RADI zaštite zdravog razuma i slobode mišljenja koje je možda zatrto na Hrvatskoj radioteleviziji, ali još preživljava u (sve skučenijem) dijelu hrvatskog društva, potrebno je osvrnuti se na demanti koji je izašao iz prisavske "katedrale (zlo)duha", povodom komentara "Doista, vlada li mafija HRT-om".

Stvari su očito postale jako ozbiljne kad Hrvatska radiotelevizija prijeti sudskom tužbom. Toliko ozbiljne da se valja prisjetiti što se dogodilo zadnjoj osobi koju je HRT poslao na sud. Hm, hm... Ah, da, postala je glavna urednica Informativnog programa. Hloverka Novak Srzić, o njoj je naime riječ, ogledni je primjer kriterija koji se zahtijevaju od zaposlenika na Prisavlju: lojalnost i poštivanje ugovora. Dakle, Hloverka je prekršila povlašteni ugovor s HRT-om (jedan od onih o kojima javnost kao vlasnik javne televizije ne zna ništa) prešavši na konkurentsku Novu TV. Za masne pare jednostrano je raskinula ugovor s poslodavcem i uz puno gorčine na granici vrijeđanja pristupila konkurenciji. Za koju je, bruje zlonamjerni kuloari, čak prije toga neko vrijeme fušarila. Točnije, fušarila je za emisiju u produkciji supruga njezine najbolje prijateljice Dijane Čuljak. Ali to su zlonamjerni tračevi i njima u ovom tekstu nije mjesto. Vratimo se činjenicama.

Ako vam HRT prijeti sudom, znači da vam vjeruje i ozbiljno računa na vas

Dakle, Hloverka je otišla na Novu TV, zaradila sudsku tužbu za naknadu štete zbog kršenja ugovora, zatim neslavno propala te u isto vrijeme prihvatila ponudu novog vodstva HRT-a ne samo da se vrati u staro jato, već da postane - pazi sad! - glavna urednica Informativnog programa. To je presedan koji će sigurno ući u novinarske anale: osobu s kojom je u sudskom sporu HRT zove za glavnu urednicu Informativnog programa. I to u osvit parlamentarnih izbora. I to dok spor još traje. Lojalnost i zakonitost, to su dva stupa na kojima počiva vjerodostojnost ustanove koja užasno vodi računa o svom dignitetu. Toliko da piše demantije koji to nisu. Usputna pouka: ako vam HRT prijeti sudom, znači da vam vjeruje i ozbiljno računa na vas.

No dobro, vratimo se demantiju. Janoš Roemer, osoba koju je Vanja Sutlić poslao na medijske barikade, potrudio se objasniti kako stvari stoje u vezi opomene pred otkaz Ivani Dragičević Veličković. Kaže da ona nije kažnjena tom disciplinskom mjerom, već upozorenjem kojim je se upozorava na obveze iz radnog odnosa", u kojem stoji i da se "u slučaju ponovnog kršenja tih obveza može otkazati Ugovor o radu". "Između toga dvoga velika je pravna razlika", piše Roemer.

Dobro da je Roemer pozvao novinare da ne objavljuju krive informacije, budući da im on može dostaviti one prave

Hvala bogu da je "opomena" samo "upozorenje", a da je "otkaz" zapravo samo "obveza iz radnog odnosa u kojem stoji da se u slučaju ponovnog kršenja tih obveza može otkazati Ugovor o radu". Nije Ivana dobila opomenu pred otkaz, već upozorenje da će joj se raskinuti ugovor o radu ako ponovi slični prijestup. Sva sreća da postoji pravna razlika, jer da se pozivamo na zdravi razum, bilo bi svega. I dobro da je Roemer pozvao novinare da ne objavljuju krive informacije, budući da im on može dostaviti one prave. Pa je tako neki dan, na pitanje novinara je li Ivana Dragičević doista dobila opomenu pred otkaz, on odgovorio: "Ne mogu ni potvrditi ni demantirati".  Dobro da su ga pitali.

