"MAJKA me pratila na vlak koji je zbog okupacije stoljećima putovao kroz Hrvatsku. Zagrlila me i dala mi je posljednjih 400 maraka koje smo imali u kući. Molio sam ju da mi da samo 200, ali ona mi je dala sve. Nakon što je otac umro, nije nam bilo lako. Bio sam ilegalac u studentskom domu, molio sam da me zaposle u diskoteci kao redara. Nisam uvijek imao za hranu. Čim sam zaradio prvu veću lovu, od borbe mi je ostalo 14 tisuća maraka i kupio sam svojoj majci automobil da ne mora pješačiti kilometrima do posla", opisao nam je Mirko Filipović svoj dolazak u Zagreb na školovanje i početak borilačke karijere.

Majka Ana nije imala snage gledati njegove borbe. Jednom je završila u bolnici zbog stresa. Mirko je izgubio od Remyja Bonjaskog u zagrebačkoj Areni i nije se pojavio na pres konferenciji nakon meča. 

"Mama je gledala borbu kod kuće i umalo pretrpjela srčani. Srećom, rođak je bio blizu i odveo ju je do bolnice. Nisam bio raspoložen za život, a kamoli za presicu. Cijeli život sam joj muljao da moji protivnici nisu opasni, nisam više htio da me gleda u ringu. Ona bi upalila YouTube i tražila kako izgledaju", rekao nam je Mirko u razgovoru uoči borbe s Nelsonom, koja će ostati zapisana kao posljednja u velikoj karijeri hrvatskog borca.

"Majka se još boji. Nije me mogla ni pogledati"

Nakon što je pretrpio moždani udar, između ostalog smo Mirka pitali kako mu je majka i hoće li biti mirnija sada kada se konačno oprostio od ringa. 

"Još se boji. Jebiga...", kratko je odgovorio.

Sinoć je u dugom postu na Instagramu otkrio kako je izgledao njihov susret u bolnici. Najavio je da se vraća treningu. 

"Dragi prijatelji, želim se zahvaliti na svakoj poruci koju sam primio i na vašoj brizi za mene i moje zdravlje. Moždani udar sam imao u ponedjeljak, a ova slika je stara dva dana, nastala je uoči mog izlaska iz bolnice. Uspio sam se izvući bez ikakvih posljedica za sada i nadam se da će tako i ostati. Nadam se da ću se uspješno oporaviti i vratiti treninzima jer mi neopisivo fale i teško funkcioniram bez njih. Bez borbe ću moći, ali bez treninga nikako i zato se nadam uspješnom oporavku i povratku u dvoranu. Od sada samo rekreativno, ali trening je trening. Imao sam veliku sreću, nisam oduzet i živci na licu mi nisu otkazali i izobličili me", napisao je Mirko.

Kaže da se osjeća dobro, ali je svjestan da je mogao gadno nastradati.

"Shvatio sam ovo kao najozbiljnije upozorenje i signal tijela da stanem s brutalnim treninzima, borbama i stresom koji ide uz to. Ležim u sobi večer poslije moždanog udara, ulazi sestra i govori da mi je majka stigla u posjet. Ona je samo znala da mi je pozlilo na jutarnjem treningu i da sam imao moždani udar. Nikada neću zaboraviti kako je plačući ušla u sobu, skrivajući pogled. Bojala se bojala pogledati u mene, nije znala u kakvom sam stanju. Tek kada sam joj rekao 'mama dobro sam, dođi, pogledaj me', onda je prišla, pogledala me, zagrlila i tad zaplakala kao dijete. Ja sam plakao s njom. Bolje upozorenje i gora kazna mi ne trebaju u životu. Još jednom hvala svima", zaključio je Cro Cop u emotivnoj poruci. 

>>> U videu od 2:16:15 možete pogledati kako Mirko priča o svojoj majci i odlasku u Zagreb