Skučenost provincijskog grada na rubu događaja, nastavila je autorica, u nedostatku profesionalnih umjetnika potaknula je amatere na stvaranje, ali ih je istodobno ograničila u nekim možebitnim usponima i dogradnjama, pa je lako razumjeti zašto njihove rukotvorine, u nedostatku podataka o suvremenim umjetničkim tokovima, nisu mogle uroditi vrhunskim umjetničkim djelima. Ipak njihova djela svjedoče o tadašnjem načinu života u Splitu i okolici portretima uglednih građana, svečanostima u gradu, proslavama sv. Dujma i gradskim vedutama do ilustracija za djela stranih i malobrojnih domaćih znanstvenika i književnika.
Izložena djela posuđena su iz Arheološkog muzeja i Sveučilišne knjižnice te iz crkava u Šibeniku, Selcima na Braču i Trogiru te obitelji Marović i Radman iz Splita.
Stoga se danas rado prisjećamo njihovih imena, zaključila je Nela Zižić, jer su bili važan čimbenik u stvaranju kakve-takve umjetničke slike Splita u vrijeme kad je gradić životario u poluzaboravljenoj zemlji na rubu krute i konzervativne monarhije, usred još jednoga tegobnog razdoblja njegova trajanja.
(Hina) xdstr ydd