Čačićeva jezikova juha za Milanovića korak bliže "uštekavanju" HDZ-u
BUSH i Sanader mogu tvrditi da se Hrvatska vratila svojem zapadnom domu, ali odlazak Istoka iz Hrvatske je daleko teže postići, a primjeri za to više nisu samo u glazbenom ukusu nego i njenom budućem političkom razvoju. Naime, današnja Hrvatska, barem što se stranačke slike tiče, daleko više podsjeća na Putinovu Rusiju nego i na jednu od država onoga što se voli nazivati "slobodnim svijetom".
Tako prošli parlamentarni izbori nisu, kao što je to većina komentatora bila sklona zaključiti, etablirali dvostranačje, nego sustav u kojem postoji ono što se naziva "prirodnom vladajućom strankom" od koje se očekuje da uvijek dobiva izbore, bez obzira kakvi bili rezultati njene vladavine. Što zbog medijske manipulacije, što zbog potrošenosti ideologija koje su im predstavljale temelj, sve druge stranke su ili marginalizirane ili su svedene na rezervni ešalon vladajuće stranke čiji položaj nikada više neće ozbiljno dovoditi u pitanje. Te stranke mogu biti nacionalističke, socijaldemokratske, liberalne, zastupnici regija, etničkih manjina ili društvenih skupina; one mogu kritizirati, pa se čak i suprotstavljati politici vodeće stranke, pa čak i glumiti nekakvu oporbu, ali kada je potrebno donositi nekakve konkretne odluke ruke se za glavnog partnera dižu u Saboru isto kao i u Dumi.
Jedini izuzetak od svega toga je SDP koji, na prvi pogled, ima dobru poziciju kao stranka koja je tijesno izgubila izbore. Međutim toj je stranci - prije svega zbog komunističke prošlosti - namijenjena uloga aveti prošlosti koja bi, slično kao Zjuganov u Rusiji, bila preslaba da ozbiljno ugrozi status quo, a dovoljno jaka da se njenim eventualnim dolaskom na vlast plaše "pravovjerni" birači te tako novom sustavu daje demokratski legitimitet.
Pragmatik Čačić
Takvo stanje stvari se implicitno moglo nazrijeti kroz cijeli niz javnih ličnosti koje su uživale reputaciju ljevičara, liberala ili kritičara Sanaderove vlade, a koje su tik pred izbore odjednom postali njegovi vatreni zagovornici. Eksplicitno je taj postizborni scenarij, pak, prvi izložio Radimir Čačić, danas ustoličeni novi predsjednik HNS-a. Komentirajući postizborna preslagivanja i budućnost stranaka u "Otvorenom", Čačić je ustvrdio kako je stvorena situacija u kojoj HDZ samim time što je vladajuća stranka može računati na fiksiran postotak glasova koji se poslije lako može napumpati do broja nužnog za održavanje vlasti. Sve druge stranke se tome, zaključio je danas ustoličeni čelnik HNS-a, tome moraju prilagoditi.
U svjetlu tih riječi postaje sasvim jasno zašto se HNS na današnjoj skupštini odlijepila od sintagme o lijevom centru i odlučila postati "čisti centar", odnosno potencijalni partner i "lijevima" i "desnima". Čačić kao pragmatik dobro zna da će, ako se trenutni trendovi nastave, proći možda čak i desetljeća prije nego što Hrvatska ponovno dobije ijednu vladu koja bi se mogla nazivati lijevim centrom. Ako HNS, dakle, želi na vlast, morat će jedino pronaći neki način da se "ušteka" HDZ-u. Današnja "jezikova juha" koju je dobio Milanović se može protumačiti kao korak u tom smjeru.
Čačić ima spremno opravdanje za sve one koji ga drže izdajnikom lijevog centra
Malo je vjerojatno da će novi kurs HNS-a po tu stranku imati previše negativne posljedice, ili barem tako negativne kao u slučaju nekih drugih stranaka koje su skupo platile svoje lijeganje u postelju s HDZ-om. Glavni je razlog u tome što HNS najvjerojatnije neće na vlast odmah, pa ga nitko od strane hrvatske javnosti - tako sklone kratkom pamćenju - ne može nazvati foteljašem. U pitanju je dugoročna računica koja u vidu ima izbore 2011. godine, na kojima bi HNS trebao usisati glasačko tijelo sa ZERP-om i drugim stvarima blamiranog HSS-a, kao i reliqiuae reliquiarum HSLS-a.
Čačić isto tako ima spremno opravdanje za sve one koji ga drže izdajnikom lijevog centra i trećesiječanjskih partnera. Naime, nesuđeni hrvatski premijer uvijek može tvrditi da bi priča bila sasvim drukčija da je kojim slučajem SDP pod Milanovićem i kompanijom bio malo manje bahat i znao zbrojiti dva i dva. Ovako je HDZ na vlasti i ostat će na vlasti, pa HNS-u ne preostaje ništa drugo da se za svoja liberalna i prosvijećena načela bori u HDZ-ovom taboru, a SDP ostavi da bude "dosljedan" na drugoj strani mosta koji je sam spalio.
Dragan Antulov