Slijetanjem ukrajinskog predsjednika u Beograd započeo je posjet iznimno visoke geopolitičke osjetljivosti. Budući da se susret tumači kao vrlo rizičan, susret ukrajinskog i srbijanskog predsjednika je bio vrlo pažljivo koreografiran. Oba predsjednika se na svoj način nalaze pred ozbiljnim izazovima te su u ovom susretu vidjeli mogućnost za ostvarivanje prijeko potrebne političke i strateške podrške.
Sam protokol je bio vrlo detaljno isplaniran, kako bi se što više umanjila šteta u domaćim javnostima i kako bi se ovaj susret prikazao kao "strogo poslovni". Ukrajinskog predsjednika u zračnoj luci nije dočekao srbijanski predsjednik niti ministar vanjskih poslova kako je uobičajeno, već ministrica energetike i rudarstva.
Time je susretu u startu dana gospodarska i energetska dimenzija, a smanjena vojno-politička. Tek sutradan je ispred Palače Srbije priređen svečani doček uz crveni tepih, vojnu gardu i intoniranje himni.
Balansiranje
Susret je odisao napetošću. Srbiju u međunarodnim krugovima godinama prati glas naklonjenosti Moskvi. Srbija jedina uz Bjelorusiju u Europi nije uvela sankcije Rusiji, iako je predsjednik Vučić osudio samu invaziju. Upravo zbog takvog "nedorečenog" stava i društvene atmosfere unutar Srbije, u Ukrajini je postojala snažna struja koja se opirala posjetu Beogradu.
Na kraju krajeva, ovaj je susret više puta odgađan, iako je su se naznake suradnje vidjele ranije - od posjete prve dame Ukrajine Beogradu, do čestih susreta dvojice predsjednika na međunarodnim summitima. Jedan takav je bio i summit u Dubrovniku u listopadu 2024. godine.
Ovaj potez Srbije se tumači kao prikaz maksimalne kooperativnosti prema Europskoj uniji, koja je pokazala na primjeru Viktora Orbana da ne želi unutar Europe države koje će služiti Kremlju za stvaranje pukotina u europskom jedinstvu. Dodatno, unutarnja politička situacija na neki način prinuđuje predsjednika Srbije da prema Bruxellesu prikaže suradljivost.
Koliko je to sve složeno vidi se i iz medijske slike. Mediji za koje se smatra da su naklonjeni predsjedniku Srbije, kako bi smanjili nezadovoljstvo biračkog tijela, su ovaj susret prikazali kao događaj isključivo strateškog karaktera.
Vojna industrija
Nije velika tajna da je za Ukrajinu od velike važnosti vojna industrija Srbije, koja je izrasla u ključnog neizravnog partnera preko posrednih zemalja te uz izravnu podršku SAD-a. Srbija je tako okolnim putevima Ukrajini isporučila streljiva u vrijednosti gotovo milijardu eura.
Vojna industrije Srbije je nesumnjivo najveća, najrazvijenija i najkompletnija u regiji, a čak i na globalnoj razini ima značajnu ulogu. Ta uloga je naslijeđe vojne industrije SRFJ, ali je posljednjih godina doživjela snažnu modernizaciju i ekspanziju izvoza.
U sklopu toga, već se mjesecima razgovara i o ambicioznijem projektu - izgradnji zajedničke tvornice dronova. Izgradnja zajedničke tvornice dronova u formatu u kojem Ukrajina daje tehnološko znanje, Srbija radnu snagu i proizvodne kapacitete s industrijskog i ekonomskog stajališta je logična, međutim sa sigurnosnog i geopolitičkog stajališta postoje mnoge prepreke.
Upravo je tu zanimljiva uloga Izraela. Izjava predsjednika Vučića u kojoj poziva ukrajinskog predsjednika na otvaranje tvornice dronova, koju Srbija gradi u suradnji s Izraelom, nije slučajna. Suradnja Beograda i Tel Aviva traje godinama i vrlo je razvijena. Ukrajina bi tu mogla pomoći, izbjegavajući direktno učešće, preko privatnih tvrtki ili konzultantskih agencija prenoseći svakodnevno iskustvo rata s ciljem da unaprijedi proizvode.
