JOSIP BROZ TITO preminuo je na današnji dan, 4. svibnja 1980. godine, a mi povodom godišnjice smrti donosimo tekst o Titovoj ljubavi prema filmovima i Hollywoodu, u suradnji s Yugopapirom.

Siječanj 1981: Za vrijeme boravka u Los Angelesu u listopadu 1971. prilikom svog službenog posjeta SAD-u, dok se popodne odmarao u jednoj vili, Tito je domaćinima izrazio želju da vidi neki vestern film. Bio je u blizini čuvenog filmskog grada Hollywooda i, naravno, nije htio propustiti priliku da tu, na izvoru, ne vidi nešto dobro, tim prije što je vesterne uvijek neobično volio.

Ali bruke li za domaćine! Nigdje nijednog vesterna, nijedne role, čak ni u lokalnim kinima i televizijskim studijima, kamo su skoknuti ne bi li zadovoljili želju gosta. Nažalost, nisu našli film. Tito se slatko nasmijao i vedro primijetio:

"Hollywood, a nigdje nijednog kaubojskog filma!"

Kad je navečer bio slobodan - bilo da je kod kuće u Beogradu, na Brijunima, Karađorđevu ili Brdu kod Kranja, pa čak i kad je bio na putu - Tito je rado gledao neki dobar film. Imao je mali kinoprojektor i platno i to nije bilo teško instalirati, a suradnici su se pobrinuli za filmsku traku. Rado je gledao i strane i domaće filmove, i to sve žanrove, uključujući i vesterne. Kako je to sam izjavio, jedne godine je vidio blizu 150 filmova.

"Vrlo rado gledam dobre filmove", pričao je Tito. "Ali često se dešava da napustim film koji je bez sadržaja i koji zato ne mogu da gledam. Takvi filmovi, po mom mišljenju, mogu štetno djelovati na našu omladinu. Ja se ljutim što se takvi filmovi prikazuju."

Tito je uvijek naglašavao da je film jedan od važnih faktora u odgoju omladine i da zato pri uvozu i odabiranju filmova ne treba gledati samo na to koliko će se zaraditi na njima već i kakvu odgojnu ulogu imaju.

Aleksandar Konstatinović je punih trideset godina radio kao kinooperater kod predsjednika Tita. Kaže da je Tito vidio sve filmove koji su poslije rata bili prikazivani u kinima širom zemlje, uključujući i sve domaće filmove. Konstantinović potvrđuje da je Tito najradije gledao povijesne i akcijske filmove i vesterne:

"Svakog dana, i poslije najnapornijeg rada i dugih sjednica, ponekad i u ponoć, predsjednik je volio vidjeti novi film... Jedanput sam sačekao predsjednika u tri sata ujutro poslije neke dugačke i važne sjednice. Upitao me: 'Što ti, Leko, radiš ovako rano?' Rekao sam mu da imam nov film čiju kopiju trebam odmah vratiti. Film je dobar pa bi bilo šteta da i to ne vidi. Pristao je i rekao: 'Da vidim, ali čuvaj se ako film ne bude valjao.'

Jednom, usred predstave pokidao mi se film, aparat se pokvario, a ja ni makac. Sav sam se preznojio. Onda je Tito ustao, prišao staroj trofejnoj aparaturi marke Ernaman, uzeo alat i uskoro je projekcija bila nastavljena ...

Ne samo što je volio, već mogu reći da se predsjednik i razumio u film ... 'Čapajeva' je gledao četiri puta. Film 'Ađutant njegove preuzvišenosti', koji traje šest sati, odgledao je u jednom dahu. Bez odmora vidio je i cijelu verziju Bondarčukovog 'Rata i mira'."

