TAMO gdje Neven Jurica prođe, trava ne raste. Kao veleposlanik u Australiji našao se pod istragom zbog podizanja zgrade veleposlanstva za 1,6 milijuna dolara, duga od 370 tisuća dolara i neplaćenih komunalija za veleposlanstvo. Na raskošnim zabavama u Canberri trošio je novac dijaspore prikupljen na dobrotvornim zabavama, a na Novom Zelandu u deset dana uspio je skucati telefonski račun od 1500 dolara. Kao veleposlanik u Norveškoj prekoračio je troškove reprezentacije za 850 posto. Sada je isto ponovio u Washingtonu: samo u prošloj godini za reprezentaciju je potrošio 1,5 milijuna kuna. Sasvim u skladu s reputacijom, Jurica je jedini veleposlanik RH koji nadležnima na Zrinjevcu ne dostavlja financijska izvješća.

Prije petnaestak godina iz Australije je doslovno pobjegao pred bijesnim hrvatskim iseljenicima. Iz Norveške ga je pod hitno, dok još ne bude kasno, vratila Račanova koalicijska Vlada. Od računa za ručkove i večere u Washingtonu pobjegao je u - New York. Tamo se očekuje da i na mjestu stalnog predstavnika Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a ostavi sličan trag.

Pjesnik na privremenom radu u diplomaciji

U međuvremenu, "pjesnik na privremenom radu u diplomaciji", kako si voli tepati,  zabilježio je sljedeće uspjehe: kao veleposlanik u SAD-u odšutio je narko-skandal u konzulatu u Los Angelesu i skandaloznom manipulacijom pokušao izgurati predsjednika Republike Stjepana Mesića s večere koju je u New Yorku organizirao George W. Bush kako bi namjestio poziv Ivi Sanaderu. Za to je od Mesića dobio "žuti karton", a od Sanadera promociju u Vijeće sigurnosti UN-a.

Polovinom devedesetih, nakon što je doslovno protjeran iz Australije i poslan na kratko hlađenje u Bugarsku, Jurica je imenovan za šefa Ureda za odnose s javnošću hrvatske Vlade. Tamo se proslavio prekršajnom prijavom protiv Feral Tribunea zbog "pornografske naslovnice", iniciranjem jedinstvene zajedničke tužbe hrvatske Vlade protiv Davora Butkovića zbog teksta o korumpiranosti Vlade, te sasvim prikladno za budućeg veleposlanika u SAD-u, istaknuo se optužbama na račun američkog State Departmenta zbog njegova "paušalnost, neprihvatljivog i ničim utemeljenog" izvještaja o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Doista se ne možemo sjetiti čovjeka koji je s tako malo kvaliteta ostvario tako zavidnu diplomatsku karijeru. I pritom nanizao toliko grešaka, propusta, afera i skandala. A priznat ćete, to je u ovakvoj Hrvatskoj i s ovakvom kadrovskom tradicijom HDZ-a, ipak zapažen uspjeh.

Nema tajne

I stoga vijest o tome da je Neven Jurica utisnuo svoj prepoznatljivi pečat u zadnjoj godini svog mandata u Washingtonu zapravo uopće nije vijest. Vijest bi bila da NIJE prekoračio troškove. Ovo se zapravo savršeno uklapa u njegovu diplomatsku karijeru. I u neku ruku, predstavlja kontinuitet (nakratko prekinut mandatom Ivana Grdešića) u odnosu na bivšeg veleposlanika Miomira Žužula u Washingtonu: kad su plastični lusteri u rezidenciji zamjenjivali kristalne, a kristalni nestajali u nepoznatom pravcu, kad su se u privatnom aranžmanu opremale službene prostorije, dogovarali lobistički aranžmani i tome slično. Neki izvori iz Ministarstva vanjskih poslova svojedobno su potiho upozoravali da bi se slanje Nevena Jurice u Washington, tradicionalno najrastrošnije veleposlanstvo, moglo usporediti sa "slanjem lisice u kokošinjac". I bili su u pravu. No, kamo sreće da je to bila iznimka, kao i da je to bila jedina Juričina afera. Pogotovo financijska.