Kako bi se izbjegle optužbe da Srbija izravno gradi ukrajinske vojne dronove, Srbija u suradnji s Izraelom može službeno proizvoditi samo specifične sklopove (kućišta, optiku), nakon čega bi Ukrajina sama ugrađivala svoj softver, bojne glave i komunikacijske module.
Energetika
Ipak, oba predsjednika su izričito naglasili da vojna suradnja nije bila tema razgovora. Naravno, te izjave se tumače kao određena vrsta amortiziranja napetosti, iako je jasno da Srbija u velikim količinama izvozi streljivo koje završava u Ukrajini. Zbog svega toga, najveći fokus ovog posjeta zauzela je energetska arhitektura. Vraćajući se na početak teksta, indikativno je što je ukrajinskog predsjednika dočekala ministrica rudarstva i energetike.
Srbija je godinama koristila plin koji je dolazio iz Rusije preko Mađarske i Ukrajine, a od 2021. godine preko Balkanskog toka kroz Bugarsku. Iako je infrastruktura bila nova, postojala je velika ovisnost o jednom dobavljaču - Gazpromu. Srbija je radi održavanja dobrih odnosa s Rusijom imala povoljne višegodišnje ugovore s ruskom kompanijom, ali je to stalo nakon izbijanja rata. Opskrba je prebačena na kratkoročne ugovore koji su se produživali svakih par mjeseci, što je Moskva ciljano napravila kako bi održala politički utjecaj nad Beogradom.
Trenutno se Srbija nastoji priključiti Vertikalnom plinskom koridoru i kroz nove interkonektore s Bugarskom, Rumunjskom i Sj. Makedonijom osigurati dovoljno plina. To bi Srbiji omogućilo istiskivanje ruskog plinskog monopola i dugoročnu integraciju Srbije u energetski sustav Europske unije. U toj mreži su još Mađarska, Slovačka, Moldova i Ukrajina.
Uloga Ukrajine u tome svemu jest to što Ukrajina posjeduje najveća podzemna skladišta plina u cijeloj Europi, koja se nalaze na samom zapadu zemlje, uz granicu s EU. Kada europske zemlje kupuju tekući plin iz SAD-a ili Katara, taj plin stiže u velikim količinama ljeti kada je jeftiniji.
Budući da Srbija ima premalo skladišta (a neka drže Rusi) europski energetski plan predviđa da se viškovi šalju u ukrajinska skladišta. Ukrajina sama ima kapacitet skladišta plina gotovo trećine cijele EU. Uglavnom, nemoguće je zamisliti novu energetsku arhitekturu Europe bez Ukrajine te je, bez obzira na važnost svih ostalih pitanja, ovo ključan razlog posjete ukrajinskog predsjednika Srbiji.
Poruke
Tijekom zajedničkog obraćanja javnosti, dvojica čelnika poslala su jasne poruke. Predsjednik Vučić je nedvosmisleno naglasio da Srbija podržava Povelju UN-a i teritorijalni integritet svih država članica, uključujući Ukrajinu. Zauzvrat, predsjednik Zelenski je potvrdio nepromjenjivi stav Ukrajine o nepriznavanju Kosova, što je za srbijansku javnost ključna politička točka.
Također, obje strane su si pružile uzajamnu podršku na putu ka europskim integracijama. Dodatno, predsjednik Zelenski se osvrnuo na širi kontekst globalne pomoći Ukrajine, s naglaskom na složenu birokraciju, dok je predsjednik Vučić ponovio svoje ne tako optimistično predviđanje kraja rata.
Na kraju, obojica čelnika su ovim posjetom ostvarili određene ciljeve. Predsjednik Srbije nastavlja svoju kompleksnu taktiku balansiranja gdje nastoji zadržati ruske političke i energetske adute dokle god je to moguće, dok istovremeno Europi demonstrira svoju kooperativnost.
Predsjednik Zelenski je vjerojatno osigurao nastavak isporuka streljiva iako se o tome nije javno očitovao, produbio gospodarske veze te još jednom dobio potvrdu podrške vlastitom suverenitetu od strane države koja i dalje održava kontakt s Moskvom.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala