Veterinar otkriva 3 najčešće pogreške vlasnika pasa tijekom vatrometa
DR. CHRIS Margrey, veterinar i direktor za prehranu u tvrtki JustFoodForDogs, ističe da vlasnici, prije raznih slavlja, trebaju pripremiti psa za vatromet koji bi mogli čuti.
Pseći sluh daleko je osjetljiviji od ljudskog, zbog čega je vatromet za njih posebno zastrašujuć. Dr. Margrey ga naziva "trostrukim okidačem" jer je glasan, nepredvidiv i psima potpuno neshvatljiv. U nastavku navodi tri najčešće pogreške koje vlasnici čine tijekom blagdanske pucnjave te objašnjava kako jednostavne mjere opreza mogu smanjiti stres i zaštititi psa.
Ne čekajte da pucnjava počne
Najveća je pogreška, kaže dr. Margrey, čekati da vatromet već počne prije nego što se osmisli plan kako pomoći psu. Umjesto toga, preporučuje da se vlasnici znatno prije blagdana posavjetuju s veterinarom kako bi izradili plan prilagođen potrebama svojeg psa. To može uključivati stvaranje sigurnog i mirnog utočišta u domu, prilagodbu okoline, vježbanje bihevioralnih tehnika ili razmatranje umirujućih dodataka prehrani i lijekova na recept.
"Nemojte čekati da vaš pas pokaže znakove nelagode", poručuje. "Pripremite se unaprijed s planom. Spremnost uvijek pobjeđuje paniku, a vaš će vam pas na tome biti zahvalan." Dodaje da priprema treba uzeti u obzir i opću razinu stresa psa u svakodnevici, a ne samo tijekom blagdana.
Ignoriranje ranih znakova stresa
Još jedna česta pogreška je zanemarivanje ranih, suptilnih znakova tjeskobe ili stresa, napominje dr. Margrey. Dok većina vlasnika prepoznaje očite znakove poput lajanja, cviljenja, drhtanja ili skrivanja, psi često prvo pokazuju manje primjetne signale. To uključuje dahtanje, nemirno kretanje, pretjeranu privrženost ili odbijanje poslastica i omiljenih igračaka.
Propuštanje tih znakova može dopustiti da se strah brzo pretvori u paniku, povećavajući rizik od bijega. Uplašeni psi postaju odlučni; mogu se izvući iz ogrlice, projuriti kroz vrata i preskočiti ogradu u pokušaju da pobjegnu. "Neliječeni stres također može dovesti do nepotrebne patnje za vašeg psa, a to je nešto što nijedan vlasnik ne želi", rekao je.
Pretpostavka da će pas reagirati kao i prije
Mirno ponašanje psa tijekom prethodnih proslava ne jamči da će se isto ponoviti i ubuduće, upozorava dr. Margrey. Osjetljivost na buku može se s vremenom razviti ili pogoršati, što znači da psi koji su se nekada činili ravnodušnima prema vatrometu kasnije mogu postati plašljivi ili reaktivni.
Vlasnici nikada ne bi trebali pretpostavljati da će njihov pas biti dobro. "Ponavljano izlaganje buci ne čini ih nužno manje uplašenima, a u nekim slučajevima može čak i pogoršati tjeskobu", objasnio je.
Mitovi koji mogu pogoršati situaciju
Dr. Margrey također upozorava da neke dobronamjerne strategije mogu nenamjerno pojačati pseći stres. Česta je zabluda da će izvođenje psa van kako bi se "naviknuo" na vatromet pomoći da prevlada strah. Iako postupno izlaganje može biti korisno u kontroliranim uvjetima, izlaganje već uplašenog psa pucnjavi često ima suprotan učinak.
"Neki psi s vremenom mogu postati nešto manje reaktivni, ali mnogi se jednostavno neće naviknuti. Štoviše, ponovljeno izlaganje može pogoršati tjeskobu ako se ne provodi ispravno", kaže dr. Margrey. Drugo je uvjerenje da će grljenje i maženje utješiti psa. Dok neki psi traže blizinu, drugi će se osjećati sputano, što može povećati njihovu tjeskobu.
Umjesto toga, vlasnici bi trebali ostati smireni, jer psi prepoznaju naše emocionalne signale. Također je upozorio protiv pojačavanja televizora ili glazbe kako bi se prigušila buka. Umjesto stvaranja dodatne buke, treba održavati poznato okruženje s uobičajenim rutinama i pomagalima poput deka i omiljenih igračaka. "Želite stvoriti pozitivan, ugodan prostor mnogo prije nego što vatromet i glasni zvukovi počnu - a ne poslije", zaključio je.
Što učiniti ako pas pobjegne
Čak i uz dobru pripremu, uplašeni psi mogu pobjeći tijekom vatrometa. Ako se to dogodi, dr. Margrey potiče vlasnike da ostanu što smireniji i brzo djeluju. Treba odmah obavijestiti susjede, lokalna skloništa, komunalne službe i tvrtku koja vodi registar mikročipova.
Prilikom pretraživanja okolice, šanse za pronalazak mogu se povećati nošenjem predmeta poznatog mirisa, poput pseće deke ili poslastica. Pogreška koju treba izbjegavati jest trčanje za uplašenim psom, što ga često natjera da pobjegne još dalje. Umjesto toga, vlasnici bi se trebali sagnuti, govoriti mirnim, poznatim glasom i potaknuti psa da sam priđe.