YAMMAT svoj je jutarnji program ovoga tjedna preselio u London. Jedna od glavnih tema koja je dominirala programom jest Brexit, oko kojega još uvijek postoje mnoga otvorena pitanja. U svjetlu pregovora Njemačke i Francuske oko budućnosti Europske unije, pitanje izlaska Velike Britanije iz Unije još je aktualnije, a Yammat FM je ekskluzivno, u vrlo rijetkom intervjuu, razgovarao s ministrom u Ministarstvu Velike Britanije za izlazak iz Europske unije, Robinom Walkerom.

Pratili smo kako se stvari razvijaju između EU i UK-a, nedavno je pao dogovor o implementacijskom razdoblju do 2020. godine. Poznato je koji su rokovi i javnost se pita hoće li se sve stići završiti na vrijeme? 

Mislim da je važno da obje pregovaračke strane budu ambiciozne, i mislim da moramo uzeti u obzir pravila samog članka 50 i što dogovor o izlasku  mora sadržavati vezano za budući odnos. Zato smo vrlo posvećeni tome da se vezano za buduće odnose zaista postigne napredak u vremenu koje nam je na raspolaganju do listopada. Obje strane zadale su si da se dogovor postigne do listopada i to što se tiče ugovora o povlačenju, ali i budućih odnosa tako da bismo imali maksimalnu izvjesnost za biznis, ljude i građane o tome kamo smjeramo. Kao što ste rekli, dogovor o implementacijskom razdoblju je vrlo vrijedan, koristan je jer radi se o ključnoj točki no dogovor o financijskim obvezama, pravima građana je  također vrlo važno da se postigne. To su neka pitanja oko kojih je javnost sumnjičava – pitalo se hoćemo li ikada postići dogovor u Unijom o tome. Mislim da smo na tim poljima vidjeli napredak i ono što sada moramo učiniti je nastojati postići najbolji dogovor za Veliku Britaniju i Europsku uniju o budućim međusobnim odnosima. 

No, hoće li do toga doći na vrijeme i što će se dogoditi ako rok istekne? 

Smatram da se to može učiniti na vrijeme ako će se obje strane potruditi i posvetiti konstruktivnom razgovoru o svim otvorenim pitanjima o kojima se želimo dogovoriti. Jasno je - Velika Britanija formalno napušta Europsku uniju u ožujku 2019. godine, a do tog vremena želimo, kako to određuje članak 50, da okvir naših budućih odnosa bude utvrđen do detalja tako da implementacijsko razdoblje obje strane mogu iskoristiti za pripremu za primjenu. Razlog zašto koristimo termin implementacijsko razdoblje ponekad radije nego tranzicijsko je u tome što smo usredotočeni na to da bi se to razdoblje iskoristi za primjenu tih promjena kako bi se pripremilo za budućnost pa da je onda riječ o samo jednom sklopu promjena. Mislim da je to u interesu ljudi i biznisa u Velikoj Britaniji, kao što je u interesu ljudi i biznisa u Hrvatskoj i svakoj drugoj članici EU jer tako s našim izlaskom imamo maksimalnu izvjesnost i najmanje smetnji. 

Dok smo dogovarali ovaj razgovor bilo je komentara pregovarača Europske unije kako će se do roka postići politički sporazum a da Velika Britanija zapravo traži sveobuhvatni sporazum. Kako to komentirate?

Smatram da je u interesu obiju strana te svih građana s obje strane pregovora, ponavljam, da postignemo najveći mogući napredak što se tiče budućih odnosa. Pod time ne mislim samo na dogovor o trgovini – da trgovina je iznimno važna, no moramo između nas također dogovoriti i pitanja sigurnosti, pitanje buduće suradnje na znanosti, u kulturi – gdje smatramo da je premijerka Europskoj uniji iznijela vrlo pozitivnu ponudu kako bismo nastavili blisko surađivati. Postignemo li dogovor oko svega toga bit će to dobro za Europsku uniju jer bit će jasno na čemu smo s našim najbližim susjedima i najvećim tržištem i dobro će to biti za Veliku Britaniju. Naravno da će biti drukčije od onoga kako pamtimo Uniju, toga smo svjesni. Zato mislim da je ono što je premijerka izrekla u nedavnom govoru u Mansion Houseu, bio ambiciozan pogled na širinu odnosa koje se može postići između Velike Britanije i Europske unije i to je nešto na čemu ćemo inzistirati u pregovorima koji nam slijede. 

Kakav najbolji mogući ishod za sebe Velika Britanija nastoji postići? 

Velika Britanija želi novi odnos s Europskom unijom u kojem smo bliski prijatelji, bliski susjedi i u kojem jedni s drugima poslujemo u najboljim mogućim uvjetima. I mislimo da je to korisno za obje strane. Također, želimo osigurati da građani Europske unije koji su došli u našu zemlju, i koji su ovdje stvorili svoje živote, mogu nastaviti tako i dalje. Očigledno je da su dogovori koje smo do sada postigli u tom smislu važni, i smatram da je također važno ono o čemu smo razgovarali tijekom mog posjeta Hrvatskoj i što smo uspjeli sada progurati, odnosno što se spremamo progurati. Oko razlike koja je postojala između hrvatskih državljana i ostalih građana Europske unije, želimo da se sa svim građanima Europske unije jednako postupa i tako će biti i dalje. Želimo osigurati da, kada napustimo Europsku uniju – što je naravno promjena u političkom odnosu između Velike Britanije i ostatka Europske unije, to nam je jasno – no želimo ostati dijelom Europe i zato želimo bliske i konstruktivne odnose s Europskom unijom a što uključuje blisku suradnju u brojnim područjima, naravno i zajedničku sigurnost, jer prepoznajemo da je sigurna Europa nešto čemu svi težimo. 

