KAKO je jedan kolega napisao, veliki rukometni cirkus napustio je Hrvatsku, Francuzi su postali svjetski prvaci, a Hrvati su organizirali najbolje Svjetsko prvenstvo u povijesti. Osim našeg srebra i velebnih dvorana koje su ostale za naredne naraštaje, malo će toga ostati za povijest. No, tijekom ta dva tjedna koliko je svjetski rukomet preselio u Lijepu našu, dogodio se čitav niz sitnica koje su vrijedne još jednog spominjanja prije nego potpuno utonu u zaborav.

Hrvatska objektivno odigrala iznad svih očekivanja

Na stranu stavimo francuske kiborge koji su objektivno klasu iznad ostatka ekipe, posebnu priznanje ipak zaslužuju naši rukometaši. Uz Francuze i Dance, Hrvatska je kurtoazno svrstavana u krug najvećih favorita isključivo na račun stare slave i domaćinstva koje se u rukometu posebno izdašno "nagrađuje". Niti sami Pakleni nisu vjerovali u svoj labuđi pjev, a on se na koncu ipak dogodio. Toga ćemo biti svjesni tek kada se rukometna prašina slegne i kada se popularni predsjednik IHF-a, Hasan Mustafa, bude ljuljuškao negdje na dalekim egipatskim plažama.

Predvodnik Balić, bez čijeg je punog doprinosa bilo donedavno bilo potpuno nemoguće zamisliti bilo kakav uspjeh, samo je nekoliko dana prije početka Prvenstva u razgovoru za Index izjavio "SP je trebalo biti kruna ove generacije, ali to nažalost neće biti." Dva tjedna kasnije protestno je odbio oko vrata staviti srebrnu kolajnu. Samo taj čin dovoljno govori koliko smo zapravo odigrali iznad svih očekivanja, pa čak i nas samih. Ako smo 2003. konstatirali da imamo generaciju za sljedećih desetak godina, slično možemo reći i danas. Duvnjak, Čupić, Alilović, Gojun...veliki su zalog za budućnost i ne trebamo se bespotrebno pribojavati odlaska "zlatne" generacije.

Pored svih favorita, Poljaci pokupili još jednu svjetsku medalju

U rubriku pozitivnih iznenađenja spadaju i Poljaci. Izabranici Bogdana Wente drugi su se put zaredom na Svjetskim prvenstvima okitili medaljom. U Njemačkoj su uzeli srebro, sada broncu. To su zadovoljstvo pred nosom pokupili reprezentacijama koje su na papiru bile puno veći favoriti i zato zaslužuju poseban naklon. Pokazali su izniman karakter, veliko zajedništvo i odličnu pripremljenost. Kada su ostali padali smoždeni nemilosrdnim i gotovo nadljudskim ritmom natjecanja, oni su se dizali i igrali sve bolje. Na kraju iz Zagreba odlaze kao brončani...

Španjolcima "zlatna malina"

Ako ćemo pričati o podbačajima, ta zlatna malina bez ikakve konkurencije pripada Španjolcima. Jedini od favorita za zlatnu medalju od natjecanja oprostili su se već nakon prvog kruga. Koreja ih je poslala na President kup u Poreč da se nadigravaju s egzotama poput Kube, Kuvajta, i Australije. Gadan udarac za ego najrukometnijoj naciji u Europi od kojega će oporavak biti bolan i dug.

Mnogi se neće složiti da su Danci podbacili i reći će da je četvrto mjesto sasvim solidan rezultat. No, oni realniji znaju da su europski prvaci i olimpijski viceprvaci pikirali na puno više, na ono najviše postolje. U Hrvatsku su stigli kompletni, spremni i s momčadi koja je prštala iskustvom s velikih natjecanja. Više od "samo" četvrtog mjesta dojam je pokvarilo polufinale protiv Francuza u kojem su pali bez ispaljenog metka, a slično su izgledali i u dvoboju za treće mjesto. Blijedo i apatično...

"Elf" napokon osjetio nepravdu na svojoj koži

Niti Nijemci nisu prošli puno bolje. I oni su se nadali nekoj od medalja, a iz Hrvatske se vraćaju "tek" kao peti. Posebno nam se urezao u sjećanje prizor iz utakmice protiv Norveške kada je izbornik Heiner Brand podignute ruke naganjao slovenskog suca po terenu ubijajući ga pogledom više puta uzastopce. Većina je likovala jer je Elf napokon dostigla sportska pravda za sve one krađe koje su godinama na njihov mlin tjerale rukometnu vodu. Drugi će samo konstatirati da se slovenski suci jednostavno nisu snašli u infarktnoj završnici, no najbitnije je da ovakva Njemačka nije niti zaslužila ništa više od petog mjesta.

Šveđani pokazali najveći potencijal

Posebnu nagrada za najveću nadu Prvenstva odlazi u Švedsku. Lindgren i Olsson složili su odličnu i iznimno mladu momčad koja je neodoljivo podsjećala na Hrvatsku u Portugalu 2003. Razlika je jedino ta što su naši rukometaši tada pokazali pobjednički mentalitet prepun sportske bahatosti na čijim su krilima šokirali svijet i uzeli naslov. Švedi su odlično počeli, no kakao je natjecanje odmicalo na površinu su isplivavale razne dječje bolesti koje se ne mogu izliječiti cjepivom, samo iskustvom i stažom. Na koncu su završili kao sedmi iako su možda u nekim utakmicama pokazali igru koja zaslužuje bolji plasman.

Ostale momčadi odigrale su više ili manje u skladu s očekivanjima i mogućnostima. Srbi su slovili kao potencijalna mina, a tako su na trenutke i izgledali. Makedonija slavi svoje rukometaše i najboljeg strijelca u povijesti Svjetskih prvenstava Kirila Lazarova. Mađari su šestim mjestom ispunili svoj cilj, dok su Slovaci desetim učinili i puno više od toga. Norvežani su završili "bljutavo" deveti. Ne smije se zaboraviti niti podbačaj Rusije koja je još jednom dokazala da su zlatni dani njezinog rukometa ostali negdje u prošlosti.

Indexova idealna momčad prvenstva

Na koncu evo i prijedloga Indexove idealne momčadi prvenstva, ona IHF-ova ionako uvijek previše odiše politikom.

Na vratima je slovački golman Richard Stolch. Vanjsku liniju, s lijeva na desno čine Šved Dalibor Doder, Nikola Karabatić i Kiril Lazarov. Na krilima su Francuz Gigou i Ivan Čupić, a na crti je Igor Vori koji je ujedno i MVP prvenstva.

Marko Petrak
Foto: Pixsell