NEZAVISNI hrvatski sindikati izračunali su kako će skuplja struja zahvatiti 80 posto hrvatskog građanstva. Pa je njihov predsjednik Krešimir Sever obznanio kako ne voli kad ga se čini magarcem. Nakon toga su ti Nezavisni sindikati izračunali sljedeće: zbog svih poskupljenja će prosječna hrvatska obitelj imati povećane troškove (čega?) - ljetovanja! Tko je ovdje lud?
Oni su s tim zaista izašli u medije. Jedna od dvije glavne sindikalne institucije u Hrvatskoj je sjela pa je malo zbrojila podatke smještaja, goriva, hrane i potrošnje u kampovima, apartmanima i polupansionima te je izašla s prosječnom cijenom ljetovanja za četveročlanu obitelj u iznosu od pet do devet tisuća kuna. Na stranu to što Sever i "severovci" kao jedan od krunskih doprinosa "borbi za malog čovjeka" predstavljaju "rad" za koji im je trebalo pola sata uz Excel i internet, ali otkad se to sindikati brinu za ljetovanje i otkad je ljetovanje na hrvatskom moru temeljno radničko pravo?
Sever i magarci
Koje li je to samo "magarčenje" kad se sindikalna organizacija bavi problemom troškova godišnjeg odmora? Je li Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata ili sindikalno-turističke udruge prijateljstva? U biti, što Sever točno želi reći, da bi se trebala smanjiti cijena turističke usluge samo zato da bi svaki radnik ostvario svoje bogomdano pravo na deset dana odmora u Vodicama?
Sindikalno pitanje je ostvarenje zakonskog prava na godišnji odmor, ne kvaliteta godišnjeg odmora. Severovom logikom "nećeš ti mene magarčiti" sindikati bi se uskoro trebali početi baviti i borbom za druga prava svakog građanina, kao što je pravo na osobni automobil, pravo svakog radnika na laptop ili pravo svake obitelji na vlastitu nekretninu.
"Potresna priča" obitelji koja je odlučila dići stambeni kredit
Kad smo već kod nekretnina, Jutarnji list donosi "potresnu" priču o četveročlanoj obitelji Kućas, kojoj su životni troškovi porasli za 1.320 kuna mjesečno u proteklih godinu dana. Samo, zašto su im porasli? Zbog goriva, kruha, mlijeka, struje, odjeće, obuće? Ne, zbog rate kredita na stan!
Obitelj Kućas je tako prije dvije godine odlučila podići kredit za vlastiti stan, jer su "ionako plaćali 200 eura" za iznajmljivanje stana, pa su pomislili "hej, zašto mi ne bismo imali nešto svoje". Rata kredita bila je 3.000 kuna na početku, ali im je u proteklih godinu dana porasla na 4.000 kuna.
Taj mentalitet "biti svoj na svome", čija je posljedica ulaženje u troškove kupovine nekretnine koju si realno ne mogu priuštiti, jedna je od fascinantnijih osobina Hrvata. Pod geslom "šta ću ja bacati novce u prazno", Hrvati si obožavaju nakamčiti kredit za višestruko precijenjene nekretnine, pa se poslije žale kad shvate kako im primanja nisu dovoljna za pokrivanje kredita.
U "potresnoj" priči obitelji Kućas spominje se kako zbog visokih troškova života, uzrokovanih kreditom, mogu samo sanjati o ljetovanjima, zimovanjima i... (fanfare) novom vozilu! Moraju se, kažu, zadovoljiti ovim deset godina starim automobilom koji imaju.
Čisti nadrealizam
To je upravo nadrealistično, uslijed globalne recesije, koja pogađa cijeli svijet i prijeti vrlo realnim problemima zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (globalna razina siromaštva računa se prema tome koliko se riže može kupiti za jedan američki dolar), Hrvate muče troškovi ljetovanja i stambenih kredita.
Prije samo malo više od tjedan dana je, pak, 200 tisuća Hrvata uspjelo prevladati financijske troškove da bi otišlo u Beč gledati Europsko nogometno prvenstvo, a prije godinu dana je premijer Ivo Sanader istaknuo kako 95 posto stanovništva ima u vlasništvu nekretninu. U takvoj se situaciji medijsko-sindikalni krug kolektivno zabrinjava nad financijskom krizom koja pogađa građane. To što ti građani očigledno žive daleko iznad svojih mogućnosti, zato što prate nacionalne mitove ("svoj na svome", "nema ljepšeg mora do hrvatskog"), očigledno nikog previše ne zanima.
Dakle, tko je ovdje lud?
Jovan Dragišić
Foto: AFP