SLUČAJ crkve koja je bila prva i najglasnija kada je trebalo javno osuditi rad nedjeljom, ali posljednja kada se takvo što trebalo sprovesti u djelo, unazad nekoliko dana plijeni pažnju domaćeg puka. Nije to ništa specijalno iako je događaj popraćen kao da je otkriveno nešto što je u stanju poljuljati vjeru naroda u Višu Silu, ali u nedostatku bolje vijesti i ova je sasvim simpatična.
I baš u trenutku kada smo pomislili da su vrijedni novinari iskopali neku "Dan Brown priču" koja će zatresti same temelje organizirane religije i poimanje Boga u modernom društvu, doznali smo da zaposlenici crkve crnče kao bijelo roblje dok normalan svijet planduje i u ime svog Boga slavi ljenčarenje kao vrlinu.
Nedjelja za crkvu kao "Happy meal happy hour" u McDonaldsu
Vijest o raznim pomoćnim crkvenim službama koje rade nedjeljom neke od nas možda je prenerazila, ali držao sam da je općeprihvaćeno da je nedjelja "the dan" za crkve i njhove zaposlenike. Nešto kao "obiteljski dan" u kinima, "Happy meal happy hour" u McDonaldsu ili bilo koja utakmica hrvatske reprezentacije u bilo kojem kafiću s terasom. Onaj dan u tjednu kada je gužva nesnošljiva, mušterije su nasrtljive, cuga teče u potocima, pljeskavice se okreću, a zaposlenici ne stignu nadvoriti more posjetitelja koji su nahrupili kroz vrata.
Naravno, umjesto pljeskavica i velike točene dijeli se duhovna hrana i blagoslovi, ali priča je slična. Nisu samo službenici u poslu, bilo je riječ i o ekipi koju crkva upošljava poradi obavljanja "ovozemaljskih" zadataka (majstori na skelama i novinari Katoličkog radija) a sve je to na kraju dokazalo samo jednu stvar. Ako su novinari tek sad doznali da Katolički radio funkcionira nedjeljom, Katolički radio očito nije prva stanica na koju pomislimo kada smo u potrazi za dobrom mjuzom.
No, bilo kako bilo, narod se uzjogunio zbog licemjerja Crkve jer red je "joguniti" se svaki puta kada osjetimo da se nalazimo na moralno povišenom terenu iako velik broj kritičara obožava sve te "robove" koji u velikim trgovačkim centrima ukucavaju vaš špeceraj čekajući da otkuca podne. Poznato nam je i kako se vlasnici velikih trgovačkih lanaca odnose prema svojim zaposlenicima ali ipak neopterećeno uživamo u slobodi koja nam omogućava da se u 5 do 12 sjetimo kako bi baš danas s guštom gucnuli sok od crnog ribiza jer, eto, vruće je i pije nam se nešto egzotično. Duboko u sebi jako dobro znamo da želimo da trgovine rade 0-24 neovisno o tome bio radni dan ili neki praznik jer konzumistički mentalitet vječno je gladna beštija koju moramo redovito hraniti bez obzira na žrtve.
Lažna briga
Ta lažna briga za bližnje iz obližnje crkve djeluje pomalo licemjerno, a priča o najžešćim kritičarima koji budu otkriveni radeći upravo ono protiv čega se tako žestoko bore, stara je koliko i čovjek.
Više nas uopće ne bi trebalo čuditi ako doznamo da je najgorljiviji kritičar bračne nevjere posjećivao javne kuće dok je u isto vrijeme njegova žena podizala njihovo dvoje malodobne djece. Američki senator Larry Craig koji se žestoko borio protiv homoseksualaca i njihovog prava na brak i posvajanje nedavno je uhvaćen kako u aerodromskom WC-u oralno opslužuje drugog muškarca. Dakle, nimalo ne čudi što upravo oni najglasniji među nama, kada je riječ o radu nedjeljom, ne prakticiraju ono što propovijedaju.
Naravno, pogrešno je slijepo pratiti bukače i borce za više ciljeve jer prečesto se iza maske borbe za opće dobro skriva nešto drugo. Ipak, prateći reakciju naroda dalo bi se zaključiti da su ljudi bezrezervno vjerovali duhovnim vođama i njihovim metodama, što je, a s tim će se mnogi složiti, apsolutna neistina. U vrijeme kada se crkva na sve moguće načine secira i analizira od strane sekularno nastrojenog življa, govoriti da smo posebno iznenađeni kontradikcijom u stavovima dvolično je. Premda bi moglo zvučati paradoksalno, bilo je za očekivati da se upravo crkva neće držati onog što promiče u javnosti.