Film 'Bitka na Neretvi' režisera Veljka Bulajića - u kome je prikazana jedna od najtežih epopeja naše četverogodišnje oslobodilačke borbe, spašavanje ranjenika - jedan je od domaćih filmova koji se Titu veoma svidio. U studenom 1969. bio je na premijeri u Sarajevu, poslije koje je novinarima izjavio:

"U filmu 'Bitka na Neretvi' snažno je izraženo kakvi su naši narodi i kolika je njihova snaga ... Mislim da je film dobar i da će doprinijeti boljem razumijevanju naše četverogodišnje borbe u čitavom svijetu. Jer danas to mnogi ljudi već zaboravljaju i kao da ne mogu vjerovati da smo mi u Hitlerovoj tvrđavi mogli stvarati slobodnu teritoriju i da se nosimo s tehnički i brojčano nadmoćnijim neprijateljima..."

Bitka za ranjenike, naglasio je Tito, bila je od ogromnog značaja:

"Ljudi koji su dobrovoljno stupali u našu vojsku: djeca, omladina i stariji ljudi - svi su oni naročito gajili međusobno prijateljstvo. I to prijateljstvo među svima, bilo da se radilo o rukovoditeljima ili običnim borcima, razvijalo se do vrha, do Vrhovnog štaba, na čijem sam se čelu nalazio. To je, bez obzira na žrtve, stvaralo ogromni moral. Jer svaki onaj koji je bio ranjen znao je da će se o njemu voditi računa koliko je to bilo moguće... Ponekad su ginula dvojica ili trojica da bi spasili jednog ranjenika. To je bila jedna značajna karakteristika našeg ratovanja. Ni u najtežim situacijama nismo napuštali ranjenike..."

Omiljeni režiseri i glumci

Od stranih režisera Tito je veoma cijenio Rossellinija i Vittoria de Sicu. Govorio je da "ti filmovi imaju umjetnički nivo i duboko angažiranu socijalnu i političku notu".

Njegove simpatije uživali su i Fellini, Welles, Bondarčuk i drugi, a od glumaca Marlon Brando, Gary Cooper, Jean Gabin, Sophia Loren, Richard Burton i drugi. Ipak, njegov najmiliji glumac bio je Gary Cooper, koji je dao veliki broj divnih kaubojskih i karakternih uloga.

"Ima sad mladih, odličnih naših i stranih glumaca - primijetio je jednom Tito - ali mislim da još treba čekati da se pojavi majstor kakav je bio Gary Cooper."

Tito je prisustvovao premijerama mnogih naših filmova. Bio je čest posjetitelj i filmskog festivala u Puli. Poslije predstave rado se nalazio s glumcima i razmjenjivao misli o filmu. U prisnoj atmosferi, vedar i raspoložen, Tito se znao i dobro našaliti.

Na prijemu poslije premijere filma 'Bitka na Neretvi' režiser Veljko Bulajić, videći da su prisutni u dobrom raspoloženju, obrati se u jednom trenutka Titu:

"Druže predsjedniče, molim Vas da mi odgovorite na jedno složeno pitanje: što bih ja bio u pravoj bici na Neretvi?"

Tito odmjeri Bulajića ispod oka pa će mu "ozbiljno":

"Kurir."

Bata Živojinović, koji u tom filmu igra komandanta brigade Stoleta, bez dvoumljenja reče sam za sebe da bi on i u pravoj bici sigurno bio jedan od komandanata, čemu se Bulajić usprotivi:

"Ne bi ti dotjerao ni do konjovodca!"

"Za konjovodca smo mi uzimali one slabašne, koji nisu mogli nositi oružje", objasni Tito. "Bata je jak, bio bi on dobar mitraljezac, kao i Ljubiša Samardžić... A ti, Pajo - obratio se Tito glumcu Pavlu Vujisiću, koji je sjedio nešto dalje - ti bi stvarno mogao biti ono što si i u filmu - šofer."

Naši poznati glumci uvijek su se rado sjećali susreta i razgovora s Titom. Bata Živojinović je bio u prilici da se s Titom sretne više od dvadeset puta.

"Jednom prilikom", kaže Bata Živojinović, "rekao sam drugu Titu da zaslužujem visok čin u našoj Armiji. 'Kako to?' zapitao me predsjednik. 'Druže Tito, snimajući Sutjesku prelazio sam je godinu dana, a već više od 20 godina ratujem kao partizan.' Drug Tito se nasmijao i rekao mi da stvarno zaslužujem neki čin ... Drug Tito voli i veoma dobro poznaje i naš i svjetski film. Od naših ostvarenja - to mi je rekao za vrijeme jednog ručka - najviše su mu se dopali 'Sutjeska', 'Neretva', 'Kozara' i 'Breza'.

