Iako je prvostupanjska presuda ukinuta, Karanu je produljen pritvor, pa se žalio Ustavnom sudu, smatrajući kako za to nema razloga. No, Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud u ožujku ove godine pravilno odlučio kada je odbacio njegovu žalbu na određivanje pritvora. Vrhovni je sud, među ostalim, ocijenio da "izrazito surovi i bezobziran način postupanja počinitelja u vrijeme počinjenja djela" predstavlja posebno teške okolnosti djela zbog kojih je neophodno Karanu produljiti pritvor.
Ustavni sud je, stoga, odbio Karanovu tužbu, ustvrdivši da odlukama karlovačkog i Vrhovnog suda nisu povrijeđena njegova ustavna prava.
Prvostupanjska presuda Karanu izazvala je zaprepaštenje javnosti, ali i pravničkih krugova. U obrazloženju presude je, među ostalim, navedeno da su "preci optuženika došli u ove krajeve zajedno s Turcima prije 500 godina, kada su skupa s Turcima dolazili i uništavali Hrvate, a otkad su prisajedinili ove krajeve Jugoslaviji i praktično ih uništili na određenim područjima, sada žele da zauzmu ono dokle je Osmanlija došao, a skupa s Osmanlijama dokle su došli optuženik i njegovi preci".
Ukidajući tu presudu Vrhovni sud je upozorio da je gospićki sud u obrazloženju presude prešao okvire koji propisuju strukturu presude, posebno u dijelu gdje se polemizira s motivima njegova povratka u Hrvatsku 2000. - da se vratio kako bi nastavio živjeti "na hrvatskoj grbači, da bi je gospodarski oslabio i vodio u propast i nestanak radi ostvarenja memoranduma SANU".
Karan je optužen da je, od prosinca 1994. do polovice veljače 1995., kao pripadnik čete Vojne policije 15. korpusa tzv. vojske RSK i zapovjednik smjene straže u zatvoru za ratne zarobljenike, smještene u OŠ Frkašiću, tukao i zlostavljao ratne zarobljenike.
(Hina) xso yso