SIROMAŠTVO u Europskoj uniji je u opadanju, ali taj se proces događa vrlo sporo, pokazuje nedavna studija Fondacije Robert Schuman.

Premda socijalna politika ostaje u nacionalnim kompetencijama, EU igra važnu ulogu u smanjivanju siromaštva, kaže studija kojoj su na čelu bili Sarah Bouquerel i Pierre-Alain de Malleray s pariškog Instituta za političke studije. Posebno politika socijalne kohezije, kažu oni, ključna je u borbi protiv siromaštva. "

Siromaštvo", kažu stručnjaci, "fenomen je koji ima mnoge oblike i teško ga je razumjeti. Nema sumnje da je nedostatak novca u domaćinstvu da se ispune potrebe na svakodnevnoj osnovi, kao što su hrana, grijanje ili režije, znak siromaštva. Ali što ako se radi o domaćinstvu koje si ne može priuštiti praznike, ili kupnju stroja za pranje suđa, je li ono siromašno?", pitaju se autori studije.

Postoje velike regionalne i nacionalne razlike, kažu, kada se ocjenjuju indikatori siromaštva. Subjektivno, domaćinstvo s istim životnim standardom može se u nordijskim zemljama proglasiti siromašnim, dok bi ono u Grčkoj, Portugalu i nekim novim zemljama članicama bilo relativno dobrostojeće.

Tehnički, jedna od mjera koje se koristi za izračun granice siromaštva striktno je nacionalna: domaćinstvo koje ima manje od 60 posto prosječnih primanja u državi naziva se siromašnim.

Jedna je studija 2001. pokazala da je 72 milijuna Europljana, odnosno njih 16 posto, živjelo ispod granice siromaštva, što je samo 3 posto manje nego 1994.

Autori se zalažu da se socijalne usluge isključe iz europske politike konkurentnosti: "Ključni pokretač smanjivanja siromaštva u Europi je sustav socijalne zaštite koji ima svaka zemlja. Statistike govore za sebe: režim socijalne zaštite omogućava smanjivanje siromaštva", kažu.

Ako te mjere ostanu izvan dosega europske konkurentnosti i dođe do njihove postupne koordinacije u Uniji, to će pomoći učinkovitosti glavnog instrumenta kojim vlasti raspolažu u smanjivanju siromaštva, smatraju Bouquerel i de Malleray.