U NAJLUĐEM Svjetskom prvenstvu u novije doba dogodilo se sve za što nije bilo baš nikakve logike.

Njemačka je ispala u skupini. Rusija je u četvrtfinalu. Iran je skoro izbacio Portugal. Messi i Ronaldo su ispali. No, u čitavom tom cirkusu jedna stvar ide sasvim logičnim putem - Hrvatska. Uz manje ili veće probleme, kao Modrićev promašen penal u 113. minuti protiv Danske, ali - ide. Uz veliki doprinos igrača, koji djeluju kao da su konačno spremni za, da, reći ćemo to - naslov svjetskih prvaka - najzaslužniji za sjajan hrvatski niz je bez ikakve dvojbe Zlatko Dalić.

Čovjek koji je reprezentaciju preuzeo kad je dotakla dno i odigrala s Finskom 1:1 u tjedan dana je od potpuno razbijene momčadi napravio ekipu pobjednika. Vratio je kult reprezentacije koji se izgubio zbog niza stvari nevezanih s nogometom, a na Svjetskom prvenstvu je nizom odluka pokazao da je riječ o najboljem treneru koji je ikada vodio reprezentaciju, izuzmemo li jednu utakmicu koju je na klupi sjedio Tomislav Ivić.

Imao je strašno tešku skupinu, koju je prošao s devet bodova i imao je jako neugodnog protivnika u osmini finala, koji je puno bolji nego što svi misle. Ovo je pet ključnih točaka koje su obilježile Dalićevu eru na klupi Hrvatske.

1. Ante Rebić

Rebića je preporodio Niko Kovač koji je u Eintrachtu od njega napravio ozbiljnog igrača. No, trebalo je imati hrabrosti i Rebića pretpostaviti Kramariću u početnoj postavi. Puno je upitnika bilo oko te Dalićeve odluke, ali ona se pokazala potpuno pogođenom.

Rebić je prihvatio Kovačevo mentorstvo u Frankfurtu, a Dalićevo povjerenje nije iznevjerio. Bio je sjajan protiv Nigerije. Da je samo zabio onaj gol protiv Argentine, više ništa nije morao napraviti. No Rebić je na toj utakmici ušao u otvoreni fajt s prljavim Argentincima i, iako je igrao na rubu crvenog kartona, pokazao je zube “najružnijoj” momčadi u Rusiji.

Dok su drugi jedva hvatali dah protiv Danske, Rebić je i u 112. minuti izgledao kao da bi mogao odigrati još jednu utakmicu. Pobjegao je danskoj obrani kao da mu je zadnje i iznudio penal te je pokazao neviđenu želju koliko ga god nije baš išlo. U Rebićevom slučaju je Dalić pokazao da ima strašan nos za igrače i da su kod njega svi jednaki. Bira samo one za koje smatra da će najbolje odraditi njegove zadatke i nije pretjerano impresioniran činjenicom da trenira Luku Modrića.

2. Zamjene

Nakon nevjerojatno sterilnog i inertnog Ante Čačića, Zlatko Dalić izgleda kao Pep Guardiola. Čačić je navijače ubijao u pojam rijetkom ili nikakvom reakcijom s klupe u trenucima kad mu je momčad padala, a Dalić to radi bez greške. Protiv Nigerije je s Brozovićem i Kovačićem podigao igru vezne linije i dodatno zatvorio prilaze golu u trenucima kad je Nigerija izgledala kao da bi nešto mogla napraviti.

Protiv Argentine je u igru ubacio Kramarića kad je bilo jasno da je Rebić pretjerao s grubostima i da bi mogao dobiti drugi žuti, a s Kovačićem je nakon gola za 2:0 opet zatvorio Argentince i dobio na brzini u kontrama. Iako je Lovren skrivio penal čim je ušao u igru protiv Islanda, ipak je pomogao pri dugim loptama i ubacivanjima iz auta do kraja, a Rakitićev ulazak u 81. minuti Islanđani nisu mogli pratiti i na kraju je on započeo akciju iz kojeg je Perišić zabio za 2:1.

U strašno teškoj utakmici protiv Danske Strinić više nije mogao do daha pred kraj utakmice, a onda je ušao jednako osporavani Josip Pivarić koji je do kraja susreta bio najbolji igrač Hrvatske. Da, promašio je penal, ali to nije nešto na što trener može utjecati. S Kramarićem je u produžetku također pogodio.

