorno. I to nam neće otkriti nikakve nove horizonte, neće nam pružiti utjehu, niti nadu da će se situacija brzo promijeniti. Ovo je stranačka država, pozicije se dijele po stranačkom ključu, odanosti Vođi i zemljačkim vezama, a jedina osobina koja se smatra doista poželjnom jest sposobnost besramnog ulizivanja po hijerarhiji. Kako ono ide: "Poštovani premijeru, tužan sam što vam moram oduzeti dio vašeg dragocjenog vremena i što ste se zbog mene zasigurno nasekirali, ali želim vam reći da su podcijenili svi moju privrženost programu HDZ-a i odanost i privrženost Predsjedniku HDZ-a i Premijeru".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Srecko Niketić / CROPIX