MATEO KOVAČIĆ, hrvatski nogometni reprezentativac i veznjak Chelseaja, napisao je tekst za Chelseajevu službenu web-stranicu u kojem se prisjetio početka karijere i zahvalio Dinamu koji mu je dao priliku kao 16-godišnjaku.

"Moji su počeci bili jako veseli i zaigrani. Od malih nogu jedini cilj bio mi je igrati nogomet. Kada sam imao između četiri i pet godina, mama me odvela na prvi trening i tad su joj svi rekli da sam još premlad i da ne bih trebao početi još igrati, ali na kraju su me pustili jer smo bili jako uporni. 

Iako sam bio jako mlad, shvatio sam da sam dosta brz i da imam nešto što druga djeca nemaju. Još u vrtiću sam igrao nogomet jedan protiv trojice i bio sam prilično dobar. Rano sam shvatio da imam talent, ali moj otac je govorio da je talent bez rada ništa. Zato sam naporno radio svaki dan da bih bio tu gdje sam sada.

Sjećam se kada sam prešao iz LASK-a u Dinamo Zagreb. Bio sam jako mlad, imao sam 12 godina. Počeo sam igrati za Dinamo i kroz nogomet sam stekao puno prijatelja. Kada sam imao 14 godina, slomio sam nogu i moja je obitelj sigurno patila zbog toga. Otac je ostavio posao u Austriji, gdje smo dobro živjeli, i preselili smo se u Hrvatsku.

Bio je to rizik, ali otac je vjerovao da mogu postići velike stvari u Dinamu i na kraju je imao pravo. Otac mi je bio najveća potpora, kao i cijela obitelj. Puno su žrtvovali, a ja im se pokušavam odužiti na druge načine, biti dobar sin i imati odličan odnos s obitelji.

Jedna od dobrih stvari bio je susret s Lukom Modrićem. Gledam Lukine utakmice otkako sam imao otprilike deset godina, tada sam bolje počeo shvaćati nogomet. Imao sam priliku sresti ga dva puta dok sam bio klinac. Prvi put sam imao devet ili deset godina, a drugi put 14 kada ga je doveo Tottenham.

Tada smo se fotografirali zajedno jer bi jednom mogli biti suigrači i to se ostvarilo. Slažemo se sjajno i tako ćemo nastaviti. Sretan sam što sam upoznao tako fenomenalnu osobu. Ne samo zato što je tako sjajan igrač već je i sjajna osoba. Jako je smiren i puno ga cijenim. Uvijek je prizemljen i on treba biti primjer svim igračima.

Nakon loma noge vratio sam se jako i kada sam imao 16 godina upao sam u prvu momčad. To je bio moj prvi korak u profesionalnom nogometu. A moj seniorski debi za Dinamo je bio zaista poseban. Bilo je to sada već tako davno! Zabio sam gol u toj utakmici i sjećam se tog trenutka. Moj otac je tada bio najsretnija osoba jer je puno patio kad sam bio ozlijeđen i taj je gol bio za njega. Mislim da je danas najponosniji otac na svijetu. 

Uvijek sam volio igrati nogomet i vjerovao sam u sebe, a želio bih zahvaliti Dinamu koji mi je dao priliku. Nije bilo lako dati priliku 16-godišnjem klincu jer taktički još nisam bio spreman za tu razinu, ali oprostili su mi moje slabije strane i gurali me da postanem bolji. Ja sam s druge strane davao sve od sebe. Iako tada vjerojatno nisam bio 100% spreman, Dinamo je vjerovao u mene i na kraju se isplatilo i meni i njima", napisao je Kovačić koji je 2013. godine iz Dinama otišao u Inter.