Mileni Dravić su isto svježe mnoge uspomene iz susreta s Titom, posebno kad je bila s grupom glumaca i redatelja u gostima na Vangi:

"Izuzetno ljubazni domaćin pokazao nam je cijeli otok objašnjavajući nam sve što nas je zanimalo. Iako nam je bilo rečeno da ćemo kod druga Tita biti najviše dva sata, on nas je zadržao više od deset sati... Tada me predsjednik i izgrdio. Rekao mi je da sam mršava i da bih se trebala udebljati. 'To važi i za vas', obratio se tada i slovenskoj glumici Manci Košir...

Odlazeći s Vange, ponijela sam jedan poklon od druga Tita. Dok nam je pokazivao svoj laboratorij i mnogo fotografija, odvojio je jednu - bio je to detalj s otoka - i dao mi je za uspomenu ...

U vrijeme posjeta američkog predsjednika Geralda Forda bila sam pozvana na svečani prijem. Drug Tito je i tada našao vremena za kraći razgovor. Rekao mi je da mu se sviđa serija 'Obraz uz obraz' i da je gledao kad god je imao vremena."

Tumači njegovog lika

Marko Todorović je jedini jugoslavenski glumac kome je bila pripala izuzetna čast da na filmu tumači lik druga Tita. Bilo je to veliko iskušenje za iskusnog glumca:

"Najviše sam razmišljao o tome kako da Titov lik, svima toliko blizak i drag, vjerodostojno tumačim. Nisam, na primjer, znao kako se Tito ljuti. Trebalo je zatim pogoditi brzinu govora, njegovu sugestivnost. Posebno sam htio podržati Titovu fantastičnu koncentraciju dok sluša sugovornika i čudesnu toplinu u susretu s ljudima. Mitrović je čvrsto vjerovao da ću uspjeti, a ja sam bio skeptičan.

Još dvije stvari sam morao naučiti: pušiti lulu i jahati. Bilo me stid. Vojska me gleda, a ja nisam znao popeti se na konja..."

"Slučajnost je htjela", nastavio je Todorović, "da drug Tito bude prvi kritičar filma. Dok se nalazio na odmoru na Zlatiboru, prikazana mu je grubo montirana kopija. Iako je ta projekcija trajala oko četiri sata, pažljivo je gledao do kraja. Svi su s nestrpljenjem i pomalo strepeći očekivali što će reći. Izlazeći iz salona hotela Palisad, drug Tito je bio zadovoljan. Smiješeći se rekao je redatelju Mitroviću: 'Bit će to dobar film.' Kad sam čuo mišljenje druga Tita, bio sam presretan. Treme je konačno nestalo."

Najveći broj kadrova "Sutjeske" snimljen je u ljeto 1971. na Durmitoru, gdje je boravila cijela filmska ekipa, i nositelj glavne uloge Richard Burton koji je tumačio lik Vrhovnog komandanta Tita. Na pitanje novinara kako je došlo do toga da se prihvati te uloge, Burton je odgovorio:

"Veliki sam obožavatelj maršala Tita još od 1945. preko Macleana, od prvog trenutka, kada je Tito za nas postao nešto stvarnije od mita. Jer u početku nismo znali je li to stvarna ličnost ili kakva organizacija, ili pak pseudonim. Znali smo da u Jugoslaviji postoji nešto misteriozno što se zove Tito i što je među Nijemcima stvaralo pakao. Zato sam bio oduševljen kada mi je ponuđeno da ga glumim..."

Burton se tog ljeta i susreo s Titom. Poslije je u razgovoru s novinarima izjavio da je Tito posve drugačiji nego što ga je zamišljao: "Mislio sam da tako veliki državnik mora biti čovjek žestoke prirode, a Tito je miran, skladan, dobro raspoložen i veoma duhovit."