U čemu je tajna Juričina uspjeha? Nema tajne - Jurica je Sanaderov prijatelj. To objašnjava sve: od imenovanja na možda najvažniju diplomatsku dužnost, onu veleposlanika u SAD, preko izbjegavanja odgovornosti za narko-skandal, pa do besramnog trošenja na reprezentaciju i konačno, ugurivanja u Vijeće sigurnosti umjesto Mirjane Mladineo. U ovoj državi nema prestižnije dužnosti od one Sanaderova prijatelja, a sukladno tome Jurica je toliko moćan i utjecajan da mu čak i predsjednik Mesić mora za besramne podvale dijeliti "žute kartone" i uredno potpisivati svaku novu diplomatsku dužnost.

Hrvatska - zemlja Sanaderovih prijatelja

No prije nego što je Hrvatska postala zemlja Sanaderovih prijatelja, Jurica je bio običan HDZ-ov barakaš s kojim nisu znali što bi, ali ni kako ga se riješiti. Nije bio dovoljno koristan na domaćem terenu, a nakon australske avanture, tijekom koje je uspio posvaditi tamošnje Hrvate i isprovocirati njihovu šeficu HDZ-a da ga nazove "zloduhom i sramotom australskih Hrvata", postao je beskoristan i u inozemstvu. Možda su njegove karakterne osobine (čitaj: financijska "lepršavost") bile u skladu s karakterom Tuđmanova režima, ali on svejedno nije imao onu specifičnu političku težinu koja bi mu omogućavala dugovječnost u visokoj politici kakvu je, recimo, ostvario jedan Vlado Šeks ili Stipe Mesić. Nije bio koristan, ali uvijek se motao pod nogama. Potucao se od Bugarske do Norveške - s kratkom, ali zato sramotnom epizodom u Matešinoj Vladi tijekom burne 1996. godine - sve dok konačno na vlast nije došao njegov prijatelj Ivo Sanader.

I eto Jurice u krugu odabranih. U plejadi premijerovih prijatelja iz redova arhitekata, zubara, likovnjaka, kolekcionara, dobro im je došao jedan pjesnik. Odmah je osvanuo na čelu saborskog Odbora za vanjsku politiku, pa na mjestu veleposlanika u Washingtonu, pa sada za stolom Vijeća sigurnosti UN-a u New Yorku. Neupućenima bi se činilo da stavlja u funkciju svoje golemo diplomatsko iskustvo - kad ono ne bi bilo mizerno i sramotno - ali zapravo se radi o prijateljstvu koje život znači. Nema sumnje, nikada do sada netko tako prosječan nije postao tako utjecajan i ugledan.

Zašto je ostao pošteđen?

Zašto je preživio ono podmetanje Mesiću oko Bushove večere u New Yorku? Zato što je Sanaderov prijatelj. Zašto je ostao pošteđen u narko-aferi, zbog koje je u nemilost pala ministrica Kolinda Grabar Kitarović, a krakovi dosezali čak i do Biance Matković? Zato što je Sanaderov prijatelj. Zašto Jurica jedini ne mora podnositi račune i zašto neće odgovarati ni zbog trošenja u Washingtonu? Pogodili ste, zato što je... Zapravo, u ovoj državi poželjnije je biti Sanaderov prijatelj, nego recimo, predsjednik Republike. Možete biti štetočina, niškoristi, promašen slučaj, nepoželjan i suvišan. Ali ako pripadate uskom krugu premijerovih suradnika, najmoćnija ste osoba u državi. I sve one afere, naročito financijske prirode, mogu biti samo preporuke za buduća imenovanja na visoke funkcije, nikako hendikep. S nestrpljenjem očekujemo Juričin juriš po New Yorku.