JOŠ NEKOLIKO dana je preostalo do izbora u Velikoj Gorici, Požegi i Dubrovačkoj županiji, koji bi trebali pokazati kakva je snaga vodeće dvije hrvatske političke stranke. To znači da hrvatska publika ima relativno malo vremena da se zabavlja sa sve većom eskalacijom verbalnog rata između HDZ-a i SDP-a te - barem se tako nadaju njihovi čelnici - prestane obraćati pažnju na bitne razlike u ideologiji, teoriji i praksi vladanja između te dvije opcije, ukoliko one uopće i postoje.

U nastojanju da se javnosti prikažu kao ljuti i nepomirljivi protivnici, nekadašnje "sestrinske stranke" su odlučile srušiti dosadašnji tabu i počeli kao predmet kritika koristiti nešto o čemu je, navodno, odavno postignut neoborivi konsenzus - ulazak Hrvatske u Europsku Uniju.

Taj je proces započeo sa Sanaderovom izjavom u kojoj je poraz HDZ-a na izborima 2000. godine proglasio glavnim razlogom zašto Hrvatska već danas nije u EU, kao i s Račanovim odgovorom u kojemu tvrdi da hrvatski ulaz u EU po Sanaderovom modelu znači neprihvatljive ustupke kojekakvim europskim moćnicima.

Međusobne optužbe po pitanju EU su prilično zanimljive, s obzirom da je između dvije vodeće stranke po pitanju ulaska, odnosno načina na koji se taj ulazak mora izvesti, postojao čvrsti konsenzus kojeg su dijelili s gotovom cjelokupnim političkim, medijskim i kulturnim establishmentom Hrvatske. Ukratko, pitanje EU je posljednje oko kojega bi se HDZ i SDP trebali porječkati, pa je otvaranje ove političke fronte jasan znak da će se pred nedjeljne izbore lišiti svih skrupula u nastojanju da na birališta dovuku što je moguće više, danas uglavnom umornih i rezigniranih, birača.

Takvo razbijanje tabua nije moglo promaći urednicima "Otvorenog" koji su u studio dovukli predstavnike HDZ-a i SDP-a kako bi dobili komentar iz prve ruke.

Nedostatak nekakve "treće opcije" je emisiju, kao u bezbroj sličnih primjera, pretvorio u jeftino dnevnopolitikantsko prepucavanje oko toga čija vlada ima veće zasluge za otvaranje procesa pregovora.

Ipak, u svemu tome su SDP-ovi predstavnici ostavili nešto bolji dojam, možda najviše zbog toga što su kao saborski zastupnici gledateljima emisije bili manje poznati od na ekranima prilično česte Kolinde Grabar-Kitarović. Tako ih javnost nije mogla asocirati s raznoraznim "biserima" iz Račanova mandata, što sa Sanaderovom glavnom suradnicom ipak nije slučaj. Ta se percepcija jasno odrazila na rezultate telefonske ankete gdje je Račana 73 % gledatelja proglasilo najzaslužnijim za današnji euro-integracijski status Hrvatske.

Ma koliko cijela ova europska debata između HDZ-a i SDP-a na prvi pogled izgledala bespredmetna, ona će ipak imati blagotvorni učinak na hrvatski politički život, jer je stvoren presedan nakon koje će se procesu priključenja EU - cilju radi čijeg ostvarenja se dosada morala platiti svaka cijena - po prvi put moći razgovarati kritički, bez opterećenosti ideološkim dogmama. Nakon ovoga je ipak nešto manja vjerojatnost da će se ponoviti priča o "guskama u magli".

A ako se razbije taj tabu, s vremenom će se srušiti dogma o nepogrešivosti hrvatske političke elite koju predstavljaju Račan i Sanader, te tako stvoriti nužni uvjeti da se uistinu počnu rješavati i neki drugi hrvatski problemi.

No, dotada će još dugo vremena hrvatska politika i društvo biti žrtvama apsurdnog stava da je stranački sastav delegacija u Bruxellesu za zdravlje i blagostanje građana Velike Gorice, Požege ili Dubrovnika daleko važniji problem od začepljene kanalizacije, neispravne ulične rasvjete ili zagađenog vodovoda.

Dragan Antulov