U Los Angelesu 1971. godine Tito se sastao s poznatim holivudskim filmskim zvijezdama. Svi su bili očarani. Glumac Charlton Heston je izjavio:

"Predsjednik Tito je famozna ličnost. Priznajem da me oduševio."

Kirk Douglas je dodao:

"Do sada sam sreo mnogo istaknutih ljudi, predsjednika i rukovodilaca, ali Tito je nešto posebno. Dugo smo govorili o filmu i - znate li o čemu još? O lovu. Predsjednik Tito ima divne lovačke trofeje. Zavidim mu na njima."

Glumac jugoslavenskog porijekla Karl Malden je rekao:

"Tito je jedinstven, nezavisan, i zato ga cijenim."

Heroj koji će vječno živjeti

Smrt predsjednika Tita duboko je potresla i mnoge istaknute svjetske umjetnike i javne radnike, osobito one koji su imali priliku s njim se susresti i osobno upoznati.

"Kada smo navečer čuli u televizijskom dnevniku tužnu vijest o smrti predsjednika Tita, Carlo i ja smo jednostavno zanijemili", ispričala je Sophia Loren u razgovoru s dopisnikom "Vjesnika" Davorom Šošićem. "Kasnije, slušajući izvještaje i komentare, odjednom smo primijetili da oboje plačemo. Doživjeli smo istinsku bol.

Naše je sjećanje na predsjednika Tita izuzetno, nemam riječi da opišem taj doživljaj. Mislila sam da ću sresti velikog državnika, sjajnog političara, ali ostala sam zapanjena njegovom humanošću, prijateljskom toplinom, ljudskošću koja nadvisuje sve ostale njegove kvalitete. Odmah smo zaboravili na svakodnevne stvari, nismo ni osjećali da smo s nekim tko je Tito, već s prijateljem punim otvorenosti i iskrenosti."

Sofijin suprug Carlo Ponti je dodao:

"Da, Sophia točno govori o našem doživljaju. Osjećali smo se kod predsjednika kao u vlastitoj kući. Bili smo mjesec dana s predsjednikom i to je možda najljepših mjesec dana našeg zajedničkog života, mene i Sophije...

Vidite, Tita sam doživljavao kao borca, revolucionara, državnika i intelektualca, no moram reći da me frapirala dimenzija njegove inteligencije. Inteligencijom je zasjenjivao sve ono po čemu je bio čuven u svijetu. I što je najvažnije, to je prirodna inteligencija. Rijetka sposobnost objedinjavanja iskustava, intuicije u bogatu životnu akciju. Imao je ono što su imali najveći političari svih vremena: osjećaj za fenomen političkog i za fenomen praktičnog."

Na pitanje novinara o zanimanju Tita za film Ponti je rekao:

-"Proveli smo nekoliko zajedničkih večeri gledajući filmove. Zanimao se za suvremenu produkciju. Poklonili smo mu film 'Doktor Živago'. Znate, susreo sam gotovo sve značajnije svjetske političare novijeg vremena. Jedini koji je imao slične kvalitete kao Tito bio je Churchill. Velika je stvar kada u društvu s političarem ne osjećaš da je on samo političar. A to sam osjećao u društvu s Titom."

U filmu "Bitka na Neretvi" sovjetski glumac Sergej Bondarčuk igrao je Martina, komandanta partizanske artiljerije. Bondarčuk je sudjelovao i u snimanju filmova "Sutjeska" i "Vrhovi Zelengore".

"Svi ti filmovi", ističe Bondarčuk, "govore o velikoj epopeji jugoslavenskih naroda protiv fašizma, o podvigu čovjeka koji je izrastao iz toga naroda i postao njegovim nacionalnim herojem. Eto, to je Josip Broz Tito. Div koji je inspirirao svoj narod da tako brani svoju nezavisnost u borbi s fašizmom, čovjek koji je stvorio suvremenu Jugoslaviju i stekao slavu jednog od najvećih državnika svijeta - ostao je legendarni heroj koji će živjeti vječno."

Tekst: Zvonko Štaubringer (Praktična žena, 1981.)