OD ČETIRI milijuna i nešto sitno izbornika u državi koji "znaju" kako bi trebala izgledati reprezentacija i koga bi trebalo voditi a koga ne, onaj čije mišljenje je jedino bitno, u petak prijepodne će obznaniti popis.

Neće tu biti nikakvih velikih iznenađenja: povjerenje će dobiti "oni koji su iznijeli kvalifikacije", kako se to već u narodu kaže.

Udarna jedanaestorica gotovo da se nije mijenjala od početka kvalifikacija: Butina - Šimunić, R.Kovač, Tomas - Srna, Tudor, N.Kovač, Babić - N.Kranjčar - Pršo, Klasnić, već je poznata postava. Ostali koji će gotovo sigurno ići na Svjetsko su: Didulica, Pletikosa, Tokić, Šimić, Jerko i Ivan Leko, Modrić, Vranješ, Balaban, Da Silva, Bošnjak, Olić.

Ono što "bode oči" je da na popisu osim Babića, koji je lijevo "krilo" i gotovo neiskoristiv u obrambenim zadaćama, nema nijednog drugog klasičnog ljevaka koji bi ga mogao mijenjati. Anthony Šerić, koji možda ne uživa velike simpatije javnosti i nije baš najsjajniji tehničar, svakako je zavrijedio poziv i to ne samo kao statist, kao što je bio ´98. a ne može se zanemariti ni njegovih pet sezona u Serie A, gdje nije igrao za bezvezne klubove. Zamislimo samo da se Babić ozlijedi, tko će na lijevoj strani zaustavljati suparnike. Možda rekonvalescent Olić?

Umjesto njega, Cico će pozivom počastiti Marijana Buljata, koji će statirati kao u Italiji ´90-te Panadić, Jarni i Šuker, jer njegovu poziciju pokrivaju Srna i Šimić, čime se nastavlja neshvatljiva selektorska praksa da se mlade igrače za nagradu za dobru sezonu u našoj slabašnoj ligi vode na Svjetsko prvenstvo, a igre neće ni okusiti. Bolje bi bilo da se onda, ako je već nagrada u pitanju, Buljatu kupi lijepa plazma ili LCD televizor ili da mu se uplati aranžman za Njemačku u turističkoj agenciji.

Davor Vugrinec je doista, "jedini igrač iz hrvatske lige koji ima mjesto u prvoj postavi reprezentacije", kako je za Index prije dva tjedna izjavio Zlatko Dalić. Sjajni Varaždinac ima manu što nije baš jak igrač kad su "igrice" u pitanju, a imati na lageru takvog igrača, značilo bi da bi nakon par lošijih poteza Tatinog sina, tribine zahtijevale da Vuga uđe. Ovako, umjesto Nike, doista nema tko igrati, pa je Kranjčar Jr. potpuno i službeno pretplaćen. Protekcija kojom je počašćen doista ne poznaje granice, pa će za potrebe njegova rasterećenja njegov otac čak i Modrića pretvoriti u zadnjeg veznog.

Dva vrsna šmekera Mario Bazina i neuništivi Miki Rapajić također nisu po ukusu Zlatka Kranjčara. Bazini ne pomaže niti što zabija velikim europskim klubovima i što sjajno igra u omiljenoj zemlji ovog i prethodnog izbornika. Rapajiću nije dovoljno ni što doista fantastično igra u Belgiji, kao i da sa 32 godine i nije baš takav djedica, a postoje i snimke na kojima u dresu Standarda, vjerovali ili ne, uklizava. Rapajić je, ne zaboravimo, ljevak.

Ova dvojica nemaju pluća Nike Kovača, niti radijus Darija Srne, ali u reprezentaciji bolno deficitarnoj kreativcima i prekrcanoj halfovima i napadačima, doista su potreba i karika koja bolno nedostaje.

Butina ne brani nakon dvomjesečne ozljede i 12 propuštenih kola, čak je i prebačen u drugu momčad, a Pletikosa se utopio u opće sivilo Hajduka. Možda bi se povjerenje konačno trebalo ukazati Zlatku Runji, ako je već Galinović, koji je fantastično štopao Ronaldinhove slobodnjake u Ligi prvaka, prokazan kao kikser.

Ivica Križanac je, kad se već dijele nagradni pozivi, zaslužio odlazak u Njemačku, jer je odlično igrao za Zenith iz St. Petersburga u ruskom prvenstvu i Ligi UEFA.

Zvonko Alač