Zdravi razum općenito je dosta fluidna kategorija na Prisavlju. Pa kad se spomene kako je Ivani Dragičević uručena opomena pred otkaz, pardon - upozorenje prije raskida ugovora o radu, a Ivana Šikić vratila se u redakciju Informativnog programa, Roemer objašnjava kako je "za razliku od poslova koje je prije obavljala, sada razmještena na suradničko mjesto unutar redakcije na kojem ne radi autorske priloge i ne nastupa direktno u programu". Dakle, ona surađuje, a možda i uređuje. Puno je takvih na HTV-u i neki od njih nazivaju se urednicima, a neki suradnicima koji surađuju s urednicima. Ili je možda logika opet fluidna kategorija?

A možda je i bolje da Ivana Šikić ne nastupa direktno u programu. Kad je to činila, onda se u svojoj emisiji uživo obračunavala s kolegama koji su u Dnevniku objavili tonski zapis Brijunskog sastanka uoči Oluje.

Piše Roemer i kako Denis Latin nije kažnjen zato što se "izjašnjavao protiv imenovanja Hloverke Novak Srzić", već zbog "uvreda koje je iznio na račun kolegice". Glasnogovornik, međutim, nije pojasnio kako onda ta ista kolegica (ona s kojom s HRT sudi) nije kažnjena zato što je kolege - one koji su se u legitimnoj anketi izjasnili protiv njezina imenovanja - nazivala "neradnicima" i "buntovnicima bez razloga".

Međutim, potpuno je jasno kako je Vanja Sutlić zapravo - barem tako piše Roemer - na Programskom vijeću HRT-a branio Mislava Bagu od "neargumentiranih napada" članova Vijeća.  I to tako što je rekao da je bio "žrtva vlastite ambicije". U prijevodu: sve je upropastio, uzrujao u predizbornoj noći Sanadera i Hloverku, samo zato što je bolesno ambiciozan i prilično nesposoban, ali to mu ne treba zamjeriti. Bolje bi bilo da mu je odrezao od plaće. Nego da mu je, za nagradu, u Otvorenom prikrpao Dijanu Čuljak kao osigurač da ne bi opet zastranio.

Hrvatski građani sa zadovoljstvom se napijaju iz prisavskog vrela mudrosti

Janoša Roemera jako je zasmetala konstatacija da se HRT "lažno predstavlja kao javni servis". I pritom se poziva na  Zakon o HRT-u "koji posve jasno i precizno definira što proizlazi iz HRT-ova statusa javne radiotelevizije". "Sve te svoje obveze prema javnosti", piše Sutlićev glasnogovornik, "uredno ispunjava". Evo kako: sapunicama i kvizovima, petparačkim serijama i filmovima, gomilama reklama i prikrivenim oglašavanjem u programu, uškopljenim Informativnim programom i ukidanjem dobrog dijela političkih emisija, ignoriranjem Europskog prvenstva u umjetničkom klizanju, netransparentnom nabavom programa, primitivnim i jeftinim emisijama i da ne nabrajamo sad dalje. Društvena vrijednost je nemjerljiva. Hrvatski građani sa zadovoljstvom se napijaju iz prisavskog vrela mudrosti. Glavno da se vrh HRT-a poziva na ono što piše u zakonu. Piše i na rupi na plotu da je to "ona stvar", pa se budala našpranjila.

A sad nešto o slobodi izražavanja stavova. Janos Roemer upozorava kako su novinarske tvrdnje da je HRT "politička pudlica" i sredina u kojoj se najbolje snalaze oni koji love u mutnom , kao i retorički upiti "vlada li mafija HRT-om" "drsko ignoriranje transformacije kroz koju je HRT prolazio od kraja devedesetih" i "direktna uvreda svakog zaposlenika Hrvatske radiotelevizije". I zato HRT zadržava pravo zatražiti i naknadu štete sudskim putem. Istina, transformacija je doista vidljiva - na gore. I doista bi bilo drsko ignorirati ju, pogotovo što je ona, kao takva, najveća uvreda za njegove zaposlenike. Nažalost, među otkrićima koje je Janos Roemer u ime ravnatelja podastro u svom reagiranju, ne nalazi se i odgovor na posljednju konstataciju u tekstu. O tome da na HRT-u možda ne vlada mafija, ali vlada nešto mnogo gore. To mu se vjerojatno nije učinilo spornim.