Mnogi se pitaju "što nas to čeka" – možemo li mogući ishod usporediti s nečime što Unija već ima s Norveškom ili nekim drugim posebnim dogovorima?

Razumijem taj poriv da se uspoređuje s postojećim okvirima i odnosima  koji postoje no ako pogledate dogovore koje je Europska unija postigla s mnogim drugim zemljama, bilo da govorite o Norveškoj ili Švicarskoj, Kanadi, Koreji… svaki od njih krojio se prema potrebama različitih zemalja, vezano za njihove propise i pravila, po tome koliko se njihovi sustavi razlikuju. Ovdje u slučaju Velike Britanije i Europske unije trebali bismo - jer imamo jednaka pravila, imamo jednake regulacije, slijedimo jednaki pristup već 40 godina - doći do jačeg i bliskog dogovora od postojećih. Što se Norveške tiče, ona je efektivno odabrala biti dijelom jedinstvenoga tržišta…mi smo prilično jasni jer su ljudi na referendumu odlučili da žele imati kontrolu nad našim zakonima, našim granicama i našim novcem - mi napuštamo jedinstveno tržište. Ne možemo nastaviti sa slobodom kretanja, a četiri slobode povezane su u jedinstvenom tržištu. Ta dakle norveška opcija jednostavno nije opcija za Veliku Britaniju. Ono na čemu mi stojimo, mislim da moramo iskoristiti sve prednosti za obje strane, pogotovo uzevši u obzir da su nam pravila i regulacije, kao i pristup poslovanju usklađena. Ne želimo snižavanje standarda, želimo biti pri vrhu, trudimo se i želimo biti globalna trgovinska nacija, koja posluje sa susjedima u Europi, ali isto tako posluje i sa svijetom u skladu s uvjetima visoko kvalitetnih, reguliranih proizvoda. 

Podsjetili ste me na pitanje referenduma, nije da je samo britanska javnost za to zainteresirana, je li moguć drugi referendum? 

Imam dojam - a oko toga mediji nerijetko spekuliraju - kada razgovaram s ljudima u vlastitoj izbornoj jedinici u kojoj sam ja vodio kampanju za ostanak dok se u mojoj izbornoj jedinici glasalo za napuštanje Europske unije, dakle, u razgovoru s biračima, shvatio sam da je malo njih promijenilo svoje mišljenje, jednako je i dalje ljudi koji su za ostanak i onih koji su za ostanak, i to se teško mijenja. Tako da, ja ne vidim da ima nekog velikog zaokreta u javnom mnijenju. Također, važno je prepoznati da je rasprava na referendumu došla nakon 40 godina razgovora o tome, i to nije nešto što se samo tako dogodilo. Stoga, mišljenja o tom pitanju su ukorijenjena s obje strane. Smatram da je posao vlade da ispoštuje taj referendum, bila je to najveća demokratska vježba u britanskoj povijesti, milijuni i milijuni ljudi su glasali i značajna je većina bila za izlazak. No moramo to učiniti na način koji prepoznaje da smo i dalje europska zemlja, i dalje smo prijatelj i susjed članicama Europske unije. I želimo da uspije i Europska unija, želimo biti bliski prijatelj i saveznik Europske unije u budućnosti. Mislim da je to način da povežemo ljude koji su bili za i protiv, radije nego da se ponovo sukobljavamo s referendumom i nastavljamo tu raspravu ponovo i ponovo...To ne bi bilo korisno, mislim da ne bi bilo konstruktivno. I mislim da bi se neki ljudi koji su se za to zalagali, vjerujući da će to promijeniti ishod, iznenadili. 

Zanimljivo je sagledati situaciju iz vašeg kuta – vi ste bili za ostanak u EU, međutim sada morate slijediti ono što vam je rekla vaša javnost … 

Kako sam rekao u parlamentarnoj debati, na kraju - mi služimo javnosti, a ne obrnuto i smatram da je jedna od stvari koju su kod referenduma ljudi snažno osjećali to da nisu mogli izraziti svoje mišljenje u našem odnosu s Europskom unijom. Imali smo povijest obećavanja referenduma o Lisabonskom ugovoru, što se nikad nije dogodio i ljudi su smatrali da je vrijeme da oni nešto kažu – poslali su poruku političarima jer su htjeli imati više utjecaja na sam proces. To moramo poštovati, tako da iz toga sada moramo izvući najbolje moguće. To nećemo postići tako da okrenemo leđa Europi ili da se iz nje isključimo. Postići ćemo uspjeh ako uspostavimo  nove i bliske odnose Velike Britanije i Europske unije. I to je ono što ja zastupam.