ZAGREBAČKO kazalište mladih završava 2006. godinu s još jednom premijerom. Riječ je o predstavi Ane Tonković Dolenčić Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom u režiji Krešimira Dolenčića. Premijera će se održati u subotu, 9. prosinca u 19 sati.

Predstava je namijenjena djeci i odraslima, a uloge tumače neki od najpoznatijih hrvatskih glumaca; Urša Raukar, Doris Šarić-Kukuljica, Barbara Prpić, Filip Nola, Pjer Meničanin, Rajko Bundalo i Maro Martinović. Glazbu je skladao Davor Rocco, scenografiju je osmislila Dinka Jeričević, a kostime Goran Lelas.

Tekst i predstava koriste priču o profesoru Baltazaru samo kao ishodište kazališnog postupka. Likovi i motivi postavljeni su u jedan drugačiji kontekst kao promišljanje što priča o dobrom profesoru može značiti za nas danas.

Živjeli su u Zagrebu neki ljudi i bili su strašno usamljeni. Neki ljudi nikada niti ne pomisle da mogu bolje, jer vjeruju da žive zato što rade i telefoniraju. I svaki dan imaju puno smeća. Kada sanjaju se ljute, kad se ljute drugi su im krivi. I nikada se sebe ne sjete. Naši su junaci bili malo, malo drugačiji…

Radnja predstave je putovanje, odnosno potraga za profesorom Baltazarom.

Glavni junak crtića iz našeg djetinjstva utjelovljenje je dobrog čarobnjaka. Njegov svijet nastanjen je osobenjacima čije realne, irealne ili ponekad bizarne probleme uspješno rješava instant kapljicom iz svoga čudesnog stroja. Rješenje naravno, ovisi o problemu, ali uvijek predstavlja način da se individualne teškoće jednog ili više likova nadvladaju i zajedništvom uklope u šareni život Baltazargrada.

Magičnost profesora Baltazara nije u tome da izmisli rješenje. On smišlja način kojim će se svaka zasebna osobitost najbolje iskazati i profunkcionirati u zajedništvu. On ne mijenja ljude, nego okolnosti u kojima žive - proširuje unutrašnje i vanjske prostore njihovog postojanja.

Instant kapljica, govoreći današnjim rječnikom, svojevrsni je placebo koji svoju djelotvornost duguje ponajviše velikoj vjeri pojedinaca u potrazi za rješenjem. Idući tim putem profesora Baltazara i njegov stroj vidimo kao bajkovit prikaz nadahnuća, kreativnog pristupa problemu i afirmiranje naših postojećih ograničenja u naše prednosti. Jer ljudska "ograničenost" nije mana, već prednost koja nas usmjerava u komunikaciju.

Nitko ne može sve i nitko ne može sam. Naša je priroda u nadopunjavanju. Naše je ispunjenje u komunikaciji. Profesor Baltazar pomaže nam da vidimo put. Nema beznadnih slučajeva.