3. Skauting

"On je uoči Svjetskog prvenstva doslovno razmontirao svakog protivnika koristeći tehnologiju i analize koje je dobio od nekoliko tvrtki. Gledao sam valjda stotinu treninga Jürgena Kloppa i Pepa Guardiole i, vjerujte mi, njihovi treninzi se ni po čemu ne razlikuju od Dalićevih. Škotskog analitičara koji sad radi s reprezentacijom poznajem i samo mogu reći da je riječ o briljantnom liku, a on je s Dalićem radio u Al-Ainu", rekao nam je nedavno nogometni analitičar Ivan Ilečić.

Dalić po korištenju tehnologije ni po čemu ne zaostaje za svjetskim trenerima. Osim Škota Marca Rochona, koji tijekom utakmice ukazuje na probleme u igri, Dalić je prije SP-a surađivao s još dvojicom stručnjaka koji su protivnike secirali do detalja.
Protiv Argentine je na Messija odlučio staviti Marcela Brozovića koji je naganjao Messija po cijelom terenu, jer je zaključio da će upravo on najbolje zatvoriti argentinskog majstora. S Badeljem je savršeno pogodio protiv Islanda, iako je bilo naznaka da bi mogao igrati i Bradarić. No, Dalićev izbor i tu se pokazao sjajnim jer je Badelj odigrao najbolju utakmicu u reprezentaciji u karijeri.

4. Nikola Kalinić

Vijest da je Kalinić potjeran iz reprezentacije poput bombe je odjeknuo u Hrvatskoj. Dalić je trpio Kalinića na prijateljskoj utakmici s Brazilom kad je Kalinić rekao da ga bole leđa, a nije želio ući u igru. Trpio je kad je propustio i trening prije Nigerije zbog istog razloga, no kad mu je Kalinić rekao da ne može ući u igru protiv Nigerije, Daliću je pukao film.

Bila je to dosta hrabra odluka, jer je reprezentacija Kalinićevim odlaskom ostala na samo dva napadača. Mogao je šutjeti, ignorirati Kalinića i tako imati nezadovoljnog igrača u Rusiji, a to nije želio riskirati. Dalić očito nije želio dopustiti da ni najmanji problem naruši atmosferu u momčadi, a pogotovo netko kome ne paše minutaža. Vedran Ćorluka je mrtav-hladan preselio na klupu i nije rekao ni riječ.

5. Ponašanje van terena

Hrvatski izbornici su kroz godine davali svakakve izjave. Od Barićeva i Bilićeva žmirenja pred lošim igrama, preko Štimčeva odbijanja bilo kakve odgovornosti do Čačićeva pretvaranja da je sve u redu dok mu brod tone, a pomoći nigdje na vidiku. No, Dalić je, iako na trenutke dosadan s “poniznošću i skromnošću”, dosta britak i odriješit.

Kad se u medijima pojavila suluda priča da mu je FIFA naredila da Modrić mora igrati protiv Islanda, Dalić je na press konferenciji jasno rekao da njemu nitko ne govori tko mora i tko ne mora igrati te da su odluke isključivo njegove.

Modrića je podigao nakon šokantno promašenog penala u produžetku s Danskom i prije raspucavanja mu rekao:

“Ne smiješ potonuti, tko će ako nećeš ti? Ti vodiš ovu momčad”.

Vodili su Modrića razni frajeri poput Zidanea, ali sigurno je da su to riječi koje i igraču poput Modrića u takvom trenutku jako puno znače. 

6. Problemi u igri

Iako je Hrvatska osvojila devet bodova u skupini i došla je do četvrtfinala, treba reći da nije sve tako bajno kako za sad izgleda. U igri reprezentacije postoje očiti problemi koje do sad nitko, na sreću, nije kaznio. Protiv Nigerije je Hrvatska dala dva pomalo slučajna gola (autogol i penal), ali prevelikih prilika nije bilo. Argentini smo zabili tri komada iz praktički jedina tri udarca na gol (Rakitić je iz slobodnjaka pogodio prečku), a protiv Islanda smo, u najbolju ruku, bili u egalu što se igre tiče. Prilika su više imali Islanđani.

Dancima nismo stvorili nijednu stopostotnu priliku osim one u kojoj je Rebić iznudio penal. Previše se igra preko krila koja jako malo stvaraju u samoj igri, a premalo se koristi vezna linija s Modrićem i Rakitićem. Linije su protiv Danske bile strašno udaljene, previše je tu bilo prostora, a upitno je i energetsko stanje igrača od koji neki nisu mogli doći do daha u završnici utakmice.

Dobra vijest je da Hrvatsku - ide. Od samo 16 udaraca u okvir u četiri utakmice, Hrvatska je dala čak osam golova, što je zastrašujuća realizacija od 50 posto. Teško je očekivati da će tako biti do kraja turnira, osobito kad dođu puno ozbiljnije ekipe.