PRIGODNIM tradicionalnim programom Da se ne zaboravi Dubrovčani danas obilježavaju 30 godina od početka srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu - 1. listopada 1991. godine.

Program počinje u 9:30 polaganjem vijenaca kod Spomen križa na gradskom groblju Boninovo, nakon čega na brdu Srđ slijedi polaganje vijenaca uz molitvu i prigodan program. U 17 sati bit će otvorena Međunarodna znanstvena konferencija Dubrovački medijski dani s temom 30 godina od napada na Dubrovnik, a u 18 sati u luci Gruž spustit će se vijenci u znak sjećanja na poginule na moru.

Sveta misa za sve poginule u Domovinskom ratu služit će se u 19 sati u franjevačkoj crkvi Male braće, a u 20 sati u kinu Sloboda bit će prikazan film Od toga dana autorice Slavice Šnur.

U napadu je sudjelovalo više od 13.000 pripadnika jugoslavenske vojske

Točno u 6 sati prvog dana listopada 1991. godine više od 13 tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć srpskih i crnogorskih rezervista, napali su s kopna, mora i iz zraka područje Dubrovnika i jug Hrvatske. Među neprijateljskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa te 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova te 50 oklopnih transportera.

Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crti obrane dugoj više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.

Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, naselje Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu. Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila.

Već 5. listopada srpsko-crnogorski agresor zauzeo je Konavle i Slano i tako presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srpsko-crnogorskih postrojbi u grad i učvrstili crtu obrane.

Najteži dani tek su slijedili

Najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti Dubrovnik je pretrpio u studenome i prosincu 1991. godine. Od 8. do 14. studenog te 6. prosinca, na blagdan Svetog Nikole, u jakim napadima na grad je palo više od 5000 topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od 600 ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.

Tijekom srpsko-crnogorske agresije na dubrovačko područje poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 osoba. U srpskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 tisuće prognanih i izbjeglih. Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, kao i zaštićeni, skoro pet stotina godina star Arboretum u Trstenom. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.