Kada je fotograf divljih životinja Mohammed Almuntasir na YouTube postavio snimku od 18 sekundi, nije ni slutio kakvo je otkriće zabilježio. Njegov video male, blijede mačke koja kopa rupu u udaljenim dinama jugozapadne Libije pokazao se kao prvi materijalni dokaz da pješčana mačka (Felis margarita), jedina mačja vrsta prilagođena pustinjskim uvjetima, doista obitava u toj zemlji.
Otkriće je tim veće što se gotovo desetljeće kasnije pokazalo da jugozapadna Libija možda predstavlja dosad neprepoznato utočište za tu vrstu, piše The Guardian. Video, objavljen još 2017. godine, izazvao je nevjericu. "Kad sam ga objavio, nitko nije vjerovao da je snimljen u Libiji", rekao je Almuntasir. "Svi su to poricali, no ja sam ustrajao u tvrdnji da mačka živi ovdje, i to na nekoliko mjesta. Jedno od njih bilo je udaljeno samo 70 kilometara od Zintana, gdje ja živim", dodao je.
Pješčana mačka nije veća od domaće, a njezina pješčana boja krzna čini je gotovo nevidljivom u okolišu koji nastanjuje, zbog čega je i dobila nadimak "duh pustinje". Iako Almuntasir nije aktivno promovirao svoj video, snimka je s vremenom privukla pozornost znanstvenika.
Jugozapadna Libija jedno je od najmanje istraženih područja sjeverne Afrike
Tijekom godina kontaktirali su ga brojni istraživači, uključujući Firasa Haydera, zoologa specijaliziranog za male mesojede i poslijedoktorskog istraživača na Sveučilištu Sol Plaatje u Južnoj Africi. "Uvjerio me da bismo trebali surađivati na studiji kako bismo dokumentirali povratak ove životinje u Libiju i registrirali je među vrstama divljih životinja u zemlji", kaže Almuntasir.
Tako je započela osmogodišnja suradnja koja se odvijala gotovo u potpunosti na daljinu. Jugozapadna Libija jedno je od najmanje istraženih područja sjeverne Afrike. Hayder navodi kako je pregledao sve znanstvene izvore koji spominju pješčanu mačku u Libiji, no ni u jednom nije pronašao konkretan dokaz ili koordinate.
"Kad sam pitao Mohammeda gdje je vidio mačku, rekao mi je da ju je uočio na više područja. To me iznenadilo", kaže Hayder. Ekološka žarišta u jugozapadnoj Libiji nemaju zaštićena područja, infrastrukturu poput fotozamki, obučene terenske timove ni središnju vlast koja bi koordinirala istraživanja.
"Jednom smo se tijekom putovanja našli pod paljbom"
Terenski rad dodatno otežavaju i čine opasnim krijumčarske mreže koje djeluju preko poroznih granica s Alžirom, Nigerom i Čadom. "Jugozapadne regije Libije aktivne su zbog krijumčarskih mreža i stoga nisu sigurne. Jednom prilikom smo se tijekom putovanja našli pod paljbom, zbog čega smo morali brzo napustiti područje", prisjeća se Almuntasir.
"Iz Južne Afrike podučavao sam Mohammeda metodama terenskog istraživanja: kako bilježiti GPS koordinate i kako svako opažanje dokumentirati fotografijama ili videom", objašnjava Hayder. "On je sve to primijenio diljem jugozapadne pustinje, prikupljajući svjedočanstva lokalnih tuareških zajednica koje izvrsno poznaju teren", dodao je.
Almuntasir, koji je odrastao u planinama Nafusa, gdje stanovnici dobro poznaju Hamadu al Hamru, golemu stjenovitu pustinjsku visoravan, pridruživao se lokalnim lovcima na njihovim ekspedicijama, ali je umjesto puške nosio kameru.
Ove godine objavljena je studija
"Otkrivali su mi mjesta gdje su vidjeli pješčanu mačku i bilježili koordinate, a ja bih sve to prikupio kako bih isplanirao posebno putovanje za svaku lokaciju", kaže on. U nekim slučajevima, on i njegovi vodiči danima su pratili tragove šapa kako bi pronašli jazbinu, a zatim bi postavili šator i čekali da životinja izađe.
Njihov trud okrunjen je recenziranom studijom objavljenom u časopisu Journal of Arid Environments u veljači ove godine. Studija dokumentira prisutnost pješčane mačke na 13 lokacija diljem libijske Sahare, kao i saharskog prugastog tvora na osam novih lokacija, od kojih je sedam izvan poznatog raspona vrste prema IUCN-u.
Velik udio opažanja pješčane mačke, njih 15 od 36, zabilježen je u Wadi Armetu, izoliranoj dolini oko 1000 kilometara jugozapadno od Tripolija. Wadi Armet je prostrana dolina koja se proteže od Libije do Alžira, a odlikuju je jedinstvene stijene, vegetacija i izvori vode.
"U libijskoj Sahari skriva se golema bioraznolikost"
Stanište je nekoliko vrsta, uključujući gazele i berberske ovce. "Ova je dolina nevjerojatno velika. Više od polovice ostaje neistraženo zbog neravnog terena. Životinje ljeti migriraju onamo zbog vode. Mnoge od njih dolaze iz rezervata Tassili n’Ajjer s druge strane alžirske granice", objašnjava Almuntasir.
Nalazi upućuju na to da je vrsta u Libiji raširenija i u boljem stanju nego što se ranije vjerovalo te da bi jugozapad zemlje mogao biti važno utočište za vrste prilagođene pustinji. Pješčana mačka jedan je od brojnih sisavaca koji se u Libiji smatraju ugroženima, uz geparda, damu gazelu i pješčanog gerbila.
"Nad Libijom je uvijek stajao veliki upitnik zbog nedostatka studija i istraživanja", rekao je za Guardian Ibrahim Elkahwage, voditelj Libijskog fonda za divlje životinje i libijskog odbora IUCN-a. "Ovo istraživanje važan je doprinos koji bi mogao pomoći u otkrivanju goleme bioraznolikosti skrivene u libijskoj Sahari", poručio je.
"Libijci moraju shvatiti da ove vrste predstavljaju njihov okoliš i njihovu zemlju"
Međutim, istraživači su također dokumentirali slučajeve prodaje pješčanih mačaka kao kućnih ljubimaca na lokalnim tržnicama, kao i njihovo slučajno stradavanje od lovaca. Budući da se pješčane mačke prvenstveno hrane glodavcima poput skočimiševa te otrovnim zmijama i škorpionima, imaju važnu ulogu u sprječavanju štete na ograničenoj vegetaciji koja održava pustinjske ekosustave.
"Svi Libijci trebali bi biti uključeni u napore za očuvanje", zaključuje Hayder. "Moraju osjetiti odgovornost, shvatiti da ove vrste predstavljaju njihov okoliš i njihovu zemlju", poručio je. Ovaj članak nastao je u suradnji s organizacijom Egab.