U večernjim satima 10. lipnja 1993. godine, u naselju Podgradina u Vitezu, skupina djece igrala se na igralištu. Bio je rat, ali tog je dana, prema kasnijim svjedočenjima obitelji, vladalo relativno zatišje. Upravo zato roditelji su djecu puštali van. Igralište s klupom i košarkaškim košem činilo se kao jedno od rijetkih mjesta na kojem je rat, barem nakratko, mogao stati.
Oko 20:45 pala je minobacačka granata. Eksplodirala je na igralištu, među djecom. Petero ih je poginulo na mjestu, a troje je kasnije preminulo u bolnici. Još nekoliko djece bilo je ranjeno. U jednom trenutku dječja igra pretvorila se u jednu od najtežih tragedija rata u srednjoj Bosni.
Ubijeno je osmero djece
Najmlađa žrtva bila je devetogodišnja Augustina Grebenar. Poginuo je i njezin 12-godišnji brat Velimir. Među ubijenima su bili i 12-godišnji Milan Garić te njegova 18-godišnja sestra Sanja. Živote su izgubili i Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, svi u dobi od 15 godina, te desetogodišnji Boris Antičević.
Vitez je tada bio jedno od mjesta u kojima se rat u Bosni i Hercegovini pretvorio u posebno brutalni sukob između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Grad u Lašvanskoj dolini bio je podijeljen, a civili su živjeli između linija, straha i povremenih primirja koja nisu značila sigurnost.
Granata koja je pogodila igralište, prema navodima Tužiteljstva BiH i izvještajima BIRN-a, ispaljena je s položaja Armije RBiH tijekom sukoba s HVO-om. Godinama nitko nije bio procesuiran za smrt djece, što je obiteljima žrtava postalo gotovo jednako bolno kao i sama tragedija.
Sjećanje koje nije nestalo
Na mjestu pogibije danas se nalazi spomen-obilježje “Osmica”. Ondje se svake godine okupljaju obitelji, susjedi i građani kako bi zapalili svijeće i položili cvijeće. Za obitelji ubijene djece to nije samo komemoracija, nego način da se tragedija ne pretvori u fusnotu rata.
Godinama su upozoravali da se o Vitezu premalo govori i da za smrt djece nitko nije odgovarao. Predmet je dugo bio u Tužiteljstvu BiH, a tek krajem 2025. podignuta je optužnica protiv dvojice bivših zapovjednika Armije BiH, Mensuda Kelešture i Hazima Jašarevića. Optužnica ih tereti za sudjelovanje u topničkom napadu na civilne objekte u Vitezu, pri čemu je na igralištu ubijeno osmero djece. Postupak je u trenutku pisanja otvoren, a optuženi se smatraju nevinima dok se eventualna krivnja ne dokaže pravomoćnom presudom.
Tragedija u Vitezu ostala je jedan od najpotresnijih simbola rata u srednjoj Bosni. Ne samo zato što su ubijena djeca, nego zato što se dogodila na mjestu koje je trebalo biti posljednji prostor normalnog života. Na igralištu.