RENAULT Scenic je kao i njegov veći brat Espace udario temelje klase, ali i usprkos sve brojnijoj konkurenciji zadržao poziciju predvodnika. Osim izuzetne praktičnosti koja se naprosto uvlači pod kožu, glavni čimbenik uspjeha je bogata ponuda gotovo nebrojenih izvedbi, među kojima se posebno ističe ona pokretana turbo-benzinskim motorom kakvu smo imali prilike isprobati.

Renaultovi vizionari

PRIJE više od deset godina (1996.g) Renault je obogatio europsko tržište novom klasom automobila u obliku Megane Scenica. Kao što je to učinio modelom R25 lansiravši hatchback koncepciju u visoku klasi, Espaceom stvorivši kombi "dostojan čovjeka", ili pak Twingom - prvim gradskim monovolumenom europskih korijena, francuski proizvođač je opet bio prvi i opet promijenio sliku o obiteljskom vozilu. U Renaultu nikada nije nedostajalo vizionara, kao niti hrabrosti čelnika da daju zeleno svjetlo za komercijalizaciju novih rješenja s kojima neke druge tvrtke ne bi išle dalje od studijske izvedbe.

Scenic se u konačnici usprkos sumnji mnogih dokazao kao puni pogodak i jedna od isplativijih kupnji. Uostalom, dovoljno je reći da je Scenic postao toliko jak da se odlučio razvesti od ostatka obitelji i zadržati samo ime, ne i prezime (Megane). Trenutno je aktualna druga generacija modela kojoj je obrise dao Patrick le Quement, isti onaj koji je osmislio liniju Megane, Espace i poneku studiju. Model je predstavljen u proljeće 2003. godine na ženevskom salonu automobila, a redizajniran je potkraj prošle godine. No, kada je u pitanju dizajn, moramo se vratiti još pola godine unazad. Na jesen 2002. godine u Parizu su predstavljeni novi Megane i Espace, a svjetlo dana ugledala je i studija Ellypse - vozilo iz kojeg je proistekao upravo Scenic, ali i neki drugi modeli.

Privilegija putovanja

Nema spora kako su monovolumeni najzahvalnija koncepcija za one kojima su prostranost i modularnost interijera na prvom mjestu. Ne samo da Scenic nije izuzetak, već je najvjerojatnije najbolji dokaz teze prema kojoj će ova koncepcija kad tad uzeti primat na automobilskom globusu.

Osim izražene prostranosti Scenicova glavna kvaliteta ostaje izuzetna prilagodljivost najraznovrsnijim potrebama. Naime, nakon izbora karoserijske izvedbe (u ponudi je i Grand izvedba sa pet i sedam sjedala), motora (čak deset opcija) i mjenjača vlasnika očekuju dani, ako ne i tjedni upoznavanja s mogućnostima automobila.

Najkraće rečeno, na raspolaganju su opcije individualnog pomicanja stražnjih sjedala u uzdužnom smjeru, regulacija naslona, te nekoliko faza preklapanja sjedala. U konačnici je moguće ista i izvaditi. No, sjedala nisu jednina koja se pomiču. Istu funkciju ima i središnji naslon-pretinac između prednjih sjedala. Tu su i pretinci, skriveni ispod sjedala i u dvostrukoj podnici do kojih se lako dolazi zahvaljujući pametno skrojenim tepisima.

Povišen položaj za upravljačem, uzorna ergonomija i udobna sjedala glavni su preduvjeti ugode na višesatnim rutama. Pogađate, Scenic ih sve ima. Priču o Scenicovoj kabini završit ćemo dizajnom prednje armature u tipično Renaultovom stilu. Prevedeno, karakterizira ju moderno oblikovanje sa središnje postavljenim digitalnim pokazivačima i krajnje jednostavnim opsluživanjem.

Turbo da - dizel ne

Uvriježeno je pravilo da s porastom veličine automobila izbor dizelskog motora dobiva na prednosti. No, postoji i drugi put, a Renault ga vidi u obliku modernog dvolitrenog turbo-benzinca. Motor snažan 165 KS preuzet je od "klasičara" poput VelSatisa i Lagune, a u Scenicu se odlično snalazi. Svojom radnom karakteristikom predstavlja odličnu protutežu moćnim dizelašima.

Usuglašen sa solidno odmjerenim šest-stupanjskim mjenjačem, ovaj motor je pravo osvježenje u svijetu monovolumena, ali i pravi raritet. Živahan već pri niskim okretajima, odličnih među-ubrzanja i vrlo kultiviranog rada glavni su plusevi. Također, valja imati na umu da su ovdje mogući i izleti u više okretaje kada Scenic postaje zamjetno brz - 8,6 sekundi za ubrzanje do 100 km/h i 206 km/h zaslužuju svaku pohvalu.

>> Baza automobila: Renault Scenic

Naravno, vlasnik mora računati i na standardni minus - visoku potrošnju. No, pravo iznenađenje je u tome što nije toliko visoka: ispod 9,5 l/100 km u prosjeku i 12 l/100 km u gradu. Stavimo li tvorničke podatke potrošnje i službene cijene u direktan odnos, ispada da će izbor 15 KS slabijeg dizelaša početi donositi uštede tek nakon 84.500 km prijeđenih kilometara. Dovoljno da se dvaput razmisli, zar ne?

I dalje na vrhu

Potkraj prošle godine model je temeljito dorađen. Posljedica je to 66 milijuna uloženih eura u obnovu. Međutim, tek će iskusno oko primijetiti razliku i moći prstom uperiti u ono što je novo. Radi se o vrlo decentnim promjenama u obliku LED tehnologije svjetala straga, novih odbojnika i još pokojeg detalja. Pet je novih boja karoserije, a kupci će imati na raspolaganju i nove dezene tkanina, efektnijeg izgleda i više otpornosti od dosad korištenih.

Međutim ono što se svakako može primijetiti je podizanje kvalitete izrade. Testni Scenic je nakon više od 36.000 km gotovo nečujno gutao cestu i često prisutne neravnine, a nije posustajao niti pri vožnji u maniru nemarnog vlasnika. Podsjetimo li se ranijih iskustva definitivno se može vidjeti napredak u kvaliteti i daljem podizanju tradicionalnih vrijednosti vozila ovog tipa.

Cijena alternative

Renault Scenic u izvedbi s 2.0T motorom, najjačim u gami, i bogatim Dynamique paketom opreme (pogledati tablicu) stoji 169.400 kn, dok je cijena u slučaju testnog primjerka s ponekom doplatom 184.100 kn.

Sve u svemu, Scenic se pokazao kao vrlo pametna kupovina u konkurenciji obiteljskih monovolumena, čak i u kombinaciji s moćnim benzincem. Uostalom, Scenic odabire svaki peti kupac monovolumena u Europi, pa zašto ne bi i mi.

Tekst i foto: Miljenko Nikolić