U IDEALNOM svijetu, u kojemu bi institucije trebale raditi ono što im je formalna svrha, davanje koncesije RTL-u za negdašnji treći program Hrvatske radiotelevizije je trebalo dovesti do značajnog povećanja kvalitete programa na domaćim TV postajama.

No, idealni svijet je jedno, a surova stvarnost drugo, u što nas je RTL Televizija, uz nekoliko časnih izuzetaka, uvjerila u prethodne dvije godine. Jedan od razloga je i taj što je HRT kao "javna televizija" za sebe zadržao veliki broj komercijalnih sadržaja koji bi, po prirodi stvari, trebali biti domena komercijalnih TV-postaja kao što su Nova TV i RTL Televizija.

Zbog toga je RTL Televizija bila prisiljena suprotstaviti se takvoj konkurenciji inzistiranjem na sadržajima kakvih na HRT-u najčešće nema - pri čemu su se raznorazni reality showovi, zbog jeftinoće produkcije, nametnuli kao najbolje rješenje. Mnogi od njih su kopije emisija već isprobanih na stranim TV-postajama.

"Vjeruj u ljubav" - reality show posvećen spajanju davno razdvojenih obitelji i prijatelja, odnosno posvađanih ljubavnika - se tako uklapa u RTL-ovu produkciju. Iako reklamiran kao novitet, zapravo predstavlja prilično star koncept, koji se već desetljećima koristi na TV-postajama širom svijeta. Nešto slično se, uostalom, može reći i za "Srcolovku" koja je ništa drugo do domaća verzija "Dating Gamea" koju je još 1960-ih na američku televiziju doveo legendarni Chuck Barris.

Ono što "Vjeruj u ljubav", barem na prvi pogled, izdvaja od većine RTL-ovih reality showova, jest to što je iskorištavanje privatnosti sudionika u komercijalne svrhe - razloga za uobičajene zamjerke na većinu reality showova - u ovom slučaju opravdano plemenitom svrhom spajanja davno razdvojenih ljudi. To što su brat i sestra, odnosno dvoje starih prijatelja, morali koristiti reality show RTL Televizije da bi se ponovno sreli manje govori o njima samima ili o samoj TV-kući, a više o svijetu u kojemu živimo.

Sam koncept showa nije problem, koliko je problem njegova izvedba, odnosno produkcijski tim koji je, kao i obično, stavio daleko više naglaska na "show" nego na "reality". Tako su pojedine scene sličile na materijal pokupljen s montažerskog poda prosječne hrvatske sapunice.

Najbolji je primjer, "dokumentarna" snimka dijaloga voditelja Daniela Ljuboje i Dorijana Elezovića koji se "slučajno" našao pred kamerama taman u trenutku kada je trebalo smisliti nekakav radio-džingl.

No, mnogo ozbiljniji problem za "Vjeruj u ljubav" bit će predvidljivost ishoda svake od dirljivih priča ako emisija svaki put bude umjetno stvarala napetost. Teško je očekivati da će davno izgubljeni brat i sestra odbiti da se sretnu pred TV-kamerama, odnosno da će itko suočen s milijunskom publikom, odbiti bračnu ponudu i dozvoliti da ga upamte kao osobu kamenog srca.

Stoga će se RTL Televizija, u nastojanju da izbjegne monotoniju, morati služiti kojekakvim trikovima. Već prva epizoda, u kojoj smo imali prilike vidjeti plesnu točku mažoretkinja, pokazuje kako stvari idu upravo u tom pravcu. Međutim, dosadašnje iskustvo s RTL-ovim reality showovima pokazuje da im je upravo kreativnost bila najslabija točka.

Stoga se u ljubav može vjerovati, dok će za kvalitetan RTL-ov show na tu temu trebati malo više uvjeravanja.

Dragan Antulov
Foto: RTL Televizija