DOSAD smo imali devetoricu, a Dejan Lovren postao je jubilarni, deseti Hrvat s naslovom europskoga klupskog nogometnog prvaka.

Njegov je Liverpool u finalu Lige prvaka u Madridu pobijedio Tottenham 2:0, ali naš reprezentativac nije ulazio u igru..

Ujedno je postao i drugi Hrvat koji je "ušati trofej" podignuo s Liverpoolom, nakon Igora Bišćana 2005. koji je također finale ispratio s klupe..

Apsolutni rekorder među Hrvatima je Luka Modrić koji je Ligu prvaka osvojio četiri puta. S Real Madridom prvi je put to uspio 2014., a zatim i triput zaredom od 2016. do 2018. godine, kad je s njim svlačionicu Kraljevskoga kluba dijelio i Mateo Kovačić.

Treći i posljednji Hrvat s višestrukim naslovima europskog prvaka je Dario Šimić koji je otišao do kraja 2003. i 2007. kao član Milana, makar je oba finala gledao s tribine.

Kronološki gledano, prvi Hrvat s trofejem Lige prvaka postao je Alen Bokšić u njenom prvom izdanju 1993., kad je njegov Marseille pobijedio Milan 1:0. Iduće godine Milan je pobijedio Barcelonu 4:0, a tada se europskim naslovom okitio Zvonimir Boban.

Na sljedećeg Hrvata na krovu Europe čekali smo do 1998. kad je prvak postao Real Madrid s Davorom Šukerom. Uslijedile su spomenute titule Šimića i Bišćana u 2000-im godinama, a prava hrvatska rapsodija krenula je u ovom desetljeću. Zapravo, od 2013. svake godine imamo pobjednika Lige prvaka.

Mario Mandžukić osvojio ju je 2013. s Bayernom, Luka Modrić 2014. s Realom, Ivan Rakitić 2015. s Barcelonom, a u posljednja tri izdanja ponovno je slavio Real s Modrićem i Kovačićem.

Mandžo je 2013. postao prvi Hrvat koji je zabio gol u finalu, a dvije godine kasnije to je ponovio Rakitić. Obojica su postigla prvi gol na utakmici.

Tih devet Hrvata, dakle, prije ovog finala, imalo je 15 osvojenih naslova, a možemo im pridružiti i Roberta Prosinečkog koji je do vrha stigao s Crvenom zvezdom 1991., dok se natjecanje još zvalo Kup prvaka.

Ali Hrvati su često i gubili finala. Njih dvanaestorica su finalne utakmice završavala porazom, a među njima su četvorica koja su ranije već osvojila titulu. Bokšić 1997. i Mandžukić 2017. izgubili su finale kao igrači Juventusa, Boban 1995. i Šimić 2005. s Milanom.

Lovren je postao prvi Hrvat koji je prvo izgubio finale, a zatim osvojio Ligu prvaka, no preostala sedmorica nisu bila te sreće. Ivica Olić i Danijel Pranjić dvaput su gubili finale s Bayernom (2010. i 2012.). Boris Živković, Marko Babić i Jurica Vranješ izgubili su finale 2002. kao igrači Bayera, Igor Tudor 2003. s Juventusom, a 2004. Dado Pršo s Monacom.

HRVATI U FINALU LIGE PRVAKA:
1993. Alen Bokšić (Marseille)
1994. Zvonimir Boban (Milan)
1995. Zvonimir Boban (Milan)
1997. Alen Bokšić (Juventus)
1998. Davor Šuker (Real Madrid)
2002. Boris Živković (Bayer)
2002. Marko babić (Bayer)
2002. Jurica Vranješ (Bayer)
2003. Dario Šimić (Milan)
2003. Igor Tudor (Juventus)
2004. Dado Pršo (Monaco)
2005. Igor Bišćan (Liverpool)
2005. Dario Šimić (Milan)
2007. Dario Šimić (Milan)
2010. Ivica Olić (Bayern)
2010. Danijel Pranjić (Bayern)
2012. Ivica Olić (Bayern)
2012. Danijel Pranjić (Bayern)
2013. Mario Mandžukić (Bayern)
2014. Luka Modrić (Real Madrid)
2015. Ivan Rakitić (Barcelona)
2016. Luka Modrić (Real Madrid)
2016. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2017. Luka Modrić (Real Madrid)
2017. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2017. Mario Mandžukić (Juventus)
2017. Marko Pjaca (Juventus)
2018. Luka Modrić (Real Madrid)
2018. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2018. Dejan Lovren (Liverpool)
2019. Dejan Lovren (Liverpool)